REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1750/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Velimiru Švigiru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5001/2024-2 od 19. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-11/2023-58 od 2. rujna 2024., u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povrede ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime naknade štete novčani iznos od 1.558,29 Eur-a (tisućupetstopedesetosam eura i dvadesetdevet centi) sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Može li se smatrati da je sud poštivao načelo slobodne ocjene dokaza odnosno da presuda ima logične, životne i uvjerljive razloge te da je poštivao pravilo o teretu dokaza ukoliko sud odgovor na ključno pitanje krivnje jednog od sudionika štetnog događaja pronalazi u iskazima svjedoka koji su međusobno proturječni i za koje je sud prethodno utvrdio kako se na temelju takvih iskaza ne može utvrditi dinamika nastanka štetnog događaja i krivnja nekog od sudionika?
2. Čini li sud povredu pravila o teretu dokazivanja i povredu načela slobodne ocjene dokaza u postupku u kojem se o odgovornosti odlučuje po kriteriju krivnje kada odluku o isključivoj krivnji tuženikova osiguranika donosi na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti, u kojem je vještak donio zaključak kako na temelju iskaza sudionika štetnog događaja nije moguće utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja, te na temelju iskaza sudionika štetnog događaja koji su međusobno proturječni i koji su analizirani u nalazu i mišljenju vještaka prometne struke i na temelju kojih vještak prometne struke donosi zaključak o nemogućnosti utvrđenja načina nastanka štetnog događaja?
3. Čini li sud povredu pravila o teretu dokazivanja i povredu načela slobodne ocjene dokaza te je li presuda opterećena bitnom povredom odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. t. 11. kada kod analize svakog dokaza zasebno utvrđuje da na temelju svakog takvog pojedinog dokaza nije moguće utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja i krivnju, a potom odluku o isključivoj krivnji jednog od sudionika temelji na jednom od takvih dokaza za koje je prethodno utvrdio kako se temeljem istog ne može utvrditi dinamika štetnog događaja i krivnja nekog od sudionika?
4. Je li sud počinio povredu načela slobodne ocjene dokaza i povredu pravila o teretu dokazivanja te postoji li bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. t. 11. ukoliko je presudu utemeljio na međusobno proturječnim iskazima sudionika štetnog događaja i nalazu i mišljenju vještaka prometne struke koji je zaključio kako se na temelju materijalnih tragova i iskaza sudionika štetnog događaja ne može utvrditi točan način nastanka štetnog događaja zbog proturječnosti iskaza samih sudionika i nedostatka drugih materijalnih tragova na temelju kojih bi se mogao utvrditi točan način nastanka štetnog događaja?
5. Je li za utvrđivanje isključive krivnje jednog od sudionika za nastanak štetnog događaja - sudar dvaju vozila u pogonu, dovoljno utvrditi eventualnu neadekvatnu odnosno nepravodobnu reakciju vozača o čijoj se krivnji odlučuje ili je nužno utvrditi i postojanje protupravnosti u postupanju takvog vozača te uzročnu vezu takve protupravnosti sa štetnom posljedicom?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Glede postavljenih pitanja u prijedlogu po ocjeni ovog suda odgovor na postavljena pitanja leži u konkretnim utvrđenim činjeničnim okolnostima ovog konkretnog spora, pa time ne ispunjavaju temeljni uvjet iz čl. 385.a. st. 1. ZPP-a da bi odgovor na postavljena pitanja osigurao jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni li razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga, kako se pitanjima u biti osporavaju činjenična utvrđenja sudova o kojima je ovisila i ocjena o postojanju odštetne odgovornosti osiguranika tuženika odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja primjenom odredbe čl. 398.b st. 1. ZPP-a.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
11. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
