Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10390/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Špinut d.o.o. Split i okrivljenika GČ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 1. i 4. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 114/23) odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Špinut d.o.o. Split i okrivljenika GČ, kao odgovorne osobe, koje brani Mirko Budić, odvjetnik iz Splita, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršajni postupak, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 7. studenog 2024., Klasa: UP/I-740-04/24-02/327, Urbroj: 513-07-17-24-11, na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Špinut d.o.o. i okrivljenika GČ, kao odgovorne osobe, po službenoj dužnosti preinačuje se točka 2. pobijanog rješenja, na način da se okrivljena pravna osoba Špinut d.o.o. i okrivljenik GČ, kao odgovorna osoba, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

oslobađaju od optužbe

2. da bi u prijavama poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01. do 31.12.2021. godine iskazaoli manju obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 78.082,37 kn. Naime, da porezni obveznik ne bi uredno vodio zakonom propisane poslovne knjige i evidencije, pa je kod istoga izvršena procjena porezne osnovice na način da je ista povećana za iznos od 600.633,64 kn (detaljno obrazloženo na str. 25. do 41. Zapisnika) čime da bi povrijedio odredbe članka 33. i 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN broj: 73/13 do 138/20), odredbe članka 7., 8., 9. i 13. Zakona o računovodstvu (NN broj 78/15 do 47/20) i odredbe članka 66. Općeg poreznog zakona (NN 115/16 do 114/22) a što da je kažnjivo po članku 131. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, članku 42. Zakona o računovodstvu i članku 192. Općeg poreznog zakona.

II Uslijed odluke iz točke I izreke, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe Špinut d.o.o. Split i okrivljenika GČ, kao odgovorne osobe, te se ukida točka 1. izreke pobijanog rješenja i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba Špinut d.o.o. novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 12.000,00 eura (dvanaesttisuća eura), a okrivljenik GČ, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), zbog prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 1. i 4. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, činjenično opisanih u izreci rješenja o prekršaju.

2. Za pojedina djela okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura i 9.000,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 1.000,00 eura i 2.000,00 eura.

3. Predmetnim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), svaki.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja, okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnom da poriču počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret, te da su se tijekom prvostupanjskog postupka branili aktivno ističući da u cijelosti ostaju kod navoda svojeg prigovora protiv prekršajnog naloga, gdje su detaljno naveli razloge zbog kojih smatraju da nisu počinili predmetne prekršaje. Naveli su da se prvostupanjsko tijelo nije osvrnulo na navode njihove obrane sadržane u prigovoru iako je sam prigovor provelo kao dokaz na glavnoj raspravi, pa tako pobijano rješenje nema razloga o tome zašto su prihvaćeni navodi iz zapisnika nadzornog tijela kao pravilni, dok istovremeno nisu prihvaćeni navodi njihove obrane. Prigovorili su i visini izrečene novčane kazne.

5.

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog rješenja, a osnovana u odnosu na prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog rješenja.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitivao je pobijano rješenje o prekršaju iz osnova i razloga iz kojih se ono pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem prvostupanjskog rješenja, u povodu podnesene žalbe, po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju počinjena apsolutno bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenjem optužnog prijedloga.

8. Naime, iz optužnog prijedloga vidljivo je da je tužitelj djelo koje je stavio okrivljenicima na teret opisao točkama od a) do j) pri čemu nije precizirao pravnu oznaku prekršaja već je u odnosu na cjelokupni činjenični opis djela naveo da se radi o povredi odredbe članka 33. i 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN broj: 73/13 do 138/20), odredbe članka 7., 8., 9. i 13. Zakona o računovodstvu (NN broj 78/15 do 47/20) i odredbe članka 66. Općeg poreznog zakona (NN 115/16 do 114/22) a kažnjivo po članku 131. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, članku 42. Zakona o računovodstvu i članku 192. Općeg poreznog zakona. Razmatrajući činjenični opis prekršaja iz optužnog akta, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno uzelo da se točke od a) do i) činjeničnog opisa odnose na neosnovani odbitak pretporeza te je pravilno protiv okrivljenika vodilo prekršajni postupak za prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Međutim u odnosu na dio okrivljenja iz točke j) činjeničnog opisa iz optužnog akta tužitelja, ovaj sud nalazi da je u odnosu na njega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u činjenični opis djela dodalo značajan dio inkriminacije kako bi ga moglo podvesti pod prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, čime je prekoračilo optužni akt i počinilo naprijed navedenu bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iz točke j) činjeničnog opisa sadržanog u optužnom aktu vidljivo je da se okrivljenicima stavlja na teret da su u prijavama poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01. do 31.12.2021. godine iskazali manju obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 78.082,37 kn. Naime, porezni obveznik nije uredno vodio zakonom propisane poslovne knjige i evidencije, pa je kod istoga izvršena procjena porezne osnovice na način da je ista povećana za iznos od 600.633,64 kn (detaljno obrazloženo na str. 25. do 41. Zapisnika). Međutim, ovakav činjenični opis djela nije konkretiziran u pogledu načina na koji je došlo do iskazivanja manje obveze poreza na dodanu vrijednost i to po pojedinačnim prijavama poreza na dodanu vrijednost unutar 2021. godine, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo u fazi ispitivanja optužnog prijedloga pozvati tužitelja na dopunu istog u smislu odredbe članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, a nikako nije bilo ovlašteno samo izmijeniti činjenični opis tog djela na način da se radi o netočno utvrđenoj poreznoj osnovici, da je vrijeme počinjenja tog djela 31. siječnja 2022. te da se radi zapravo o godišnjoj prijavi poreza na dodanu vrijednost, a ne o mjesečnim prijavama poreza na dodanu vrijednost kako je navedeno u optužnom prijedlogu, a sve kako bi činjenični opis tog dijela okrivljenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak moglo podvesti pod prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Na opisani način prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo je optužni prijedlog u odnosu na taj prekršaj već izdavanjem prekršajnog naloga a sada i rješenjem o prekršaju, pa je stoga ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona. Ovaj sud ističe da djelo iz točke 2. izreke pobijanog rješenja, na način na koji je sada opisano, čak i da nije došlo do prekoračenja optužnog prijedloga, nije dovoljno konkretizirano obzirom na to da nije prihvatljivo pozivanje u činjeničnom opisu djela na stranice zapisnika o nadzoru, već sve relevantne činjenice koje konkretiziraju to djelo moraju biti sadržane u samom činjeničnom opisu djela. Uz to kako činjenični opis djela pod točkom j) optužnog prijedloga sadržava i to da porezni obveznik nije uredno vodio zakonom propisane poslovne knjige i evidencije, uslijed čega je izvršena procjena porezne osnovice, pri čemu se tužitelj poziva na povredu članka 66. Općeg poreznog zakona, kažnjivo po članku 192. Općeg poreznog zakona, a što također nije dovoljno konkretizirano, nejasno je temeljem čega je, bez izjašnjavanja o tome samog tužitelja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak uopće smatralo da je tužitelj podnio protiv okrivljenika optužni prijedlog u odnosu na točku j) za prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a ne primjerice za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 4. i stavka 4. Općeg poreznog zakona.

10. Međutim, vodeći računa o tome da je protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju podnesena samo žalba u korist okrivljenika, što znači da, poštujući načelo zabrane preinačenja na teže, tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe konkretiziranjem činjeničnog opisa tog dijela okrivljenja, to ovaj sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu, ukinuo pobijano rješenje o prekršaju, već je isto, sukladno ovlaštenju iz članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio na način da je okrivljenike oslobodio od optužbe za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke pobijanog rješenja, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

12. Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da su u pravu žalitelji kad ističu da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 7. studenog 2024. vidljivo je da su okrivljenici izjavili da se ne osjećaju krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret i to po svim točkama optuženja, a u svoju obranu izjavili su da ostaju kod navoda prigovora od 23. rujna 2024. podnesenog protiv prekršajnog naloga. Iz predmetnog zapisnika o glavnoj raspravi također proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku između ostalog provelo i prigovor okrivljenika od 23. rujna 2024., no međutim u obrazloženju rješenja o prekršaju nije se uopće osvrnulo na navode obrane okrivljenika koji su detaljno izneseni u predmetnom prigovoru na izdani prekršajni nalog. Iako iz sadržaja prigovora proizlazi da okrivljenici decidirano poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, navodeći detaljno razloge zbog kojih smatraju da nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak zaključuje da polazeći od priznanja prekršaja i provedenih dokaza, smatra utvrđenim počinjenje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Slijedom istaknutog, kako u pobijanom rješenju nije reproducirana obrana okrivljenika iz podnesenog prigovora, provedeni dokazi su samo nabrojani a izostala je njihova analiza, te nisu dani razlozi zbog čega nije prihvaćena obrana okrivljenika detaljno iznesena po svakoj točki optuženja u podnesenom prigovoru, a uz to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno zaključilo da okrivljenici priznaju predmetni prekršaj, iako su ga tijekom cijelog prekršajnog postupka dosljedno poricali, a što čine i sada navodima svoje žalbe, to je na opisani način počinjena naprijed navedena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

13. Uslijed ostvarene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka trebalo je ukinuti točku 1. izreke pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otklonit će utvrđene nepravilnosti, te će ponovno provesti glavnu raspravu, po potrebi saslušati okrivljenike i provesti sve dostupne dokaze, u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja. Nakon što utvrdi sve pravno relevantne činjenice, donijet će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

15. Slijedom istaknutog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Odluka se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Ministarstvu financija Republike Hrvatske u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.