REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1827/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Lea Erak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-109/2025-3 od 25. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2023-23 od 7. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda br. P- 2560/2023-26 od 14. siječnja 2025., na sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-109/2025-3 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/2023-23 od 7. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda br. P-2560/2023-26 od 14. siječnja 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

2. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

3. Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?

4. Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbi iz ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?

5. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Također navodi da su joj postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te se poziva na povredu čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)

2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Pravna shvaćanja drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odstupaju od ustaljene prakse revizijskog suda (Rev 1089/2020 od 25. travnja 2023., Rev 953/2020 od 11. siječnja 2023. i Rev 2245/2017 od 20 ožujka 2017., tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3221/2023 od 24. listopada 2023., Revd-549/2023 od 4. srpnja 2023., broj Revd-480/2024 od 6. veljače 2024., broj Revd-658/2024 od 18. lipnja 2024., i drugim).

3.2. Drugo pravno pitanje ne odnosi se na okolnosti konkretnog slučaja jer su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama iznijeli razloge zbog kojih smatraju da je u konkretnom slučaju zbog okolnosti što se o ništetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo došlo do značajne neravnoteže između ugovornih stranaka.

3.3. Na treće i četvrto pravno pitanja ovaj sud je iznio pravno shvaćanje u odluci Rev 648/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev 893/2024-2 od 22. listopada 2024. i dr.) a pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda jer su iznijeti razlozi zbog kojih je ocijenjeno da je ova ugovorna odredba ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, unaprijed ju je formulirao trgovac (banka), potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, a nije utvrđeno da je tužitelj (potrošač) bio informiran o vrsti i strukturi troškova tuženika koje plaćanjem te naknade podmiruje (toč. 25. obrazloženja prvostupanjske presude).

3.4. U odnosu na peto pitanje revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.:

"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.", pa ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljana pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. i 13. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, osobito kada se uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja prema kojima se odgovorom na prijedlog za dopuštenje revizije sudu nije ukazalo na pravna shvaćanja i sudsku praksu koji ovom sudu nisu bile poznati koja okolnost bi eventualno mogla opravdavati zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek