Poslovni broj: Usž-3268/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, Sv. Floriana 8/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreba, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na nasljedstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-563/2024-5 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-563/2024-5 od 2. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-16/22-01/64, urbroj: 513-04-24-3 od 13. veljače 2024., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 13. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega, klasa: UP/I-410-16/2019-01/17, urbroj: 513-07-11-01-2022-28 od 4. studenog 2022., kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na nasljedstvo i darove u iznosima pobliže označenim tim rješenjem.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. U žalbi ističe da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud pošao od rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj te je izveo zaključak da su porezna tijela pravilno obvezala tužiteljicu na plaćanje poreza na novčana sredstva koja je naslijedila na temelju pravomoćnog rješenja javnog bilježnika, budući da je nesporno da je rezident Republike Hrvatske i da je u Republici Hrvatskoj naslijedila predmetnu imovinu. Tužiteljica smatra da je, s obzirom na činjenicu da je imovinu naslijedila iz Sjedinjenih Američkih Država, potrebno razlučiti temelj stjecanja, koji se manifestira u pravnim aktima koji legitimiraju nasljednika od teritorijalnog obuhvata Republike Hrvatske i članka 5. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima, pri čemu u taj teritorij ne dolazi pravni akt koji legitimira nasljednika – rješenje o nasljeđivanju, već imovina koja se nasljeđuje. U konkretnom slučaju, imovina koju sud sankcionira oporezivanjem dolazi izvan teritorija važenja hrvatskog Zakona o lokalnim porezima i na tu imovinu će se platiti porez u Sjedinjenim Američkim Državama, i zato tužiteljica nije stekla cjelokupnu ostavinu. Tužiteljica smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita pa predlaže ovom Sudu da u cijelosti prihvati činjeničnu i pravnu argumentaciju žalbe, ukine osporenu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica naslijedila imovinu iz inozemstva, te je primjenom odredbe članka 5. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", 115/16. i 101/17.) utvrđena obveznikom poreza na nasljedstvo i darove. Navedenom odredbom je propisano da su obveznici poreza na nasljedstvo i darove fizičke i pravne osobe koje na području Republike Hrvatske naslijede, prime dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstvo i darove.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja poreznih tijela da je tužiteljica u obvezi platiti porez na novčana sredstva koja je naslijedila temeljem pravomoćnog rješenja javnog bilježnika Maria Včelika iz Požege kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: O-610/18, UPP/OS-201/18-1 od 7. ožujka 2019., budući da je nesporno tužiteljica rezident Republike Hrvatske i da je u Republici Hrvatskoj naslijedila predmetnu imovinu.
9. Kako je utvrđeno da je tužiteljica rezident Republike Hrvatske, koja živi u [adresa] i kojoj je u Republici Hrvatskoj predmetni iznos uplaćen na njen račun otvoren u banci u Republici Hrvatskoj, to su ispunjeni zakonski uvjeti za oporezivanje tužiteljice porezom na nasljedstvo.
10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se obveza plaćanja poreza na nasljedstvo i darove odnosi na nasljednike u Republici Hrvatskoj, koji su tu naslijedili imovinu na koju se plaća porez neovisno o tome gdje je naslijeđena imovina. Navedeno pravno shvaćanje potvrdio je i ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Usž-1488/2023-2 od 15. lipnja 2023.
11. S obzirom da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim, to je trebalo temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
