Poslovni broj: Usž-3807/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BS, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, Škaljerova 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-761/2024-10 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-761/2024-10 od 30. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-02/23-01/03072914278, urbroj: 341-99-05/3-23-003128 od 20. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli- Pola, klasa: 140-02/23-01/OB, urbroj: 341-13-05/3-23-015763 od 17. travnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. travnja 2023. Tim rješenjem utvrđena je nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. u svoti od ukupno 84.713,92 kn, odnosno 11.243,47 eura (točka I. izreke), te je određeno da je tužitelj navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja dužan uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja (točka II. izreke).
3. Tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv pobijane presude navodi da je obrazloženje presude nejasno i proturječno, zbog čega istu nije moguće ispitati. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je tuženik saznao da je zaposlen u Italiji dana 16. rujna 2022. dostavom tiskanice E205 od strane talijanskog nositelja osiguranja. Ističe da je tiskanica dostavljena na traženje tuženika, zbog čega zaključuje da je predmetni postupak započeo ranije, a što je bitno radi odlučivanja o prigovoru zastare. Navodi da mirovine potpadaju pod pojam vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga bi mu u slučaju da je tuženik saznao za činjenicu njegova zaposlenja ranije, pobijanom presudom bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Osporava stajalište suda u svezi presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1105/2022 od 14. svibnja 2024., na koju se pozvao tijekom upravnog spora. Ističe da je činjenica njegovog zaposlenja u Italiji trebala biti poznata tuženiku, te da on nije doprinio donošenju osporavanog rješenja. Smatra da mu je postupanjem upravnih tijela nametnut prekomjerni teret. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom. Presuda u cijelosti sadrži obrazloženje sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a, i u kojem je sud naveo činjenice koje je tužitelj iznio, činjenice koje su utvrđene, kao i sveobuhvatnu ocjenu svih činjenica i dokaza te dao valjane razloge za svoju odluku.
7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju primjene i tumačenje odredbe članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 158/18. i 102/19., dalje: ZOMO).
8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenja upravnih tijela kojim je određen povrat nepripadno isplaćene starosne mirovine u periodima navedenim u rješenju prvostupanjskog tijela, u kojima je tužitelj kao korisnik starosne mirovine u Republici Hrvatskoj (od 4. kolovoza 2001.), bio obvezno osiguran u Republici Italiji, sukladno dostavljenoj tiskanici E205 (dostavljena tuženiku dana 1. rujna 2022. od strane talijanskog nositelja osiguranja).
9. Žalbene prigovore koje je tužitelj iznosio tijekom upravnog spora, a koje ponavlja u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud otklonio pozivom na odredbu članka 102. ZOMO-a. Navedenom zakonskom odrednom propisana je obveza korisnika prava, opunomoćenika, Centra za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. istog Zakona, da u roku od 15 dana prijave Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili stvarnim okolnostima koje utječu na pravo ili na opseg korištenja tog prava. Stoga pogrešno zaključuje tužitelj da je činjenica zaposlenja i priznatog statusa osiguranika u Italiji trebala biti poznata tuženiku, bez da ga je o promjeni okolnosti koje utječu na opseg priznanja prava na mirovinu obavijestio tužitelj, kao korisnik starosne mirovine.
10. Pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru zastare, sukladno odredbi članka 168. ZOMO-a utvrdio početak tijeka zastare 1. siječnja 2023., odnosno istekom godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu. Ovo stoga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti nakon zaprimljene obavijesti talijanskog nositelja osiguranja od 1. rujna 2022. putem e-mail- a, a s obzirom na to da u spisu predmeta nema dokaza o ranijem postupanju, niti tužitelj ičim dokazuje navode o ranijem postupanju. Stoga postupanjem javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda nisu povrijeđena prava tužitelja zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je određivanjem povrata nepripadno isplaćene starosne mirovine, za periode u kojima je tužitelj radio i bio osiguran, a o čemu nije obavijestio tuženika unatoč zakonskoj obvezi, tužitelju nametnut prekomjeran teret.
11. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi prigovore koji bi bili od utjecaja na donošenje drugačije odluke, to je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
