REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-757/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA NOVA KAPELA, Nova Kapela, Trg kralja Tomislava 9, OIB 18112377872, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4119/2021-5 od 22. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2348/20 od 1. lipnja 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom 530.483,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom a svaki pojedinačni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2015. pa zaključno sa 1. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.063,90 kn.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 227/2023-2 od 3, svibnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 1 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:

„1. Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?

2. Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine” 152/11, 151/14 i 95/17 (ranije: Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine” broj 31/09 i 89/10), prema kojoj „u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM-u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta”, u obvezi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?

3. Je li u smislu čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine” broj 152/11 do 95/17) (ranije: Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine" broj 31/09), obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ipso iure (po samome propisu) čim se (i samo ako se) kumulativno ispune uvjeti iz tog propisa: a) da na nekretnini postoji (bude zasnovano) koje drugo pravo; (b) da na temelju tog (zasnovanog) prava na nekretnini infrastrukturni operator plaća vlasniku odgovarajuću naknadu za uporabu općeg dobra ili nekretnine (za sve vrste/ukupnu količinu infrastrukture izgrađene na tim nekretninama)?

4. Zlouporabljuje li infrastrukturni operator pravo na prigovor zastare, a i postupa li protivno načelu savjesnosti i poštenja, prigovorom zastare vlasnikove tražbine naknade za pravo puta kojim on hoće zadržati imovinsku korist stečenu na teret vlasnika i ograničava li se nerazmjerno vlasniku pravo na pristup sudu i "rješavanje spora”, a i pravo vlasništva, prihvaćanjem takvog prigovora zastare?”

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači.

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade koristi stečene korištenjem nekretnina u vlasništvu ili pod upravom tužitelja izvršavanjem ovlasti prava puta bez pravne osnove a prema cijenama za određivanje naknade za pravo puta, odnosno podredno zahtjev za isplatom istog iznosa po osnovi naknade štete uzrokovane time što tuženik nije pravovremeno podnio zahtjev za izdavanjem potvrde o pravu puta uslijed čega tužitelj smatra da je spriječeno povećanje njegove imovine za iznos naknade za pravo puta koju bi inače tuženik bio dužan plaćati.

8. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova nespornim proizlazi da je tuženik infrastrukturni operator koji je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na zemljištu kojim upravlja ili je u vlasništvu tužitelja od 90.-ih godina prošlog stoljeća, da su tužitelj i tuženik imali sklopljen Ugovor o osnivanju prava služnosti od 16. studenog 2015. i Aneks tog Ugovora od 29. svibnja 2018. na temelju kojeg je tuženik plaćao ugovorenu naknadu tužitelju sve do 12. ožujka 2020., kao i da je tužitelj podnio zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) 11. studenog 2019. za utvrđenje infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta, te da je rješenjem od 16. ožujka 2020. HAKOM utvrdio godišnju naknadu za pravo puta i da pravo na naknadu za pravo puta teče od dana kada ugovori o pravu služnosti više ne obvezuju ugovorne strane. Spornim je ocijenjeno je li tuženik koristio nekretnine u vlasništvu tužitelja bez pravne osnove, je li tuženik počinio štetnu radnju kojom je prouzročio štetu tužitelju, visina potraživanja, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Ocjenjujući pravni odnos parničnih stranaka nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik već stupanjem na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama 1 . srpnja 2008. („Narodne novine” broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 - dalje: ZEK) stekao pravo puta sukladno čl. 28. st. 1. ZEK-a na nekretninama za čije korištenje tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku, dakle temeljem samog zakona, pa da upravo ovo zakonom ustanovljeno pravo puta u konkretnom slučaju predstavlja valjanu pravnu osnovu korištenja predmetnih nekretnina radi pristupa elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi.

10. Nadalje, ocijenjeno je da je za korištenje predmetnih nekretnina postojala valjana pravna osnova (ugovor o osnivanju prava služnosti i aneks), pa da u konkretnom slučaju tuženik nije koristio služnost na nekretninama tužitelja bez valjane pravne osnove (čl. 1111. i 1120. ZOO-a „Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/1 8; dalje: ZOO).

11. Navodi tužitelja u odnosu na propuštanja radnje tuženika — pokretanja postupka za izdavanje potvrde o pravu puta, (a pritom tuženik nije imao zakonsku obvezu to učiniti niti je tim zakonima i podzakonskim propisima bio određen rok unutar kojeg bi on to trebao učiniti) ocijenjeni su kao neosnovani, odnosno da radnja/propuštanje sama po sebi nema elemente protupravnosti, pa se stoga nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 1045. ZOO-a za naknadu štete.

12. Zaključno nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev polazeći od pravne ocjene prema kojoj su parnične stranke nesporno regulirale svoje međusobne odnose sklopljenim ugovorima o osnivanju prava služnosti, a tužitelj nije koristio svoja zakonska prava i obratio se nadležnom tijelu, kako bi ono utvrdilo drugačiju visinu naknade i time promijenilo dispozitivni odnos između stranaka. Ugovori o osnivanju prava služnosti bili su na snazi i tuženik je sukladno istim plaćao ugovorenu naknadu sve dok HAKOM rješenjem od 16. ožujka 2020. nije utvrdio tužiteljevo pravo na višu naknadu, time da je odredio da tužitelj ima pravo na naknadu za pravo puta tek od 12. ožujka 2020. budući da pravo na naknadu prava puta teče od dana kada ugovori više ne obvezuju ugovorne strane, a da je s tim dana istekao rok od 8 dana od dana otkaza ugovora. Stoga ocjenjuju da su parnične stranke svoje međusobne odnose sporazumno regulirale do 12. ožujka 2020. bez ikakve prisile ili prijevare, te da takva raspolaganja pravima nisu bila u suprotnosti s Ustavom niti drugim propisima, time da je za dio potraživanja tužitelja (za isplatom naknade za 2014. godinu) čak i da postoji pravna osnova, nastupila zastara sukladno istaknutom prigovoru tuženika.

13. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja kao i pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za odgovor na postavljena pravna pitanja prvenstveno su mjerodavne odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine”, broj 73/08, 90/11 - dalje: ZEK/11).

14. Obveza plaćanja naknade za pravo puta proizlazi iz jasne i određene odredbe čl. 28. st. 4. ZEK/11, prema kojoj je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta.

15. Odredba čl. 29. st. 1. ZEK, kojom je uređeno određivanje naknade u upravnom postupku i parametri za određivanje te naknade, predstavlja tek provedbenu odredbu razrađenu Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine”, broj 152/2011 - dalje: Pravilnik), koja ne isključuje načelnu obvezu plaćanja naknade za pravo puta propisanu čl. 28. st. 4. ZEK/11 za razdoblje koje prethodi donošenju potvrde o pravu puta. Odredba čl. 6. st. 7. Pravilnika koja propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom izdavanja potvrde o pravu puta te da se mora isplatiti u roku od petnaest dana od dana zaprimanja potvrde uređuje dospjelost obveze utvrđene u upravnom postupku, a ne i postojanje same obveze koje proizlazi iz čl. 28. st. 4. ZEK.

16. Visina te naknade izvan upravnog postupka uređuje se nagodbom (ugovorom) sklopljenom između stranaka, odnosno u sudskom postupku pokrenutom tužbom radi ispunjenja zakonske obveze infrastrukturnog operatora, a prema parametrima kroje propisuje odredba čl. 29. st. 1. ZEK/11.

17. U pogledu pravnih pitanja za koja je dopušteno podnošenje revizije ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odlukama Rev 458/2023-2 od 10. prosinca 2024., Rev 105/2022-2 od 10. prosinca 2024., Rev 615/2024-2 od 30. travnja 2024, prema kojem:

- odgovor na prvo dopušteno pitanje glasi:

Nakon što je stekao pravo puta infrastrukturni operator ima obvezu plaćanja naknade za pravo puta po samom zakonu i prije nego što mu, na njegov zahtjev, agencija izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta.

- odgovor na drugo pravno pitanje glasi:

Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08 i 90/11) ni Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta - ”Narodne novine”, broj 152/11, 151/14 i 95/17 nije propisana obveza ni rok u kojem bi infrastrukturni operator bio obvezan Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta.

- odgovor na četvrto postavljeno pravno pitanje glasi:

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 76/12 i 133/13 dalje: ZOO). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Kako je već naprijed izneseno obveza plaćanja naknade za pravo puta nastaje po samom zakonu u smislu čl. 28. st. 1. alineja 2. ZEK/11 od dana stjecanja prava puta, i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZEK/11 i odredbama Pravilnika, dospijeva godišnje. Ispunjenje te obveze ovlaštenik prava na naplatu naknade može zahtijevati po njenom dospijeću, dakle, po isteku godine na koju se naknada odnosi.

Po ocjeni ovog suda, u situaciji kad je vlasnik nekretnine opterećene pravom puta mogao zahtijevati plaćanje naknade po njenoj dospjelosti u mirnom postupku te sklopiti nagodbu, ili kad je to svoje pravo mogao ostvariti u sudskom postupku i prije izdavanja potvrde o pravu puta, operator koji je propustio podnijeti zahtjev Agenciji radi izdavanja potvrde o pravu puta, isticanjem prigovora zastare ne zloupotrebljava pravo na isticanje prigovora zastare.

18. U odnosu na treće pravno pitanje postavljeno u reviziji ovaj sud je odgovorio objedinjenim pravnim shvaćanjem iznijetim u odlukama Rev 733/2023-3 od 18. veljače 2025., te Rev 70/2022-2 od 18. veljače 2025.:

„Infrastrukturni operator ima obvezu vlasniku nekretnine plaćati naknadu za pravo puta i prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta i to danom stjecanja prava puta (1. srpnja 2008.)”.

19. Tužba je u ovom predmetu podnesena 31. prosinca 2020. a tužbeni zahtjev obuhvaća naknadu za služnost koja je dospjela 1. siječnja 2015. pa zaključno sa 1. siječnja 2021.

20. Stoga je za potraživanje naknade za služnost koje je dospjelo 1. siječnja 2015., protekao petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO-a, te su u tom dijelu (za iznos od 93.859,86 kn) nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili osnovanim prigovor zastare.

21. Sve dok su stranke vezane ugovorom, tužitelj nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa, niti postoji obveza tuženika za plaćanje preko ugovorenog iznosa stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje naknade za razdoblje trajanja ugovornog odnosa neosnovan (tako ovaj sud i u odluci broj Rev- 458/2023-2 od 10. prosinca 2024.).

22. Slijedom navedenog, a kako pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja u odgovorima na postavljena pravna pitanja, revizija tužitelja je odbijena i temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek