Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5243/2024-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice 1. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, i 2. tuženika JI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pibernik, odvjetnica u Puli, Mletačka 12, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-995/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-852/2020-48 od 12. siječnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbacuju se kao nepravovremeni podnesci tužitelja nazvani „nadopuna prijedloga za dopuštenje revizije“ predani 9. siječnja 2025. i 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-995/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-852/2020-48 od 12. siječnja 2024.

2. U prijedlogu je naznačeno četiri pitanja u odnosu na koja je istaknuto da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pitanja glase:

„1) Je li sutkinja Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču - Parenzo, Vlatka Markuš, mogla donijeti odmah nakon održavanja ročišta treće javne dražbe to jest 9. svibnja 2017. rješenje o dosudi poslovni broj Ovrv-2775/15 i nekretnine založnog dužnika dosuditi AKTIVI KAPITAL d.o.o., a da prije toga nije uzela u obzir veoma bitne činjenice o kojima postoje dokazi u spisu i to:

- činjenicu da je podneskom od 30. lipnja 2011. davatelj leasinga priznao grešku na način da je u prijedlogu za ovrhu propustio uzeti u obzir uplate društva BAŽON d.o.o. u ukupnom iznosu od 2.462.823,07 HRK odnosno 326.872,79 EUR,

- činjenicu da je ovrhovoditelj svoje potraživanje naplatio 17. studenoga 2012. oduzimanjem stroja vrijednosti 434.252,60 EUR, a nakon oduzimanja objekta leasinga davatelj leasinga ostao je dužan primatelju leasinga iznos od 164.156,12 EUR,

- činjenicu da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P-1225/11-42 od 28. veljače 2014. potvrđene presudom Visokoga trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6177/2016-5 od 6. rujna 2017. umanjeno potraživanje ovrhovoditelja prema glavnom dužniku za 301.238,54 EUR;

2) Je li sudac Općinskog suda u Rijeci, Damir Vinketa, mogao donijeti prvostupanjsku presudu, a da prije toga nije uzeo u obzir veoma bitne činjenice o kojima postoje dokazi u spisu i to:

- činjenicu da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P-1225/11-42 od 28. veljače 2014. potvrđenoj presudom Visokoga trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6177/2016-5 od 6. rujna 2017. umanjeno potraživanje ovrhovoditelja prema glavnom dužniku za 301.238,54 EUR;

3) Je li Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud mogao meritorno i zakonito odlučiti o osnovanosti žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude, a da prije toga nije uzeo u obzir veoma bitne činjenice o kojima postoje dokazi u spisu i to:

4) Je li se Županijski sud u Zagrebu mogao pozivati na pravomoćnost rješenja o ovrsi Općinskog suda Poreču - Parenzo, poslovni broj Ovr-424/10 od 28. veljače 2012. obzirom da je glavni dužnik korisnik leasinga društvo BAŽON d.o.o. imalo pravo podmiriti potraživanje ovrhovoditelja i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, a što je učinilo povratom objekta leasinga 17. studenoga 2012. kojim je danom ovrhovoditelj bio dužan korisniku leasinga, društvu BAŽON d.o.o., izvršiti povrat iznosa od 164.156,12 EUR?“.

2.1. Predlagatelj u odnosu na razloge važnosti navodi da „doista nije mogao pronaći ni jednu sudsku odluku po kojoj bi sud proveo ovrhu nad založnim dužnikom i pored činjenice da glavni dužnik nije bio dužan ovrhovoditelju“.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navodi ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.

4.1. Predlagatelj, naime, nalazi da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o tim pitanjima nema prakse sudova. Međutim, razlozi kojim obrazlaže ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerljivih, razloga na kojima je utemeljena pobijana presuda.

5. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Stoga je prijedlog tužitelja valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 1. i 3. ZPP radi čega je riješeno kao u točki I. izreke.

7. Tužitelj je svoj prijedlog za dopuštenje revizije nadopunio podnescima predanim 9. i 13. siječnja 2025. Iz sadržaja potvrde o otpravku drugostupanjske presude tužitelju, koja je priložena spisu, utvrđuje se da je tužitelju drugostupanjska presuda dostavljena 27. rujna 2024. To znači da je rok od 30 dana iz članka 388. stavka 1. ZPP za podnošenje prijedloga istekao 28. listopada 2024. (ponedjeljak - radni dan). U takvim je okolnostima podneske tužitelja kojima je dopunjavan prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavak 1. ZPP radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte