REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1664/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-703/2023-2 od 20. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7496/2019-49 od 30. kolovoza 2023., na sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-703/2023-2 od 20. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7496/2019-49 od 30. kolovoza 2023. pobijajući nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti i s time vezanog zahtjeva za isplatom (toč. I. izreke prvostupanjske presude) postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1. Da li odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207422727, kreditna partija 7103306961, od 15.09.2006.g., o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predstavljaju bitne sastojke spornog ugovora ili ne primjenjujući shvaćanje iz odluke Suda EU C-260/18, H u kojoj iznosi da je odredba o indeksaciji strane valute i odredba o riziku promjene tečaja glavni predmet ugovora, stoga je li zaključak suda kojim utvrđuje da sporni ugovor može opstati bez bitnih sastojaka ugovora protivan navedenoj interpretativnoj odluci Suda EU?

2. Da li je nacionalni sud ovlašten preispitivati njen sadržaj ili ima eliminirati nepoštenu odredbu i utvrditi da je ugovor kao cjelina ništetan sukladno shvaćanju Suda EU iz odluke C-260/18 po kojem sud nije ovlašten zamijeniti nepoštenu odredbu nekom drugom odredbom nacionalnog prava jer je to protivno Direktivi 93/13, a jedina situacija u kojoj sud može zamijeniti nepoštenu odredbu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava je ona kada je to u interesu potrošača, odnosno kada bi ništetnost ugovora kao cjeline potrošača izložilo posebno štetnim posljedicama. U tom slučaju je odlučujući interes potrošača koji odlučuje odgovara li mu održanje ugovora na snazi ili ne, stoga jesu li u konkretnom slučaju učinci osporavanih odluka protivni odlučujućem interesu tužitelja kao potrošača koji traži utvrđenje ugovora ništetnim u cijelosti?

3. Je li moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, iznosu kredita, uvjetima davanja, uvjetima korištenja i vraćanja kredita-odnosno dovodi li ništetnost navedenih bitnih sastojaka ugovora do ništetnosti cijelog ugovora?

4. Je li zaključak suda kojim vlastitom odlukom mijenja pojedinu odredbu ugovora o kreditu, b e z da je t u ž i t e lj i s t o t r a ž i o postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno je li sud ovlašten bez da su to parnične stranke od njega zatražile zamijeniti ništetnu odredbu ugovora koja se odnosi na bitne sastojke (odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi), drugom odredbom (odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi od 4,30% godišnje)?

5. Je li tužitelj ovlašten, sukladno interpretativnim presudama Suda Europske Unije, obzirom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti spornog Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, zahtijevati utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, obzirom održavanje na snazi istog nije u interesu tužitelja, kao potrošača?

6. Da li se može smatrati činidba u konkretnom spornom ugovoru o kreditu u CHF određenom i odredivom u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija visina je ovisna i s k lj u č i v o o odluci jednog ugovaratelja, u konkretnom slučaju tužene banke, bez da su istodobno p r e c i z n o određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena?

Te, dovodi li neodređenost i neodredivost činidbe konkretnog ugovora o kreditu do ništetnosti cijelog ugovora?“,

pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Također navodi da su joj postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te se poziva na povredu čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci kao nedopušten, podredno odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Ovaj sud je u pogledu ocjene zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti u okolnostima kada je utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna zauzeo pravno shvaćanje (Rev 136/2025 od 9. travnja 2025., Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025., te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. prema kojem: „utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke…nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen... ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, a pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka je u skladu sa citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljano pravno pitanje je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

5.3. Okolnost što nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja sama po sebi niti na razini vjerojatnosti ne dovodi u pitanje povredu temeljnih prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju na koja se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva. Upravo suprotno, sve okolnosti konkretnog predmeta upućuju na zaključak da su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja pristupili primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava vodeći računa o ravnopravnosti stranaka u sudskom postupku i cijeneći zahtjeve stranaka polazeći od zaštite načela ravnopravnosti stranaka u sudskom postupku.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, osobito kada se uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja prema kojima se odgovorom na prijedlog za dopuštenje revizije sudu nije ukazalo na pravna shvaćanja i sudsku praksu koji ovom sudu nisu bile poznati koja okolnost bi eventualno mogla opravdavati zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek