REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4868/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u Grgić & Partneri, odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Agro-Tovarnik d.o.o., OIB 78629035106, sa sjedištem u Tovarniku, Vlč. Ivana Burika 34, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Guljaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o., sa sjedištem u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-747/2024-3 od 17. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-122/2023-17 od 2. siječnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-747/2024-3 od 17. srpnja 2024., u odnosu na pitanja:
Je li zastarni rok za subrogacijski zahtjev plaćanjem osigurnine za tužitelja kao osiguratelja koji je stupio u položaj svog osiguranika protiv odgovorne osobe određen odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima?
Računa li se početak zastarnog roka iz članka 230. stavak 1. u vezi s člankom 963. Zakona o obveznim odnosima kod subrogacijskih zahtjeva od dana kada se oštećenik suglasio s utvrđenim iznosom osigurnine ili od dana kada je osiguratelj primio materijalnu dokumentaciju o nastanku štetnog događaja?
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-747/2024-3 od 17. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 122/2023-17 od 2. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev-1322/2019-2 od 4. lipnja 2019., Rev-1763/2012-2 od 11. svibnja 2016., Rev-x-1227/2013-2 od 31. kolovoza 2016., kao i od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3189/2021 od 7. lipnja 2022. i U-III/6431/2014 od 3. svibnja 2018.
2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:
„1.Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da je protekom tri godine nastupila zastara subrogacijskog potraživanja tužitelja temeljem članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO/05), pogrešno primijenio materijalno pravo budući je odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima primjenjiv opći zastarni rok od pet godina;
2. Je li zastarni rok za subrogacijski zahtjev plaćanjem osigurnine za tužitelja kao osiguratelja koji je stupio u položaj svog osiguranika protiv odgovorne osobe određen odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima;
3. Računa li se početak zastarnog roka iz članka 230. stavak 1. u vezi s člankom 963. Zakona o obveznim odnosima kod subrogacijskih zahtjeva od dana kada se oštećenik suglasio s utvrđenim iznosom osigurnine ili od dana kada je osiguratelj primio materijalnu dokumentaciju o nastanku štetnog događaja?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja navedena i u izreci ovog rješenja za koja su izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u odlukama broj Rev-1322/2019-2 od 4. lipnja 2019., Rev-1763/2012-2 od 11. svibnja 2016. i Rev-x-1227/2013-2 od 31. kolovoza 2016.
5. Naime, u konkretnom je slučaju predmet spora regresni zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatom iznosa od 5.043,47 EUR / 38.000,00 kuna koji je iznos tužitelj isplatio svojem osiguraniku, s osnove ugovora o kasko osiguranju vozila, na ime nastale imovinske štete na oštećenom vozilu osiguranika.
6. Sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev polazeći od pravnog shvaćanja da tražbina tužitelja, kao osiguratelja, po osnovi povrata iznosa kojeg je isplatio svojem osiguraniku po osnovi automobilskog kaska, prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguratelju, zastarijeva u zastarnom roku od tri godine iz članka 376. stavak 1. ZOO/91 (sada članak 230. stavak 1. ZOO/05) i počinje teći od dana otkad je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, cijeneći da je to u konkretnom slučaju bilo dana kada je tužitelj, kao osiguratelj, primio dokumentaciju iz koje je bilo razvidno tko je štetnik, dok je oštećenik saznanja o šteti imao i ranije, budući je već prethodno podnio zahtjev za naknadom štete. Ovo pravno shvaćanje prihvaća i drugostupanjski sud u svojoj odluci kojom potvrđuje prvostupanjsku presudu.
7. Odluke nižestupanjskih sudova u skladu su sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-955/2022-2 od 22. studenog 2022. prema kojem tražbina tužitelja s osnove naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju ugovorene police osiguranja, zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
8. Međutim, predlagatelj ukazuje na postojanje različite prakse revizijskog suda o predmetnim pravnim pitanjima, odnosno ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-1322/2019-2 od 4. lipnja 2019., Rev-1763/2012-2 od 11. svibnja 2016. i Rev-x- 1227/2013-2 od 31. kolovoza 2016., u kojima se iznose shvaćanja nepodudarna sa shvaćanjem iznesenim u pobijanim nižestupanjskim odlukama, a u pogledu početka tijeka zastarnog roka kao i trajanja zastarnog roka u situacijama kada osiguratelj, koji je svojem osiguraniku izvršio isplatu s osnove sklopljenog ugovora o osiguranju, regresno potražuje naknadu plaćenog iznosa od štetnika (ili osiguratelja štetnika). Predlagatelj ukazuje na odluke revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u takvim situacijama počinje teći od dana isplate predmetnih troškova (Rev-x-1227/2013-2 od 31. kolovoza 2016.) te se navršava protekom općeg zastarnog roka u trajanju od pet godina, prema članku 225. ZOO (Rev-1322/2019-2 od 4. lipnja 2019., Rev-1763/2012-2 od 11. svibnja 2016. i Rev-x- 1227/2013-2 od 31. kolovoza 2016.).
9. U tom smislu prijedlog predlagatelja ukazuje se osnovanim u odnosu na drugo i treće naznačeno pitanje, budući da postoji potreba za usklađivanjem prakse revizijskog suda u pogledu tih pravnih pitanja, pa je stoga valjalo tužitelju dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 389.b stavka 3. ZPP. U odnosu na prvo naznačeno pitanje valja uzeti da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP, pri čemu valja napomenuti da je sadržajno prvo pitanje obuhvaćeno u drugom pitanju, za koje je dopuštena revizija.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
