Poslovni broj: Usž-825/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Danijelu Beljanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., Rijeka, Korzo 8, OIB: 53758076358, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka određivanja prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1173/2024-5 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1173/2024-5 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 140-02/24- 01/03093084844, URBROJ: 341-99-05/3-24-922 od 25. lipnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03093084844, URBROJ: 341-14-05/3-23-10361 od 18. siječnja 2024. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke dopušta se obnova upravnog postupka dovršenog rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/20-01/03093084844, URBROJ: 341-14-05/3-20-10453 od 27. travnja 2020. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o zahtjevu tužiteljice za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine, u kontekstu primjene članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.), odluči uzimajući u obzir platne podatke sadržane u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16- 29 od 1. veljače 2019.

2. Rješenjem tuženika od 25. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. siječnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice od 7. srpnja 2021. za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine na temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1961/2019-2 od 1. rujna 2020. godine.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 82. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 119/22.) kojim je propisano da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju isplaćenih plaća koje bi pripadale na osnovi zakona, ugovora o radu, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu u odgovarajućem razdoblju, bez kamata po toj osnovi. Navodi da je svrha navedene odredbe uređivanje slučajeva naknadnog ostvarivanja plaće prema pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama, bez uračunavanja dosuđenih kamata ostvarenih naknadnom isplatom plaće jer su kamate obeštećenje za neisplaćenu plaću, a ne pripadajuća isplaćena plaća po osnovi rada. Smatra da je ostvarena plaća koja se uzima za izračun vrijednosnog boda upravo isplaćena plaća neovisno o postupku u kojem je isplaćena što uključuje i izvršenje po pravomoćnim sudskim presudama. Ističe da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da poslodavac tužiteljice, Komunalno društvo JELEN d.o.o., nije dobrovoljno ispunio obvezu dosuđenu pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Rijeci i isplatio tužiteljici razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblja i iznosima navedene u prvostupanjskoj presudi te stoga postoji zapreka u izvršenju prvostupanjske presude jer se za utvrđivanje vrijednosnih bodova za izračun mirovine ne mogu uzeti plaće koje nisu nikada isplaćene. Zbog navedenog smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio članke 82. i 81. Zakona o mirovinskom osiguranju, zanemarivši činjenicu da predmetne plaće nisu tužiteljici nikad isplaćene zbog čega nema razloga za obnovu postupka jer nema novih dokaza i činjenica, a tumačenje odredbi nije razlog za obnovu postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. travnja 2020., tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 2020.

8. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1961/2019-2 od 1. rujna 2020., naloženo je Komunalnom društvu Jelen d.o.o. Dražice, bivšem poslodavcu tužiteljice, da ovdje tužiteljici isplatiti razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblja i u iznosima pobliže označena u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci od 1. veljače 2019.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 20. veljače 2023. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 20. lipnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je potrebno utvrditi je li u cijelosti izvršena prisilna naplata tražbine iz presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019.

9.1. U ponovljenom postupku zatraženo je očitovanje od opunomoćenika tužiteljice, poslodavca, stečajnog upravitelja te od Porezne uprave u Rijeci radi utvrđivanja je li u cijelosti izvršena prisilna naplata u skladu s presudom Trgovačkog suda na što isti nisu udovoljili te nije izvršen postupak kontrole podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, niti su preuzete prijave o stažu osiguranja i osnovici.

9.2. U prethodnom postupku utvrđeno je da obveznik, Komunalno društvo JELEN d.o.o., nije uspostavio JOPPD obrasce iz kojih bi bilo vidljivo postupanje po presudi Trgovačkog suda, niti su u informacijskom sustavu Porezne uprave vidljive uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje.

9.3. S obzirom na to da tužiteljica u upravnom postupku nije ukazala na nove činjenice, nije priložila nove dokaze iz kojih bi bilo vidljivo postupanje po presudi Trgovačkog suda, a isto ne proizlazi iz podataka dostupnih evidencija, nisu ispunjene pretpostavke za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 81. i članak 82.. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18.,115/18. i 102/19.; dalje: ZOMO) koje je citirao u obrazloženju prvostupanjske presude.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je u trenutku kada je tužiteljica podnijela zahtjev za obnovu upravnog postupka 7. srpnja 2021. na snazi bio ZOMO. S obzirom na to da ni u prijelaznim i završnim odredbama ZOMO-a ni u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 119/22.; dalje: ZOMO119/22) nije drugačije propisano, ima se primijeniti propis koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik o zahtjevu tužiteljice trebao odlučiti primjenom članaka 81. i 82. ZOMO-a, odnosno da se vrijednosni bodovi za izračun mirovine tužiteljice, korisnice mirovine koja je pravomoćnom sudskom presudom ostvarila pravo na plaću, trebaju utvrditi na temelju plaća koja bi joj pripala. Istom nije predviđeno da podnositelj zahtjeva dokazuje da su ispunjeni dodatni preduvjeti koji se sastoje u dostavi propisane dokumentacije, isplati dosuđenih iznosa razlike plaće od strane poslodavca.

12. Ovaj Sud ističe da je prilikom donošenja rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. travnja 2020. kojim je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u izračun mirovine za razdoblja u kojima tužiteljica zbog propusta poslodavca nije ostvarila plaću uzet u obzir samo ostvareni staž. Osporenim rješenjima upravnih tijela, kojima se nameće obveza tužiteljice da dokaže da je poslodavac postupio po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci, tužiteljica je ponovno oštećena zbog propusta poslodavca koji nije postupio po pravomoćnoj presudi i isplatio dosuđene iznose. Postupanjem upravnih tijela tužiteljica je dovedena u situaciju da je ponovno oštećena zbog okolnosti za koje odgovara poslodavac, a ne ona kao radnik. Takvo postupanje je suprotno svrsi članka 82. ZOMO-a kojim se nastoji pružiti zaštita radnika, koji su uspjeli sudskom odlukom ili nagodbom ostvariti pravo na plaću, kako ne bi bili neopravdano oštećeni prilikom utvrđivanja vrijednosnih bodova i izračuna svote mirovine zbog okolnosti za koje odgovara poslodavac, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

13. Ujedno, člankom 82. stavkom 1. ZOMO-a je između ostaloga propisano da se prilikom izračuna vrijednosnih bodova na temelju plaća koja bi pripala osiguraniku ne uračunavaju i kamate. Stoga je pogrešno stajalište tuženika da se trebao primijeniti članak 82. ZOMO119/22, a kako bi se izbjeglo uračunavanje dosuđenih kamata ostvarenih naknadnom isplatom plaće prilikom izračuna vrijednosnih bodova.

14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1961/2019-2 od 1. rujna 2020. činile dovoljan razlog za dopuštanje obnove postupka i da podaci sadržani u tim presudama mogu činiti valjanu podlogu za ponovno utvrđivanje vrijednosnih bodova, odnosno za ponovno utvrđivanje prijevremene starosne mirovine tužiteljice.

15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić