REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-279/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Ljiljana Maravić-Pirš iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Marija Vujasin i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1059/2021-2 od 22. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6639/2019-34 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1059/2021-2 od 22. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6639/2019-34 od 22. srpnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
1. “Da li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu broj: 016-2427/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 17.10.2006.g., o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predstavljaju bitne sastojke spornog ugovora ili ne primjenjujući shvaćanje iz odluke Suda EU C-260/18, Dziubak u kojoj iznosi da je odredba o indeksaciji strane valute i odredba o riziku promjene tečaja glavni predmet ugovora, stoga je li zaključak suda kojim utvrđuje da sporni ugovor može opstati bez bitnih sastojaka ugovora protivan navedenoj interpretativnoj odluci Suda EU?
2. "Je li moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, iznosu kredita, uvjetima davanja, uvjetima korištenja i vraćanja kredita- odnosno dovodi li ništetnost navedenih bitnih sastojaka ugovora do ništetnosti cijelog ugovora?“
3. “Je li zaključak suda kojim vlastitom odlukom mijenja pojedinu odredbu ugovora o kreditu, bez da je tužitelj isto tražio postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno je li sud ovlašten bez da su to parnične stranke od njega zatražile zamijeniti ništetnu odredbu ugovora koja se odnosi na bitne sastojke (odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi), drugom odredbom (odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi od 4,30% godišnje)?”,
odnosno,
“Je li tužitelj ovlašten, sukladno interpretativnim presudama Suda Europske Unije, obzirom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti spornog Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, zahtijevati utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, obzirom održavanje na snazi istog nije u interesu tužitelja, kao potrošača?”
4. “Da li se može smatrati činidba u konkretnom spornom ugovoru o kreditu u CHF određenom i odredivom u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija visina je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u konkretnom slučaju tužene banke, bez da su istodobno p r e c i z n o određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena?”
"Te, dovodi li neodređenost i neodredivost činidbe konkretnog ugovora o kreditu do ništetnosti cijelog ugovora?"
3. U odgovoru na prijedlog tuženik je osporio navode tužitelja iz prijedloga, predložio je prijedlog odbaciti i naknaditi tuženiku trošak odgovora na reviziju.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
6. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod 3. o zamjeni pojedine odredbe ugovora o kreditu drugom odredbom i pravno pitanje naznačeno pod 4. o tome može li se odredba ugovora o kreditu smatrati određenom i odredivom ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija visina ovisi o odluci jednog ugovaratelja valja dodati i da ta pitanja nisu važna zato jer polaze od pogrešne pretpostavke da je sud vlastitom odlukom mijenjao odredbu ugovora o kreditu i jer se prijedlogom za dopuštenje pobija odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora s obrazloženjem da ugovor može opstati i bez ništetnih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), dok nije predmet pobijanja presuda u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi s obzirom na to da je odluka u tom dijelu ukinuta i vraćena na ponovno suđenje pa od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj je podnio prijedlog pozivom i na čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na povrede prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu, prava na jednakost pred zakonom i prava vlasništva zajamčene čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), te čl. 6. st. 1. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).
9. Tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje. Osim toga, samo zbog toga što sudovi prema ocjeni samog tužitelja nisu na pravilan način ocijenili činjenice koje je iznio tužitelj odnosno zbog toga što je sud zapravo odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, stranci nije povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje s aspekta jednakosti oružja. Nadalje, nije odlučan niti navod tužitelja da je pobijana odluka protivna dosadašnjoj praksi nižih sudova s obzirom na to da je revizijski sud zauzeo shvaćanje o spornom pitanju ništetnosti cijelog ugovora odlukom navedenom pod točkom 5. ove odluke. Suprotno navodu tužitelja, pobijana odluka je dostatno i jasno obrazložena u pobijanom dijelu, a tužitelj nije ničime dokazao niti da mu je povrijeđeno pravo vlasništva.
10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
