Poslovni broj: Usž-1252/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik GJ, otac tužitelja, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-17/2024-10 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-17/2024-10 od 9. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-17/2024-10 od 9. siječnja 2025. odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-034-08/23-01/1020, urbroj: 525- 04/122-23-3 od 24. studenoga 2023. i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06-01-01/0257, urbroj: 343-1504/01-23-017 od 27. srpnja 2023.
2. Navedenom Odlukom o povratu sredstava određuje se da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja Odluke vratiti iznos od 39.352,32 eura, a koji iznos je obvezan uplatiti na račun Agencije za plaćanja.
3. Tužitelj u cijelosti pobija navedenu presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga te ističe kako prvostupanjski sud u presudi navodi da su se navodi o višoj sili mogli isticati u žalbi protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate, međutim, tužitelj ne osporava tu Odluku, već je tužbeni zahtjev usmjeren na Odluku o povratu sredstava. Nadalje, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir načelo razmjernosti u zaštiti prava stranka i javnog interesa, a nije uopće niti primijenio pravo Europske unije, iako se tužitelj u tužbi pozvao na Uredbu (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) broj: 1306/2013. Također, u presudi nije obrazloženo zašto sud neće primijeniti članak 59. stavak 5. Uredbe (EU) 2021/2116. Tužitelj naglašava kako suština tužbenog zahtjeva nije da se tužitelju isplati još i treći zahtjev za isplatu potpore, nego naprotiv, da se ustegne samo treća rata potpore, a ne cijela. Tužitelj ne osporava da je tijekom izvršenja svojih ugovornih obveza zapao u financijske teškoće zbog kojih je nastao porezni dug, stoga se pomirio s odlukom o odbijanju isplate trećeg zahtjeva za potporu smatrajući da nije realno od države zahtijevati da mu se isplati još i treća rata potpore obzirom da nije izvršio svoje obveze prema proračunu Republike Hrvatske (ne svojom krivnjom, već zbog više sile). Međutim, povratom cijelog iznosa potpore tužitelj se ipak nije mogao pomiriti. Iako se tužitelj u tužbi pozvao na relevantne odredbe Uredbe (EU) 2021/2116, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na sve propise nižeg ranga pa i na Opće uvjete iz Ugovora o financiranju te se poziva i na odredbu članka 144. stavke 1., 3. i 5. tada važećeg Zakona o poljoprivredi koje uopće nisu bile primjenjive na navedenu situaciju. Poglavito stoga što predmetni članak Zakona o poljoprivredi očito nije usklađen s odredbom članka 59. stavka 5. Uredbe (EU) 2021/2116. Smatra da je bit problema u neusklađenosti nacionalnog prava s pravnom stečevinom Europske unije, a prvostupanjski sud izbjegava neposrednu primjenu Uredbe i donošenje meritorne odluke. Slijedom svega navedenog, predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke, te presudom riješi stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj sa Agencijom za plaćanje sklopio 4. srpnja 2019. Ugovor o financiranju kojim se potpora u iznosu od 370.625,00 kuna dodjeljuje korisniku u obliku bespovratnih financijskih sredstava za provođenje prihvatljivih aktivnosti navedenih u poslovnom planu. Po podnesenom zahtjevu od 23. rujna 2019. Agencija je donijela 5. studenoga 2019. Odluku o isplati prve rate u iznosu od 111.187,50 kuna, a po zahtjevu od 30. siječnja 2020. donesena je Odluka o isplati druge rate 8. travnja 2020. u iznosu od 185.312,50 kuna. Tužitelj je podnio zahtjev za isplatu treće rate 27. lipnja 2022., a koji zahtjev je odbijen Odlukom od 11. svibnja 2023. uz obrazloženje kako je utvrđeno da tužitelj ima nepodmirene financijske obveze prema Državnom proračunu Republike Hrvatske zbog čega korisnik nije ispunio propisane uvjete i kriterije.
8. Potvrdom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek od 5. svibnja 2023. potvrđuje se da porezni obveznik na dan 5. svibnja 2023. duguje 12.064,13 eura javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, a što tužitelj niti ne spori.
9. Prema članku 18. stavku 18.1. Priloga 1. Ugovora o financiranju (Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja unutar mjere M06 "Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja" tip operacije 6.1.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima" iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.) propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstva nakon izvršene isplate potpore ako se, između ostalog, korisniku donese Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu druge ili treće rate. Ista odredba sadržana je i u poglavlju 18. točka 1. alineja 3. Natječaja za provedbu tipa operacije 6.1.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima" od 11. travnja 2018. s izmjenama od 31. srpnja 2018. i 1. ožujka 2019.
10. Člankom 144. stavkom 3. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj: 118/18. – 152/22.) propisano je da je Agencija za plaćanja obvezna izdati Odluku o povratu iz stavka 1. ovog članka korisniku u roku od 18 mjeseci od zaprimanja izvješća o kontroli na terenu ili sličnom dokumentu u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti. Stavkom 1. ovog članka Zakona propisano je da u slučaju neopravdanih plaćanja Agencija za plaćanja korisnicima izdaje Odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) broj: 1306/2013. Stavkom 5. ovog članka Zakona propisano je da iznimno u slučaju i za vrijeme trajanja više sile i izvanrednih okolnosti koje su definirane člankom 3. Uredbe EU broj: 2021/2116 Ministarstvo može donijeti posebnu Odluku o produljenju roka iz stavka 3. ovog članka.
10.1. Člankom 3. Uredbe (EU) broj: 2021/2116 propisano je da za potrebe financiranja i nadzora zajedničke poljoprivredne politike te upravljanja njime više sila i izvanredne okolnosti mogu posebice biti priznate u slijedećim slučajevima: a) ozbiljna prirodna katastrofa ili ozbiljni vremenski uvjeti koji uvelike utječu na poljoprivredno gospodarstvo,
b) slučajno uništenje stočne nastambe na poljoprivrednom gospodarstvu, c) izbijanje epizootije, bolesti bilja ili prisutnost biljne štetočine koja utječe na dio ili svu stoku ili usjeve korisnika,
d) izvlaštenje cijelog ili velikog dijela poljoprivrednog gospodarstva, ako se to izvlaštenje nije moglo predvidjeti na dan podnošenja zahtjeva,
e) smrt korisnika,
f) dugotrajna radna nesposobnost korisnika.
11. Sukladno citiranim odredbama pravilno prvostupanjski sud navodi da se glede povrata sredstava primjenjuje Uredba (EU) broj: 1306/2013, dok se po Uredbi (EU) broj: 2021/2116 i po članku 144. stavku 5. Zakona o poljoprivredi iznimno može donijeti posebna Odluka o produljenju roka iz stavka 3. članka 144. Zakona o poljoprivredi u slučaju i za vrijeme trajanja više sile, pri čemu se napominje da je viša sila definirana citiranom odredbom članka 3. Uredbe (EU) broj: 2021/2116.
12. Nadalje, iz priloženog spisa predmeta proizlazi da tužitelj kao razlog financijskih poteškoća ističe da je telad plaćena višestruko skuplje nego što je to prvotno bilo planirano, pri čemu je do odstupanja u cijenama došlo iz više razloga (pandemija Covida-19, rat u Ukrajini, visoka inflacija, sporost u administrativnoj obradi podnesenih zahtjeva od strane Agencije za plaćanja) te da zbog toga nije mogao na vrijeme podmirivati svoja porezna dugovanja, a što sve predstavlja višu silu, odnosno izvanredne okolnosti.
13. Sukladno citiranim odredbama Zakona i Uredbe (EU) broj: 2021/2116 jasno proizlazi da nije osnovan prigovor tužitelja kako je trebalo primijeniti članak 59. stavak 5. Uredbe (EU) broj: 2021/2116, niti je trebalo primijeniti proporcionalne i stupnjevane mjere obzirom na težinu, opseg i trajanje utvrđene neusklađenosti, obzirom da do neusklađenosti nije došlo zbog više sile ili izvanrednih okolnosti, a koje su definirane citiranom odredbom članka 3. Uredbe (EU) broj: 2021/2116. Pored navedenog, ističe se da nije donesena niti Odluka u slučaju i za vrijeme trajanja više sile, kako je to propisano odredbom članka 144. stavka 5. Zakona o poljoprivredi.
14. Kako je tužitelj prema članku 16. stavku 16.1. Općih uvjeta isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele jer nema podmirene, odnosno regulirane financijske obveze prema Državnom proračunu Republike Hrvatske, to je prema stavku 16.2. Općih uvjeta posljedično donesena Odluka o odbijanju zahtjeva za dodjelu potpore odnosno odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate. Slijedom toga, u skladu sa člankom 18.1. Općih uvjeta donesena je Odluka o povratu sredstava.
15. Sukladno navedenom, pravilno prvostupanjski sud ističe kako nije riječ o rigoroznosti u primjeni prava niti je povrijeđeno načelo razmjernosti, već se radi o pravilnoj primjeni jasnih i nedvosmislenih odredaba relevantnog materijalnog prava.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
