Poslovni broj: Usž-1454/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1471/2023-13 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1471/2023-13 od 20. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda Rijeci točkom I. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 471-02/22-01/308, urbroj: 513-04-23-10 od 28. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I- 471-02/22-01/65, urbroj: 513-07-08/22-1 od 7. srpnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem od 7. srpnja 2022. tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina za 2016. i 2017. (točka 1. i 2. izreke) te poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (točka 3. – 6. izreke) i poreza na dodanu vrijednost (točka 7. -10 izreke) za razdoblje 2018. – 2021. Osporenim rješenjem tuženika od 28. travnja 2023. djelomično je uvažena žalba tužiteljice te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za otuđenje imovine za 2016. godinu te se postupak utvrđivanja te obveze obustavlja, a u preostalom dijelu izreke žalba se odbija i rješenje ostaje na snazi.
3. Protiv osporene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da joj je na nezakonit način utvrđena porezna obveza obzirom da je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, porezno tijelo je pogrešno utvrdilo visinu porezne obveze s osnova dohotka od otuđenja nekretnine te je pogrešna ocjena poreznog tijela o „prividnom“ ustupanju nekretnine od strane tužiteljice na članove njezine obitelji. Pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. Općeg poreznog zakona ukazuje kako je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze s osnova poreza na dohodak od otuđenja nekretnina. Ističe kako podnošenje kaznene prijave od strane privatne osobe ne može predstavljati iznimku iz članka 117. stavka 3. točke 4. Općeg poreznog zakona iz razloga što se podnošenjem privatne kaznene prijave ne smatra da je postupak poreznog nadzora pokrenut po nalogu drugog tijela. Smatra da je porezno tijelo prilikom obračuna troškova nabave nekretnine kč. br. [katastarska čestica] pogrešno odredilo cijenu kvadratnog metra nekretnine te stoga nije ispravno obračunat trošak nabave te posljedično niti utvrđena porezna obveza. Ističe da neovisno što je poreznim rješenjem tužiteljici utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina iz ugovora o kupoprodaji ne znači da je iznos iz postignute cijene trošak nabave. Vezano za poreznu obvezu s osnova poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i poreza na dodanu vrijednost ističe da postupanje tužiteljice i s njom rodbinski povezanih osoba nije bilo usmjereno na izbjegavanje plaćanja poreznih obveza već na njihovo međusobno pomaganje te se ne radi o izbjegavanju plaćanja poreznih obveza. Tužiteljica ističe kako je ona stvarni imatelj prihoda ostvarenih od iznajmljivanja obzirom da su se članovi njezine obitelji odrekla prava služnosti upisanoj na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Ističe da su osobe kojima je tužiteljica dala na raspolaganje predmetne nekretnine izvršile svoje porezne obveze s osnova dohotka od iznajmljivanja predmetnih nekretnina, pa se pobijanim rješenjem omogućuje da država naplati dva puta istu poreznu obvezu za isti porezni događaj. Predlaže da Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezivanje tuženika da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud proveo raspravu, čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane i svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio utvrđenja poreznih tijela da je tužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji od 3. kolovoza 2015. stekla 7 zemljišnih čestica, a 203/521 dijela jedne od tih čestica kč. br. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] je prodala 27. veljače 2017., dakle unutar roka od dvije godine od dana stjecanja, zbog čega joj je u smislu odredbi članka 58. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16.- 138/20) utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja imovine. Također je utvrđeno da je kao vlasnica nekretnina smještajnih objekata u [adresa] na adresi [adresa] prividnim pravnim poslom ustupanja vlastitih nekretnina članovima svoje obitelji i ujedno povezanim osobama nastojala prikriti vlastito obavljanje djelatnosti u tim objektima u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednosti i poreza na dohodak od samostalne djelatnosti.
9. Iz podataka spisa predmeta nadalje proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo poreznu osnovicu poreza na dohodak od otuđenja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 25.488,66 kuna koja je utvrđena kao razlika između ukupnih primitaka i izdataka koje je tužiteljica ostvarila u svezi stjecanja i otuđenja navedene nekretnine. Porezno tijelo je utvrdilo, što tužiteljica niti ne spori, da je za djelatnost iznajmljivanja izdavala odobrenja članovima njezine obitelji kao nositeljima odobrenja za obavljanje djelatnosti smještaja koji tu djelatnost nisu obavljali kontinuirano već periodično, da tužiteljica ima punomoć na bankovnim računima članova svoje obitelji na koje račune su se vršila plaćanja za obavljenu uslugu iznajmljivanja te da je s istih redovito podizala novčana sredstva i da se kod posredničkih agencija kao osoba za kontakt navode tužiteljica i njezin suprug. Prvostupanjski je sud prihvatio utvrđenja prvostupanjskog poreznog tijela tuženika da je ovdje riječ o poslovnim odnosima između povezanih osoba gdje je tužiteljica prividnim poslovima besplatnog ustupanja vlastitih nekretnina članovima obitelji prikrila stvarni posao, a to je iznajmljivanje vlastitih smještajnih kapaciteta u vlastito ime, slijedom čega ovo tijelo nalazi pravilnim utvrđenu obvezu poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i poreza na dodanu vrijednost, što je sve dostatno obrazloženo u osporavanoj presudi.
10. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, odgovarajući na navode tužiteljice koje ponavlja i u žalbi da su djelatnost iznajmljivanja obavljale rodbinski povezane osobe, osnovano ističe da prema načelu gospodarskog pristupa, za utvrđivanje porezne obveze nije bitno na koga glasi djelatnost, već tko ju stvarno obavlja, a iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica osobno obavljala djelatnost iznajmljivanja i podizala sredstva uplaćena na račun članova njezine obitelji, što nije osporila.
11. Nadalje, iz stanja spisa slijedi da je porezni nadzor pokrenut nakon što je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske od poreznih tijela tražilo provođenje poreznog nadzora. Slijedom toga, u konkretnom slučaju primjenjuje se iznimka iz članka 117. stavka 3 .točke 4. Općeg poreznog zakona, prema kojoj se na provođenje poreznog nadzora primjenjuje zastarni rok od 6 godina, stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je nastupila zastara vođenja poreznog nadzora za porez na dohodak za 2017.
12. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je pri utvrđivanju poreza na dohodak od otuđenja nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pogrešno utvrđena visina nabavne vrijednosti nekretnine obzirom da je pri njezinom utvrđivanju porezno tijelo polazilo od procjene tržišne vrijednosti koja je korištena u postupku u kojem je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po Ugovoru o kupoprodaji od 3. kolovoza 2015. kojim je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu, a koji porezni dug je tužiteljica podmirila i u kojem postupku nije imala primjedbi.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja poreznih tijela i dao obrazložene razloge za svoju odluku.
14. Navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe, i na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio, ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
15. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
