Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-118/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐF i AB, radi kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ĐF i AB i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem K-419/2024 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženika ĐF i AB i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženici ĐF i AB proglašeni su krivima radi kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. KZ/11, te su za to kazneno djelo optuženici ĐF i AB osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženicima ĐF i AB je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi po 9 (devet) mjeseci, i taj dio kazne ima se izvršiti, dok uvjetovani dio kazne iznosi po 11 (jedanaest) mjeseci i taj dio kazne se neće izvršiti ukoliko optuženici u roku od po 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima ĐF i AB u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora, uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 1. kolovoza 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. KZ/11 u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ optuženicima ĐF i AB je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od po 2.420,00 eura (dvije tisuće četiristo dvadeset eura) što predstavlja 55 (pedeset pet) osobnih dnevnih iznosa s time da 1 (jedan) osobni dnevni iznos iznosi 44,00 eura (četrdeset četiri eura), a sukladno utvrđenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-100/2024-12 od 31. prosinca 2024., a optuženi su dužni sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. naloženo je optuženicima ĐF i AB platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od po 500,00 eura (petsto eura), koje su optuženici dužni platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 145. stavak 1. točka 7. ZKP/08 optuženici ĐF i AB su dužni platiti nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, a koji će biti odmjereni posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci potrebni za utvrđivanje visine navedenih troškova sve u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ĐF, putem branitelja po službenoj dužnosti Vilka Kosa, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i I. optuženog blaže kazni i oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2.1 Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio i optuženi AB, putem branitelja po službenoj dužnosti Frane Letice, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se II. optuženi blaže kazni i oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2.2. Žalba je također podnesena i od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, zbog odluke o djelomično uvjetnoj osudi i sporednoj novčanoj kazni, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u dijelu kazne u odnosu na oba okrivljenika, sukladno žalbenim razlozima.
3. Odgovor na žalbu je podnesen od strane optuženog ĐF, putem branitelja po službenoj dužnosti Vilka Kosa, odvjetnika iz Zagreba, uz prijedlog da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
3.1. Odgovor na žalbu je podnesen i od strane optuženog AB, putem branitelja po službenoj dužnosti Frane Letice, odvjetnika iz Zagreba, uz prijedlog da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Sud je održao sjednicu vijeća, budući je to u žalbi tražio branitelj optuženog odvjetnik Frane Letica, na koju je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić i koji je podržao žalbu državnog odvjetnika, odnosno smatra da su žalbe okrivljenika neosnovane, dok optuženici ĐF i AB, te branitelji po službenoj dužnosti odvjetnici Vilko Kos i Frane Letica nisu pristupili, dostave poziva uredno iskazane.
6. Žalbe optuženika ĐF i AB i državnog odvjetnika nisu osnovane.
7. U žalbi okrivljeni ĐF smatra kako sud prilikom odluke o kazni, nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, mladu životnu dob, te da bi se zbog tih olakotnih okolnosti trebalo dodatno ublažiti izrečenu kaznu zatvora, kao i da je sporedna novčana kazna u iznosu od 2.420,00 EUR za okrivljenika previsoka, budući ne ostvaruje nikakve prihode, a isto vrijedi i za troškove kaznenog postupka, u kojem slučaju bi došlo u pitanje uzdržavanje, tj. egzistencija okrivljenika.
7.1. Okrivljeni AB u žalbi navodi da je izrečena kaznenopravna sankcija prestroga, obzirom na sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te obzirom na jako loše imovinsko stanje i budući se radi o osobi bez redovitih prihoda, plaćanjem novčane kazne ugrozilo bi njegovu egzistenciju.
7.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio izostanak otegotnih okolnosti, jer nije uzeo u obzir bezobzirnost u postupanju okrivljenika.
8. Kako su žalbe okrivljenika ĐF i AB i državnog odvjetnika usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to njihovo priznanje kaznenog djela, iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenja kaznenog djela, mladu životnu dob, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
9. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da izrečene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, te potom izrečene djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne iznosi po 9 (devet) mjeseci, dok uvjetovani dio kazne iznosi po 11 (jedanaest) mjeseci uz rok kušnje od po 4 (četiri) godine, predstavljaju primjerene kazne uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
10. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenih djela nanijeli društvu u cjelini.
11. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir da su kaznena djela počinjena iz koristoljublja, te loše imovinsko stanje i optuženicima ĐF i AB izrekao sporednu novčanu kaznu u iznosu od po 2.420,00 eura, što predstavlja 55 osobnih dnevnih iznosa s time da 1 osobni dnevni iznos iznosi 44,00 eura, smatrajući da navedena novčana kazna ne predstavlja egzistencijalnu ugrozu za optuženike.
12. U odnosu na troškove kaznenog postupka, također je pravilno prvostupanjski sud, uzevši u obzir da su optuženici osobe mlade životne dobi, radno sposobni i za očekivati da će ostvarivati prihode, jer će se zaposliti na tržištu rada, te iste obvezao platiti troškove postupka u iznosu od po 500,00 eura, te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.
13. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
Dubrovniku 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić