REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-939/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Rijeci protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2450/2023-2 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1310/2021-30 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2450/2023-2 od 18. srpnja 2023. kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 4.830,16 EUR-a sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.222,27 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za ostatkom zatraženog troška parničnog postupka odbijen.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1310/2021-30 od 6. travnja 2023., u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4313/2023-2 od 24. siječnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na dva pitanja:
„Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?
Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?.“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatom utuženih iznosa tužiteljice temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u Ugovoru o kreditu zaključenom 21. kolovoza 2008.
8. Nižestupanjski sudovi su se u pobijanim presudama pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.). kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, te u odnosu na to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81.,82. i 90.,a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05).
9. Slijedom iznesenog pozivom na odredbe čl. 1111. do 1120. ZOO nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
11. Tuženik naznačenim pitanjem osporava je li dovoljno da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, bez provođenja kontradiktornog postupka o tome je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita te je li ju upozorila kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njene kreditne obveze.
12. Nižestupanjski sudovi su dali razloge zašto nije udovoljeno prijedlogu tuženika u odnosu na saslušanje djelatnice tuženika.
13. Revizijski sud je u odlukama poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023.izrazio pravno shvaćanje koje glasi: „Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema koje se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kredita kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“
14. Međutim, u situaciji kada nižestupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem radnika tuženice na okolnosti pojedinačnog pregovaranja u vezi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, jer se svjedokinja višekratno nije odazvala na pozive suda, već se očitovala pisanim putem, iz čijeg sadržaja proizlazi da se svjedokinja ne sjeća niti konkretnog ugovora o kreditu niti tužiteljice, ne može se reći da u toj situaciji nižestupanjski sudovi nisu postupili su u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
15. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje sporne su primjene odredbe Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Odvjetnička tarifa) odnosno je li sud kada je odlučivao o troškovima postupka trebao primijeniti Odvjetničku tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka ili onu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne odvjetničke radnje.
16. Prvostupanjski sud je pri odmjeravanju parničnog troška primijenio Odvjetničku tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, odnosno primijenio je vrijednost boda od 15,00 kn propisanu odredbom Tbr. 50. Odvjetničke tarife koja je u primjeni od 5. studenog 2022. („Narodne novine“ broj 126/22 - dalje: Odvjetnička tarifa /22) za sve poduzete radnje u postupku, dakle, i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22, sve pozivom na odredbu Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22.
17. Prema Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova za zastupanje na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
17.1. Odredbom Tbr. 50. Odvjetničke tarife/22 propisano je da vrijedno boda iznosi 1,99 EUR-a/15,00 kn.
18. Budući da je drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 18. srpnja 2023., a prvostupanjska 6. travnja 2023., dakle u vrijeme kada je na snazi Odvjetnička tarifa/22, pravilno su nižestupanjski sudovi kada su donosili odluku o naknadi parničnog troška primijenili tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Odvjetnička tarifa/22) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22 odnosno prije 5. studenog 2022. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 EUR-a.
19. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 1,99 EUR-a (15,00 kn), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 EUR-a (15,00 kn) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 1,33 EUR-a (10,00 kn).“
19.1. Odgovorom na postavljeno pitanja reafirmirano je pravno shvaćanje primijenjeno u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.
20. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod točkom I.
21. Temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na reviziju, jer taj trošak nije bio neophodan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb,14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
