REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1327/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženice LT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2583/2023-3 od 5. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1239/2019-23 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1.Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2583/2023-3 od 5. prosinca 2024. zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„- Je li mjerodavnija odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da tuženica bez pravne osnove koristi dvije trećine nekretnina u kojima nije prijavljena i izjava njezinih sinova da tužitelj povremeno posjećuje kuću i da mu nitko ne brani da koristi ROH-BAU drugi kat kuće koji nije uređen i nije pogodan za život, od prava vlasništva na cijeloj nekretnini te da tuženica koristi tuđu stvar bez pravne osnove?
- Je li odluka suda da sukladno čl. 219 ZPP-a tužitelj nije dokazao da bi se tuženica neosnovano obogatila korištenjem nekretnine u vlasništvu tužitelja, mjerodavnija od odredbe iz članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV), koji propisuje da nepošteni posjednik je dužan tuđu stvar predati vlasniku te naknaditi štetu koje su na njoj nastale, i sve koristi koje imao za vrijeme posjedovanja stvari. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i /155/23 u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da kada netko tuđu stvar uporabi u svoju korist vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu se nadoknadi korist koju je imao od uporabe?
- Je li odbijanje tužbenog zahtjeva za predajom ključeva od nekretnine koja je isključivo vlasništvo tužitelja, u suprotnosti sa čl. 3, čl. 34 i člankom 48 Ustava RH koji jamči nepovredivost i pravo vlasništva?
- Je li obrazloženje suda da tužitelj povremeno navraća u nekretninu u suprotnosti sa člankom 17 Povelje europske unije koji tužitelju jamči pravo vlasništva, u odnosu na to da tuženica bez pravne osnove koristi cjelokupnu nekretninu?
- Je li povreda materijalnih prava ako tužena bez pravne osnove koristi tuđu stvar i neosnovano se obogatila za visinu najamnine koju bi inače platila drugome da je unajmila nekretninu istih karakteristika?“.
1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravo vlasništva.
2. Tuženica nije dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja tužitelj smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tužitelj, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužitelj u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana presuda, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužitelj u prijedlogu postavlja.
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola 1. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) te čl. 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Službeni list Europske unije“ 2016/C 202/02) i u njemu sadržanog prava na zaštitu vlasništva, ovaj sud ocjenjuje da u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljevo pravo vlasništva nije bilo ni na koji način problematizirano. Za reći je i to da kada je riječ o privatnopravnim odnosima, kao što je u predmetnom slučaju, država ima pozitivnu obvezu zaštititi ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke ili pravne) osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo, osim ako je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu, koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu.
6.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
6.2. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
