Poslovni broj: Usž-1623/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Vlatki Cindrić, odvjetnici u Ogulinu, Ivana Gorana Kovačića 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, Vrbovsko, Goranska 3, OIB: 36162371878, radi odobrenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2041/2024- 9 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2041/2024-9 od 10. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/8855, URBROJ: 511-09-33-24-7 od 14. listopada 2024. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 14. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije postupio sukladno obvezi iz članka 27. Uredbe (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i vijeća od 28. studenoga 2018. o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava u području granične kontrole i o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma te o izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1987/2006 (dalje: Uredba (EU) 2018/1861). Tuženik je na temelju podataka iz obavijest o pogotku u Schengenskom informacijskom sustavu (dalje: SIS) zaključio da ona predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske bez da je utvrdio razloge zbog kojih je Zavod za migraciju Kraljevine Švedske (dalje: Švedska), Jedinica za rješavanje dozvole boravka odlučila da se ona, kao državljanka treće zemlje, deportira u zemlju porijekla i da se ujedno za nju izda upozorenje zabrane ulaska i boravka na državnom području država članica području država članica Europskog gospodarskog prostora (EGP-a). Smatra da se tuženik prilikom donošenja odluke o njezinu zahtjevu za odobrenje privremenog boravka propustio savjetovati sa Švedskom, kao izdavateljicom zabrane ulaska i boravka u EGP-u u SIS-u i propustio je uzeti u obzir razloge za određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u te je na opisani način postupio suprotno članku 27. Uredbe (EU) 2018/1861. Takvo postupanje tuženika kao zakonito je potvrdio prvostupanjski sud bez da je obrazložio zašto primjena navedenog članka 27. Uredbe (EU) 2018/1861 ne bi dovela do drugačijeg rješenja ovog upravnog spora. Ujedno je prvostupanjski sud odbio njezine prijedloge za izvođenje dokaza kojima je nastojala dokazati da je pogrešno utvrđenje iz odluke Zavoda za migraciju Švedske, Jedinice za rješavanje dozvole boravka od 15. kolovoza 2023. Smatra da je to tijelo pogrešno utvrdilo da je brak sklopljen između nje i ZG lažan, odnosno da je isti sklopljen jedino zbog toga da bi tužiteljica dobila dozvolu boravka u Švedskoj i da je namjerno dala lažne podatke kako bi dobila dozvolu boravka. Ističe da joj je tuženik donošenjem pobijanog rješenja povrijedio pravo obiteljskog života i obiteljskog života njezinog supruga, zajamčeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice, državljanke Republike Srbije, za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s osnova braka s hrvatskim državljaninom ZG od 19. srpnja 2024.

7.1. U upravnom postupku pribavljena je obavijest o pogotku u SIS-u iz koje proizlazi da je za tužiteljicu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska na temelju Direktive 2008/115/EC, odnosno da je tužiteljici izrečena zabrana ulaska i boravka na državnom području država članica EGP-a.

7.2. Pribavljeni su podaci od Sirene ureda u Švedskoj iz kojih proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za dozvolu boravka u Švedskoj. Zahtjev tužiteljice je odbijen odlukom Zavoda za migraciju Švedske, Jedinice za rješavanje dozvole boravka od 15. kolovoza 2023. te je isto tijelo odredilo zabranu ulaska i boravka na državnom području država članica EGP-a u trajanju od dvije godine. Odluka je postala izvršna 5. srpnja 2024.

7.3. Tužiteljici je saslušana te iz zapisnika od 13. rujna 2024. proizlazi da joj je poznato da je Švedska migracijska agencija 15. kolovoza 2023. odbila zahtjev za dozvolu boravka na osnovu obiteljskih veza i odlučila je deportirati u zemlju porijekla i odredila dvije godine zabrane ulaska. Navela je da je protiv iste izjavila žalbu.

8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika.

9. Tužiteljica je uz tužbu dostavila i ovjereni prijevod odluke Zavoda za migraciju, Jedinice za rješavanje dozvole boravka 1 od 15. kolovoza 2023., izrađen od strane stalnog sudskog tumača za švedski jezik, Irene Kuljiš, br. ov. 131/2024 od 23. rujna 2025. i ovjereni prijevod presude Upravnog suda u Stockholmu, Migracijski sud, Odjel 2, predmet broj: UM 12387-23 od 19. travnja 2024., izrađen od strane stalnog sudskog tumača za švedski jezik, Irene Kuljiš, br. ov.130/2024 od 23. rujna 2025.

9.1. Iz odluke Zavoda za migraciju od 15. kolovoza 2023. proizlazi da je zahtjev tužiteljice za izdavanje dozvole boravka u Švedskoj odbijen jer je utvrđeno da je tužiteljica svjesno navela krive podatke ili zatajila važne informacije jer je procijenjeno da je sklopila lažan brak s ZG, odnosno da je isti sklopljen samo radi ishođenja dozvole boravka u Švedskoj.

9.2. Iz presude Upravnog suda u Stockholmu od 19. travnja 2024. proizlazi da je žalba tužiteljice na odluku odluke Zavoda za migraciju od 15. kolovoza 2023. odbačena.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i u upravnom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 54. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

11. Člankom 59. Zakona propisani su uvjeti za odobrenje privremenog boravka te je stavkom 1. točkom 6. istog članka propisano da će se državljaninu treće zemlju odobriti privremeni boravak ako nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. tog članka ili ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u Republici Hrvatskoj u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

12. Člankom 63. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

13. Člankom 27. Uredbe (EU) 2018/1861 propisano je postupak prethodnog savjetovanje prije odobravanja ili produljenja boravišne dozvole ili vize za dugotrajni boravak u slučajevima kada država članica razmatra odobrenje ili produljenje boravišne dozvole ili vize za dugotrajni boravak državljaninu treće zemlje na kojeg se odnosi upozorenje u svrhu odbijanja ulaska i boravka koje je unijela druga država članica. Tim člankom je između ostaloga propisano da se dotične države članice međusobno savjetuju razmjenom dopunskih informacija na način da se država članica odobravateljica savjetuje s državom članicom izdavateljicom prije odobravanja ili produljenja boravišne dozvole ili vize za dugotrajni boravak (točka a) i da pri donošenju relevantne odluke država članica odobravateljica uzima u obzir razloge za odluku države članice izdavateljice te u skladu s nacionalnim pravom razmatra sve prijetnje koje za javni poredak ili javnu sigurnost može predstavljati prisutnost dotičnog državljanina treće zemlje na državnom području država članica (točka d).

14. Iz članka 59. Zakona proizlazi da za odobrenje privremenog boravka podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti sve pretpostavke iz članka 59. stavka 1. Zakona, a slučaju izostanka samo jedne od njih, valja odbiti zahtjev za odobrenje privremenog boravka. S obzirom na to da nije sporno da je za tužiteljicu u SIS-u izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska, odnosno da je tužiteljici izrečena zabrana ulaska i boravka na državnom području država članica EGP-a, tužiteljica nije ispunila uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona te je stoga pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za privremeni boravak.

15. Navodi tužiteljice o propustu tuženika da postupi sukladno članku 27. Uredbe (EU) 2018/1861 prilikom utvrđenja da predstavlja opasnost za javni poredak ne utječe na drugačije rješenje ovog upravnog spora. Uvjet da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak propisan je člankom 59. stavkom 1. točkom 7. Zakona kao jedan od uvjeta za odobrenje privremenog boravka. Budući da je nesporno da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona, eventualni propusti tuženika da prilikom utvrđenja predstavlja li tužiteljica opasnost za javni poredak postupi po članku 27. Uredbe (EU) 2018/1861 u konkretnom slučaju ne utječu na rješavanje upravne stvari. S tim u vezi, ovaj Sud ističe da iako iz obavijest o pogotku u SIS-u i podataka pribavljenih od Sirene ureda u Švedskoj, koji su pribavljeni u upravnom postupku, nisu vidljivi razlozi za određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u, isti su vidljivi iz dokumentacije, ovjerenog prijevoda odluke Zavoda za migraciju, Jedinice za rješavanje dozvole boravka 1 od 15. kolovoza 2023. koju je tužiteljica dostavila u sudskom sporu. Budući da iz iste proizlazi da je tužiteljica prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje boravka svjesno navela krive podatke upravnim tijelima Švedske, odnosno da je sklopila lažan brak samo radi ishođenja dozvole boravka u Švedskoj, a koje ponašanje prema ocjeni ovog Suda predstavlja grubo nepoštivanje pravnog poretka jedne od države članica EGP-a, pravilan je zaključak tuženika da tužiteljica predstavlja opasnost za javni poredak.

16. Budući da je tužiteljica u upravnom sporu predložila provođenje dokaza radi preispitivanja rada i zakonitost odluka tijela drugih država, u konkretnom slučaju pravomoćne odluke Zavoda za migraciju Švedske od 15. kolovoza 2023., pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje istih.

17. Što se tiče žalbenih navoda vezanih uz tužiteljičin obiteljski status i obiteljske prilike, dovodeći ih u vezu s odgovarajućim ustavnim pravima, valja istaknuti da je prvostupanjski sud razmotrio pitanje eventualnog miješanja u tužiteljičino ustavno i konvencijsko pravo na poštivanje obiteljskog života te našao da osporavanim rješenjima navedena prava nisu dovedena u pitanje. Za takvu je ocjenu prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

18. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji te je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev.

19. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

20. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

21. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić