Poslovni broj: Usž-1543/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠV, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga PV, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2290/2024-6 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2290/2024-6 od 17. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-560-01/24-01/385, urbroj: 512-25-24-2 od 28. studenog 2024. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, klasa: UP/I-560-01/24-01/303, urbroj: 512M2-50-24-11 od 8. listopada 2024., kao i donošenje odluke kojom se utvrđuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pok. suprugu tužiteljice PV na temelju pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MO Lađevac u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 8. listopada 2024. Tim rješenjem odbijen je zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga PV rođenog **.**.1963., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Osporava pravilnost tumačenja odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao i shvaćanje prvostupanjskog suda da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske isključivo dokazuje podacima iz službene evidencije. Smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 1. točku c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ističe da su svi svjedoci potvrdili njezine navode da je pok. suprug bio aktivan član Narodne zaštite, MO Lađevac u razdoblju od 30. lipnja do 5. listopada 1991. te sudjelovao u borbenim aktivnostima s ostalim pripadnicima Narodne zaštite, odnosno da ispunjava zakonom propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja. U pogledu službene evidencije navodi da iz izjave svjedoka AV proizlazi da su se uredno vođene evidencije uništavale neposredno prije neprijateljskog osvajanja grada Slunja i okolnih mjesta gdje se nalazi mjesto Lađevac. Ističe da je svjedok izjavio da nitko osim njega, kao zapovjednika borbenog sektora, nije imao iskaznicu pripadnika Narodne zaštite, te da je sudjelovao u naknadnoj izradi evidencije 1996.-1997. godine, međutim da je bilo teško prisjetiti se svih članova Narodne zaštite. Navodi da je u ranije vođenom upravnom sporu pred prvostupanjskim upravnim sudom pod poslovnim brojem Us I-90/2021 tuženo tijelo dostavilo potvrdu iz koje proizlazi da je njezin pok. suprug bio nesposoban za vojnu službu te nije bio vojni obveznik. Ističe da je 30. srpnja do 6. listopada njezin pok. suprug prešao u rezervni sastav MUP-a. Navodi da sud nije cijenio personalne dokaze, već se ograničio na formalističko tumačenje zakonskih odredbi ignorirajući tadašnju ratnu situaciju i radnje koje su poduzimali svi članovi Narodne zaštite u svrhu očuvanja vlastite sigurnosti i života. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, te donijeti odluku kojom se u cijelosti priznaje status hrvatskog branitelja njezinom pok. suprugu, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je presuda donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi da ostaje kod svih navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko upravno rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-90/2021-13 od 22. rujna 2021., kojom je bilo poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno nedostatka obrazloženja u pogledu iskaza svjedoka u svezi sudjelovanja pok. PV u Narodnoj zaštiti uz uputu da se u ponovnom postupku neposredno ispitaju svjedoci koji su dostavili pisane izjave, a sve kako bi se procijenila vjerodostojnost njihovog iskaza.

8. Predmetnim zahtjevom tužiteljica je zatražila priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti pok. supruga PV odredu Narodne zaštite MO Lađevac u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. rujna 1991., dok je u ponovno provedenom postupku na zapisniku od 9. rujna 2024. zatražila priznavanje statusa za razdoblje 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991. , kada je njezin pok. suprug prešao u pričuvni sastav policije i od kada ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik MUP-a (do 1. prosinca 1991., a u daljnjem razdoblju kao pripadnik 14. domobranske pukovnije).

9. Prvostupanjsko upravno tijelo je u ponovnom postupku ispitalo svjedoke NV, DV, MV, AV i IV, kao pripadnike odreda Narodne zaštite MO Lađevac s dodijeljenim Spomenicama na prijedlog Narodne zaštite. Svjedoci su suglasno potvrdili da je pok. PV bio na stražama i borbenim djelovanjima, ali ne znaju navesti razlog zbog kojeg nije evidentiran u službenim evidencijama te na naknadnim popisima sačinjenim 1997. (sastavljanju prisustvovali neki od svjedoka) niti u kojem svojstvu je bio na položaju kao pripadnik NZ ili MUP-a. U pogledu borbenih djelovanja svi svjedoci suglasno su iskazali da su najveća borbena djelovanja bila krajem listopada (avionski napadi) pa sve do pada Slunja 11. studenog 1991. u kojim borbama je sudjelovao i pok. PV. Svjedok NV izjavio je da su tek nakon pada Slunja evidentirani kao pripadnici postrojbi NZ ili MUP-a. Prvostupanjsko tijelo je na temelju iskaza svjedoka i cjelokupne dokumentacije zaključilo da u provedenom postupku nije dokazano da bi pok. PV u zatraženom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite (nije evidentiran na naknadno sastavljenom popisu pripadnika Narodne zaštite), već da je bio pripadnik MUP-a, koji ga je i predložio za dodjelu Spomenice Domovinskog rata, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Navedeno utvrđenje potvrdio je i tuženik odbijanjem žalbe tužitelja.

10. Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZoHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje, ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju od najmanje 100 dana i c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka ZoHBDR- a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. istog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupne dokumentacije spisa predmeta, imajući u vidu činjenice koje su utvrđene iskazom tužiteljice, kao i iskazima svjedoka koji su iskazivali suglasno u pogledu borbenih aktivnosti, svojstva u kojem je bio na položaju te razloga zbog kojeg pok. PV nije evidentiran na službenim evidencijama, pravilno zaključio da u provedenom postupku nije dokazano da tužitelj ispunjava kumulativno propisane pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane naprijed citiranom odredbom članka 3. ZoHBDR-a odnosno da nema uvjeta za usvajanje zahtjeva. Naime, prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku u cijelosti postupilo po uputi prvostupanjskog suda te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno pravilno zaključilo da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je pok. PV u predmetnom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite, odnosno da su ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za priznanje traženog statusa. Osobito uzimajući u obzir činjenicu da je u vrijeme kada su se prema izjavama svjedoka na području MO Lađevac odvijale borbene aktivnosti (kraj listopada do pada Slunja **.**.1991.) pok. PV bio pripadnik sastava MUP-a, koji ga je i odlikovao Spomenicom Domovinskog rata i za koje razdoblje mu je kao pripadniku MUP-a utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (6. listopada 1991. do 1. prosinca 1991.). Pri tome je potrebno ukazati da je životno nelogično da bi ostali pripadnici na prijedlog Narodne zaštite dobili Spomenicu Domovinskog rata i bili evidentirani na naknadnom popisu 1997., a pok. PV ne, unatoč činjenici da su pri sastavljanju popisa sudjelovali neki od ispitanih svjedoka koji se protekom dugog vremenskog razdoblja danas sjećaju činjenica koje se u trenutku sastavljanja popisa nisu sjetili.

12. Imajući na umu naprijed navedeno, te citiranu zakonsku odredbu pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, a tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

13. Stoga je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu za naknadu troška primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić