Broj: Ppž-1306/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravne osobe i IĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17,98/19), rješavajući o žalbi okrivljenika KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 73. Pp-3434/2021-6, od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenika KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravne osobe, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec od dana primitka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica IĐ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, oslobođena je od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da je kažnjiva odredba za odgovornu osobu kao počinitelja terećenog djela propisana stavkom 2. citiranog Zakona, što u optužnom prijedlogu nije navedeno, a da sud nije ovlašten proširiti optužni prijedlog, tako da to djelo nije prekršaj, dok je okrivljenik KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravna osoba, proglašen krivim zbog istog prekršaja i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kuna, uz pravilno upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene kazne, smatrati da je kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

1.1. Istom presudom okrivljenik KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravna osoba, obvezan je na naknadu paušalnog troška vođenja prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 kuna.

1. Protiv okrivljujućeg dijela navedene presude okrivljenik KANDIT d. o. o. Osijek, kao pravna osoba, pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo osnove za donošenje osuđujuće presude, te ponavljajući svoju obranu ističu da u konkretnom slučaju radnici nije povrijeđeno niti jedno pravo iz radnog odnosa, već su, suprotno stavu prvostupanjskog suda, radnici AĐ zagarantirani svi dani godišnjeg odmora koji joj pripadaju po propisima, uz dodatne slobodne dane koje je iskoristila, napominjući da je rad tvrtke bio prilagođen trenutnoj izvanrednoj situaciji vezanoj uz epidemiju COVID-19. Uz to, Konvencijom 132 o plaćenom godišnjem odmoru, koja je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona nacionalnog zakonodavstva, propisano da se ostatak godišnjeg odmora koji se nije iskoristio u godini u kojoj je stečen može iskoristiti najkasnije u roku od 18 mjeseci od kraja godine u kojoj je stečen.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Analizom spisa predmeta utvrđeno je da je okrivljenik u provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom aktivno sudjelovao braneći se pisanom obranom u kojoj u bitnom ne osporava bitna obilježja prekršaja kojim ga se tereti, međutim poriče krivnju za terećeno djelo, nakon čega je proveden dokazni postupak uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu te je, ocjenjujući provedene dokaze, prvostupanjski sud pravilno zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja terećenog prekršaja, za koji je zaključak dao dostatne i relevantne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

5.1. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja u bitnom opisanog time da svojoj radnici AĐ nije omogućio korištenje neiskorištenih 12 dana godišnjeg odmora za kalendarsku 2020. do 30. lipnja 2021.

5.2. Člankom 228. stavkom 1. točkom 15. i stavkom 2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, osim u slučaju prestanka ugovora o radu (članci 77., 78., 83., 84. i članak 85. stavak 2.).

5.3. Materijalnopravnom odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o radu propisano je da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. tog Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

5.4. Okrivljenik u žalbi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje objektivno i argumentirano ne dovodi u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja da radnici AĐ nije omogućio korištenje neiskorištenih 12 dana godišnjeg odmora za kalendarsku 2020. do 30. lipnja 2021., već da je istoj omogućeno korištenje tog dijela godišnjeg odmora u razdoblju od 27. srpnja 2021. do 12. kolovoza 2021., čime je i po ocjeni ovog suda okrivljenik postupio suprotno odredbi članka 84. stavka 1. Zakona o radu i time ostvario sva obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. Zakona o radu.

6. Suprotno stavu izraženom u žalbi, odredba članka 84. Zakona o radu, sankcionirana člankom 228. stavkom 1. točkom 15. Zakona o radu, nije suprotna Konvenciji 132 o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana), budući da je člankom 9. stavkom 1. Konvencije propisano da se dio plaćenog godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju iz članka 8. stavka 2. ove Konvencije odobrava i koristi najkasnije u roku od godine dana, a ostatak plaćenog godišnjeg odmora najkasnije u roku od osamnaest mjeseci, od kraja godine u kojoj je ostvareno pravo na odmor (Članak 8. Konvencije: 1. Nadležna vlast ili odgovarajuće tijelo u svakoj državi mogu odobriti raspoređivanje plaćenog godišnjeg odmora u dijelove. 2. Jedan od dijelova mora biti u trajanju od najmanje dva radna tjedna neprekidno, osim ako nije drukčije predviđeno nekim sporazumom koji se primjenjuje na poslodavca i dotičnu zaposlenu osobu i pod uvjetom da je ta osoba na temelju dužine svog radnog odnosa stekla pravo na to razdoblje.).

6.1. Stav je ovog suda da Konvencija određuje krajnji rok u kojem se dio neiskorištenog godišnjeg odmora mora iskoristiti, dakle najkasnije u roku od osamnaest mjeseci od kraja godine u kojoj je ostvareno pravo na odmor, tako da rok propisan odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o radu, dakle do 30. lipnja sljedeće godine za prethodnu godinu, nije protivan Konvenciji, pa kako nema sudske prakse u kojoj je to pravno pitanje preispitivano i o kojem je presuđeno drugačije, to je okrivljenik pravilno i zakonito proglašen krivim za inkriminirano djelo.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da okrivljenik za terećeni prekršaj nije kažnjen prestrogom kaznom te da je prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne i okrivljeniku, koji ranije nije kažnjavan, izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu, vodeći računa o stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, a ista je razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, pa će se i po mišljenju ovog suda izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

7.1. Međutim, kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, 1. siječnja 2023., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 115/22) ovaj sud je, ispitujući postoji li kontinuitet prekršaja opisanog u izreci pobijane presude utvrdio da kontinuitet i dalje postoji u odredbi članka 228. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o radu, ali s propisanom nižom kaznom. Iako se, ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju navedenog prekršaja i primijenio izmijenjenu odredbu blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljeniku i istu već znatno ublažio ispod zakonom propisane kazne za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, koja je kazna i sada ublažena prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona i radu, te prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer po stavu ovog suda novi zakon ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.