REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2028/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB 18683136487, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-190/2023-3 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6065/2021-13 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na peto, šesto, sedmo, osmo, deveto i deseto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-190/2023-3 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6065/2021-13 od 30. siječnja 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio deset pravnih pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je za neka pitanja naznačio razloge važnosti. Predlagatelj je podnio i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da su mu u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije povrijeđena i ustavna prava u odnosu na povredu kojih je naznačio tri pravna pitanja.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev da se utvrdi da ne postoji tražbina porezne uprave u iznosu od 369.994,40 kn/49.106,00€ utvrđena rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave od 10. prosinca 2009. koja tražbina je osigurana založnim pravom na nekretnini dužnika, ovdje tužitelja te da se naloži brisanje založnog prava upisanog na temelju rješenja o ovrsi. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da sukladno čl. 148. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 - dalje: OPZ) tražbina se neće otpisati ako za nju postoji porezno jamstvo ili je naplata tražbine osigurana založnim ili kakvim drugim sličnim pravom. Osim toga, sud je u pobijanoj presudi ocijenio da je kroz cijelo razdoblje na snazi rješenje prvostupanjskog suda broj Ovr-4167/2010 od 4. siječnja 2011. kojim je na temelju ovršne isprave određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini tužitelja i da to rješenje kao ni upis založnog prava nisu ukinuti, poništeni, preinačeni ili na drugi način stavljeni izvan snage. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da postoji tražbina porezne uprave i odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. U odnosu na prva četiri pitanja, predlagatelj navodi da ne postoji sudska praksa ovog suda, pa da bi ovaj revizijski sud trebao zauzeti shvaćanje o navedenim pitanjima. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i o pitanjima koja je tužitelj problematizirao tijekom postupka, kao i u žalbi, a tužitelj ne tvrdi da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. Obzirom da se ne radi o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na prva četiri naznačena pitanja pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na procesna pravna pitanja (pitanja od petog do desetog) treba odgovoriti da predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da sud u pobijanoj presudi nije dao valjano obrazloženje i da nije odgovorio na sve žalbene navode. Naime, sud je u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja stoga o odgovorima na naznačena pitanja u kojima se polazi od pogrešne procesne pretpostavke ne ovisi odluka u ovom sporu i naznačena pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je u odnosu na pitanja od petog do desetog valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je istaknuo da sukladno praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007), zbog greške državnih tijela građani ne bi smjeli trpjeti štetu. Međutim, u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj nije isticao niti predlagao dokaze da je zbog eventualne greške državnog tijela pretrpio štetu. Nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali da je tužitelju nastala šteta zbog greške državnog tijela, niti su nižestupanjski sudovi izrazili shvaćanje o tome. Stoga su, općeniti navodi predlagatelja da zbog greške državnog tijela građani ne bi trebali trpjeti štetu, a koje navode prvi put iznosi u prijedlogu za dopuštenje revizije, neodlučni za odluku u ovom sporu. Osim toga niti sam predlagatelj ne navodi, niti tijekom postupka, niti u prijedlogu za dopuštenje revizije, kakva mu je šteta nastala time što mora podmiriti porezni dug.
8. Predlagatelj pitanjima od jedanaestog do trinaestog preispituje povredu ljudskih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku te da su sudovi u ovom sporu sudili arbitrarno.
10. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje ili da mu je bio onemogućen pristup sudu.
12. Prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
