REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2055/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv prvotuženice VO /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Davor Cahun, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika AO /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Marko Smolek, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb, radi isplate i po protutužbi protutužiteljice VO protiv prvoprotutuženika ŠO i drugoprotutuženika AO, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 1317/2018-3 od 21. listopada 2020., kojom djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5991/14- 35 od 30. studenoga 2017., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (koji je nadopunio pravovremenim podneskom) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 1317/2018- 3 od 21. listopada 2020, kojom djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5991/14-35 od 30. studenoga 2017.
2. Tužitelj svoj prijedlog temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP). U njemu naznačuje dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te navodi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pristup sudu.
3. Tuženica na prijedlog tužitelja nije odgovorila.
4. Razmatrajući prijedlog tužitelja u odnosu na naznačena pitanja, a ne ulazeći u ocjenu zakonitosti pobijane presude te postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim tužitelj preispituje može li postojati prividan pravni posao ako sve stranke ugovora nisu izrazile volju da se stvori privid pravnog posla, nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer polazi od pogrešne pretpostavke da stranke nisu izrazile volju da se stvori privid pravnog posla. Naime, upravo suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a to je da su stranke predmetni ugovor sklopile svjesno kako bi se stvorio privid, jer je stvarna volja stranaka pri sklapanju tog ugovora bilo osnaženje starog ugovora. Stoga o tako postavljenom pitanju ne može ovisiti ishod ovoga spora.
4.1. Nadalje, niti procesnopravno pitanje kojim se problematizira počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka u situaciji kada sud nije donio rješenje o zaključenju prethodnog postupka, a niti upozorio stranke da prestaje mogućnost iznošenja novih dokaza, kada nije postupio u smislu odredbe čl. 288.a ZPP, niti proveo incidentalni postupak, nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer prvi dio postavljenog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije zaključio prethodni postupak i upozorio stranke da prestaje mogućnost iznošenja dokaza. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi upravo da je u prvostupanjskom postupku tužitelju u više navrata određivan rok te je isti više puta produživan radi iznošenja činjenica i dokaza na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa je konačno sam tužitelj, uz upozorenje iz odredbe čl. 299. ZPP, gotovo dvije godine nakon podnošenja tužbe, izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedlog te je tada određeno koji će se dokazi izvoditi na glavnoj raspravi čime je zaključen prethodni postupak. Nadalje, niti drugi dio pitanja nije u dovoljnoj mjeri konkretiziran kako bi o njemu mogao ovisiti ishod ovog spora.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki I. izreke.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz pritužbu u prijedlogu koja se odnosi na navodnu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na pristup sudu, ovaj sud je zaključio da je pritužba iznesena neutemeljeno.
6.1. Ovaj sud primjećuje da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 299. ZPP te nisu ni povrijedili odredbu čl. 288.a ZPP, pa takvom primjenom nije ograničeno pravo na pristup sudu tužitelju. Odredbe o zaključenju prethodnog postupka, koje su odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, imaju za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku te zaštititi procesna prava stranaka.
6.2. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu, dapače iz brojnih produženja rokova koji su dani tužitelju proizlazi upravo suprotno.
6.3. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu, prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP je trebalo odbaciti kao nedopušten, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
