Poslovni broj: Usž-855/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mario Sokač, odvjetnik u Varaždinu, Cankareva 3, protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske), Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1672/2023-12 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1672/2023-12 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-08/22-01/00213, URBROJ: 533-05-23-0010 od 7. lipnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje inozemne stručne kvalifikacije za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi i/ili nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi u Republici Hrvatskoj, na temelju stečene inozemne visokoškolske kvalifikacije Master profesor fizičkog vaspitanja i sporta koju je stekao 11. svibnja 2022. na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini (broj: 299-MA3222).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra pogrešno utvrđenom činjenicu da Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini nije imao valjanu akreditaciju u trenutku stjecanja njegove visokoškolske kvalifikacije. Navodi da je osnivač predmetnog fakulteta Republika Srbija i da ga je još 2014. godine akreditiralo Povjerenstvo za akreditaciju i provjeru kvalitete Republike Srbije, a koja akreditacija je produljena 13. rujna 2022. Budući da se sud priklonio mišljenju Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koje je tuženik zatražio tijekom upravnog postupka, ističe da sud nije vezan tim mišljenjem, već je dužan samostalno odlučivati na temelju dokaza u spisu predmeta. Navodi da se prema kriterijima za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija vrednovanje obavlja isključivo na osnovi postignutih znanja, vještina i kompetencija, pri čemu se uzima u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno njegova akreditacija. Ističe da sud uopće nije razmatrao njegovo pravo da ne podliježe geografskim i političkim razlozima nepriznavanja diploma. Naime, smatra da činjenica što se Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini nalazi na teritoriju Republike Kosovo, a osnivač mu je Republika Srbija te što te dvije države nemaju uređene međusobne odnose, koji se između ostalog tiču i visokoškolskog obrazovanja, ne smije ići na njegovu štetu i ne bi trebalo utjecati na priznanje inozemne kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Pogrešnim smatra i zaključak suda da je Republika Kosovo trebala izdati akreditaciju Sveučilištu u Prištini s privremenim sjedištem u [adresa] jer nije niti osnivač tog visokog učilišta niti je ovlaštena za davanje akreditacije. Nadalje ističe da je tuženik trebao zatražiti provjeru akreditacije od nadležnog tijela u Republici Srbiji jer bi u tom slučaju bila dobivena potvrda o verifikaciji njegove diplome. S obzirom na to da su međunarodni ugovori po pravnoj snazi iznad zakona i na činjenicu da u konkretnom slučaju ne postoje odgovarajuće zakonske norme nacionalnog prava koje reguliraju njegovu situaciju, smatra da se postupak trebao provesti u skladu s načelima i pravnim pravilima Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe (dalje: Konvencija) i Zakona o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 9/02. i 15/02.). Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je postupak u povodu zahtjeva tužitelja za priznanje inozemne stručne kvalifikacije u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, 82/25., 70/19. i 47/20. – dalje: Zakon). Ponavljajući navode iz upravnog spora, ističe da niti iz odredaba Zakona niti iz Konvencije ne proizlazi da bi provjeru akreditacije visokog učilišta trebalo zatražiti od tijela države na čijem području se ne nalazi visokoškolska ustanova za koju se provjera traži. Navodi i da su se ispunile pretpostavke za meritorno rješavanje o predmetnom zahtjevu kada je prema članku 86. Zakona utvrdio da Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini s privremenim sjedištem u [adresa] nema akreditaciju u državi u kojoj djeluje, odnosno nisu postojale pretpostavke za daljnje postupanje u smislu traženja provjere ishoda učenja. S obzirom na navedeno, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Upravni postupak priznanja inozemne stručne kvalifikacije u svrhu pristupa i bavljenja reguliranom profesijom učitelja tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi i/ili nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi u Republici Hrvatskoj, na temelju stečene inozemne visokoškolske kvalifikacije Master profesor fizičkog vaspitanja i sporta dana 11. svibnja 2022. na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini s privremenim sjedištem u [adresa], pokrenut je zahtjevom tužitelja od 24. lipnja 2022.
8. Tuženik je, rješavajući o zahtjevu, zatražio od Agencije za znanost i visoko obrazovanje mišljenje o akreditiranosti matičnog visokog učilišta Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini.
9. Iz mišljenja Agencije od 5. srpnja 2022. proizlazi da je visoko učilište Univerzitet u Prištini s privremenim sjedištem u [adresa], čija je sastavnica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, priznato kao dio visokoškolskog sustava Republike Srbije i da je program studija čijim se završetkom stječe predmetna kvalifikacija priznat kao dio visokoškolskog sustava Republike Srbije. Međutim, budući da se navedeni fakultet nalazi na području Republike Kosovo, koju je Republika Hrvatska priznala kao neovisnu državu (Odluka Vlade Republike Hrvatske od 19. ožujka 2008.), a dio je visokoškolskog sustava Republike Srbije, nije moguće priznati navedenu kvalifikaciju u skladu s Kriterijima za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija.
10. Tijekom postupka također je pribavljen i dopis Ministarstva obrazovanja, znanosti, tehnologije i inovacije Republike Kosovo od 31. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da je posebnim propisom studentima sa stečenom diplomom izdanom od predmetnog Sveučilišta omogućena verifikacija diplome, ali sve diplome koje je to Sveučilište izdalo i koje Ministarstvo obrazovanja Republike Kosovo nije verificiralo nisu valjane.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog tijela i sudskog spisa te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 75. stavak 1. i članak 86. Zakona i odbio tužbeni zahtjev. Pri tome je ocijenio da je tuženik u obrazloženju mišljenja i osporenog rješenja iznio valjane, dostatne i obrazložene razloge zašto smatra da inozemna visokoškolska kvalifikacija Master profesor fizičkog vaspitanja i sporta stečena na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta u Prištini s privremenim sjedištem u [adresa], nije moguće priznati u Republici Hrvatskoj iz razloga jer istu nije verificiralo niti Ministarstvo obrazovanja Republike Kosovo.
12. Nije moguće prihvatiti tužiteljevo pozivanje na načela i pravna pravila Konvencije i Zakona o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe jer Republika Kosovo nije potpisala niti ratificirala predmetnu Konvenciju, a pravilno je tijekom upravnog postupka akreditacija zatražena od države na čijem se području visokoškolska ustanova nalazi i u kojoj djeluje, odnosno u kojoj se provode programi visokoškolskog obrazovanja pojedine sastavnice Sveučilišta.
13. S obzirom na navedeno, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude jer je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prigovori koje iznosi u žalbi u bitnome su istovjetni prigovorima koje je iznosio i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i razložno očitovao, a s kojim zaključcima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
