REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3837/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, protiv tuženice GI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Radman, odvjetnik u Zadru, radi pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-621/2023-3 od 20. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj P-254/2022-46 od 23. studenog 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-621/2023-3 od 20. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Labinu broj P-254/2022-46 od 23. studenog 2022. zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji su naveli da prijedlog podnose zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Utječe li pobuda (motiv), a pogotovo nedopuštena pobuda, iz kojeg je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na njegovu valjanost? Je li Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan ukoliko je pobuda njegova zaključenja bila isključenje nužnih nasljednika?
2. Je li sud dužan navesti i ocijeniti sve provedene dokaze - iskaze svjedoka kao i isprave u spisu pojedinačno i cjelokupno te je li sud dužan navesti je li odbio izvođenje pojedinih dokaza i razloge odbijanja izvođenja dokaza?".
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava navode tužitelja iznesene u prijedlogu i predlaže isti odbiti.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), čl. 387. ZPP i čl. 389. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4.1. Prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja na kojima je utemeljena pobijana odluka. To stoga jer je u postupku utvrđeno da je otac tužitelja ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopio sa svojom suprugom, svjesno i slobodnom voljom kako bi si osigurao brigu i njegu do kraja života, te da je tuženica u cijelosti izvršila obveze preuzete predmetnim ugovorom. Imajući na umu da se dopuštenost pobude za sklapanje ugovora procjenjuje u svakom konkretnom slučaju, te da tek nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, za što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, utječe na valjanost ugovora (čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), odgovor na pitanja o dopuštenosti pobude ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Tako je i odluka ovog suda broj Rev x-121/2011-2 od 5. rujna 2012. na koju se tužitelji pozivaju kao na razlog važnosti, donesena na temelju činjeničnih utvrđenja tog (konkretnog) slučaja, da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen zbog reguliranja imovinskopravnih odnosa između bračnih drugova, s pravom voljom ugovornih strana da se tužiteljica odnosno njezina majka isključe iz mogućnosti zakonskog nasljeđivanja te da tuženica (davateljica uzdržavanja) u cijelosti naslijedi imovinu svog supruga, što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima ovog postupka.
4.2. Drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer su sudovi prilikom donošenja odluka u cijelosti postupili u skladu s odredbama čl. 8. ZPP, čl. 220. st. 2. ZPP i čl. 338. st. 4. ZPP.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tužitelji obrazlažući razloge važnosti drugog postavljenog pravnog pitanja navode da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njihovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH). Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. U odnosu na navode tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženice, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Budući da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
