REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4879/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice-protutuženice EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II-tužitelja-protutuženika JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Kranjčić, odvjetnici iz Rovinja, protiv tuženika- protutužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku iz Pule, radi predaje nekretnine u suposjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-866/2021-4 od 3. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-374/2019-35 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženih kojim su isti tražili predaju u suposjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je odbijen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke presude usvojen je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja te je utvrđeno da je tuženik-protutužitelj CA građenjem stekao pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] što su tužitelji-protutuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tuženika-protutužitelja. Također, tužitelji- protutuženici u obvezi su solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku- protutužitelju.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući pitanja za koja navode da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.
4. U odgovoru na prijedlog tuženik-protutužitelj ističe da postavljena pitanja nisu pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu pa stoga predlaže odbaciti prijedlog uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Tužitelji su u prijedlogu postavili sljedeća pitanja;
1.“Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada odbija tužbeni zahtjev i usvaja protutužbeni zahtjev s obrazloženjem kako se radi o poštenom graditelju primjenom odredbe čl. 418. OGZ-a, iako dokumentacija koja je priložena u predmet pa i sami iskazi svjedoka i stranaka jasno ukazuju na to da poštenje ne postoji?“
2.“Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku zauzimajući motrište kako je pravni prednik tuženika imao vjerovati da će joj se objekti dodijeljeni u zakup s vremenom prodati, pa iz tog motrišta donosi odluku i isključivo na tom obrazloženju temelji cijelu presudu?“
3.“Je li stjecanje prava vlasništva primjenom pravila iz paragrafa 326, 416 i 418. Austrijskog Općeg građanskog zakonika, a koji se u konkretnom slučaju primijenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima moguće čak i u slučaju nepoštenja graditelja?“
4.“Da li se temeljem paragrafa 326. Austrijskog Općeg građanskog zakonika može građenjem steći pravo vlasništva, čak i kada je graditelj potpisao ugovor u kojem je izričito navedeno kako prodavatelj nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da li u tom slučaju graditelj može biti pošten? Mora li poštenje graditelja postojati, čak i u slučaju da je vlasnik nepošten, odnosno nije zabranio gradnju?“
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za predaju nekretnine u suposjed te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini temeljem građenja.
8.1. Sud prvog stupnja je utvrdio da je pravna prednica tuženika-protutužitelja, ZA, **.**.1969. sklopila kupoprodajni ugovor s tadašnjim Stambenim poduzećem Rovinj za spornu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k.o. [katastarska općina] Gž- 866/2021-4 [adresa], a što je u naravi predstavljalo štalu sagrađenu na navedenoj čestici; da je u trenutku kupoprodaje navedena štala bila već preuređena od strane ZA u stambenu zgradu i predstavlja jednu građevinsku cjelinu; da je kupoprodajna cijena iznosila 32.510,40 dinara time da je ZA uložila vlastita sredstva u visini od 25.544,40 dinara; da je točkom 5. kupoprodajnog ugovora predviđen rok od 10 godina u kojem se očekuje nacionalizacija sporne nekretnine jer se radilo o napuštenoj imovini od strane prijašnjih vlasnika, a koja imovina do sklapanja ugovora nije prešla u društveno vlasništvo; da je darovnim ugovorom od **.**.1984. ZA darovala svom sinu GA nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]; da je nakon smrti GA za njegovog nasljednika proglašen njegov sin CA.
8.2. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudovi zaključuju da su tužitelji-protutuženici, odnosno njihovi pravni prednici kao vlasnici zemljišta znali za građenje, ali ga nisu zabranili poštenom graditelju. Također, pravilno prvostupanjski sud izvodi zaključak da je prednica tuženika-protutužitelja ZA bila savjesni, odnosno pošteni graditelj. Svoja utvrđenja prvostupanjski sud zasniva prvenstveno na iskazu saslušanog svjedoka KA, LA te tužiteljice-protutuženice EA i tuženika-protutužitelja FA, kao i na kupoprodajnom ugovoru od 10. kolovoza 1969. cijeneći kako svaki izvedeni dokaz zasebno, tako i međusobno u njihovoj ukupnosti.
9. Nadalje, sudovi zaključuju da iz kupoprodajnog ugovora od 10. kolovoza 1969. nedvojbeno proizlazi da je prednica tuženika-protutužitelja, tj. ZA bila u zakupu sporne čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je na istoj imala pravo prvokupa. Prije zaključenja navedenog ugovora, još dok je bila u statusu zakupca, prednica tuženika-protutužitelja je izvršila znatne radove na spornoj nekretnini, a što je razvidno iz samog kupoprodajnog ugovora. Sporna nekretnina u svojoj naravi predstavljala je štalu koja je bila u izrazito derutnom stanju, radilo se o napuštenom i ruševnom objektu koji nije imao niti krova niti struje, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka KA te podredno iz iskaza svjedoka LA. Također i sama tužiteljica-protutuženica EA u svom iskazu navodi da je navedena nekretnina predstavljala štalu u kojoj su držali stoku.
9.1. U tom smislu sudovi također ističu da je prednica tuženika-protutužitelja izvršila takva ulaganja u navedenu štalu da je navedenim ulaganjem nastao sasvim novi objekt. Dakle, da je izvršenim ulaganjem od strane ĐA od stare, derutne, ruševne štale nastao je novi stambeni objekt. Ova činjenica, da se radi o novom stambenom objektu, razvidna je i iz iskaza vještakinje Milke Kosanović. Iako je vanjski dio objekta, tj. samo zidovi ostao nepromijenjen, izvršena ulaganja od strane prednice tuženika-protutužitelja su bila takvog opsega da su preobrazila prvotnu namjenu objekta, odnosno od derutne štale postao je funkcionalan stambeni prostor, čime je izmijenjeno sućanstvo, odnosno bit postojeće nekretnine gdje je zapravo stara nekretnina u naravi štala prestala postojati, a nastala je nova nekretnina, tj. funkcionalan stambeni objekt koji predstavlja sastavnu funkcionalnu cjelinu s objektom koji se do njega nalazi.
9.2. Pritom sudovi zaključuju da je pri nastajanju novog objekta prednica tuženika- protutužitelja nastupala kao pošteni graditelj, odnosno savjesni graditelj. Ovo stoga jer se radilo o zapuštenom, derutnom objektu koji je bio napušten, objektom kojim je upravljala tadašnja općina [adresa] putem stambenog poduzeća, obzirom su prijašnji vlasnici optirali za Italiju, te je ista, imajući u vidu činjenicu da je već bila u zakupu navedene nekretnine, opravdano smatrala da je nekretnina nacionalizirana ili pak da će ubrzo biti nacionalizirana, te je stoga na navedenoj nekretnini gradila ne smatrajući da gradi na tuđem, odnosno prilikom gradnje postupala je u dobroj vjeri, tim više jer joj nikada nitko nije osporavao ili zabranjivao gradnju. Dakle, prednica tuženika-protutužitelja nije znala niti je morala znati da gradi na tuđem zemljištu jer se radilo o izrazito derutnom objektu, a kojim je upravljala tadašnja općina [adresa] putem stambenog poduzeća te je ista nastupala kao savjestan, tj. pošteni graditelj. U trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 10. kolovoza 1969. prednica tuženika-protutužitelja već je bila izvršila navedene radove, odnosno gradnju, te je i prilikom zaključenja navedenog ugovora osnovano i opravdano očekivala da sporna nekretnina postane društveno vlasništvo, a potom i njeno vlasništvo. Da je prije zaključenja navedenog ugovora prednica tuženika-protutužitelja izvršila znatna ulaganja u navedenu nekretninu razvidno je iz članka 2. navedenog kupoprodajnog ugovora gdje je kod ukupne kupoprodajne cijene od 32.510,40 dinara kupac morao platiti iznos od 6.966,00 dinara, obzirom da joj je priznata vrijednost ulaganja od 25.544,40 dinara. Dakle, vrijednost ulaganja izvršenog od strane prednice tuženika- protutužitelja iznosila je gotovo 80% od vrijednosti same nekretnine, a što jasno ukazuje na činjenicu da je došlo do stvaranja novog objekta, odnosno da je prethodno postojeća nekretnina zapravo prestala postojati.
10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
10.1. To stoga što za naznačena pitanja, tužiteljica, osim što izražava neslaganje s pobijanom odlukom, nije navela odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer se nije pozivala na različitu praksu drugostupanjskih sudova ili nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a to je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
11. Budući da prijedlog nema zakonom propisani sadržaj za njegovu dopuštenost, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci ove odluke.
12. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
