Poslovni broj: Usž-1300/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 30, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-903/23-8 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-903/23-8 od 9. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje točke IV. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/22-06/36, URBROJ: 338-01- 05-05-23-03 od 16. veljače 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika usvojena je žalba tužitelja (točka 1. izreke), poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-02/22-06/286, URBROJ: 338-21-02-01-22-04 od 4. studenoga 2022. (točka 2. izreke), tužitelju je priznato pravo na propisivanje lijeka Nebido 1000 mg i.m. svakih 12 tjedana na teret obveznog zdravstvenog osiguranja (točka 3. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka u iznosu od 2.109,30 kuna / 279,25 eura.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je upravni spor pokrenuo radi naknade troškova nastalih u povodu zastupanja po opunomoćenici u žalbenoj fazi upravnog postupka, a nakon što je prvostupanjsko javnopravno tijelo odbilo njegov zahtjev za naknadu troškova propisanog lijeka. Smatra da mu je u upravnom sporu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) jer sud prilikom tumačenja mjerodavnog prava nije koristio zdravi razum i pravnu logiku, već je pretjerano formalistički i mehanički primijenio pravo bez uzimanja u obzir konteksta i sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Ističe da se upravni postupak uglavnom pokreće ispunjavanjem već postojećeg formulara ili podnošenjem pisanog zahtjeva koji ne traži određenu formu i poznavanje prava, pa je logično da zakonodavac nije predvidio mogućnost da se stranci nadoknađuju troškovi za sastav istog. Međutim, smatra da sastavljanje žalbe predstavlja pravnu radnju za koju nije legitimno očekivati da stranke rade same. Navodi da je angažirao opunomoćenicu radi sastava žalbe da bi uspio ostvariti svoja zakonom zajamčena prava, a što se ne može tumačiti niti kao objesno postupanje niti kao uzrokovanje nepotrebnih troškova. Smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno i pravo na jednakost pred zakonom jer je stavljen u nepovoljniji položaj od građana koji su pravne struke i koji bi se mogli sami zastupati u postupku. Nelegitimnim također smatra da se od njega očekuje da sam sastavlja žalbu i riskira neuspjeh u ostvarenju svojih prava, dok s druge strane javnopravna tijela imaju na raspolaganju profesionalnu pravnu službu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. U konkretnom slučaju, tužitelj je 20. listopada 2022. podnio zahtjev za izdavanje pisanog rješenja o pravu na odobrenje lijeka Nebido 1000 mg na teret sredstava Zavoda. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. studenoga 2022. nije mu priznato predmetno pravo zbog čega je tužitelj po opunomoćenici 9. prosinca 2022. izjavio žalbu. Osporenim rješenjem tuženika od 16. veljače 2023. žalba je uvažena, poništeno je rješenje od 4. studenoga 2022. i tužitelju je priznato pravo na propisivanje lijeka Nebido 1000 mg na teret sredstava Zavoda, dok je u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.
8. Iako je tužitelj uspio sa žalbom izjavljenom protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, ta činjenica nije odlučna za priznavanje troškova po opunomoćeniku u konkretnom postupku. Ovo stoga jer se u troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), prema kojem javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
9. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
10. Kako se, prema podacima spisa predmeta, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužitelja i predstavlja jednostranačku stvar, to, u smislu članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužitelj kao podnositelj zahtjeva.
11. Tumačenje mjerodavnih odredaba ZUP-a koje se u konkretnom slučaju primjenjuju iscrpno je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, pri čemu se pravilno pozvao i na pravno shvaćanje koje je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021., zbog čega ovaj Sud navedeno obrazloženje prihvaća u cijelosti te radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na isto.
12. S obzirom na navedeno, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
14. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
