REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-454/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., iz Zagreba, Horvatova 82, OIB 76674680107, koga zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1983/2022-2 od 27. prosinca 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv-207/2021-8 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1983/2022-2 od 27. prosinca 2023. u toč. II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021., a kojim je naloženo tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, isplati iznos od 3.670,61 kn (slovima: tri tisuće šest stotina sedamdeset kuna i šezdeset jednu lipu) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:-na iznos od 161,01 kn od 17. rujna 2020.,

-na iznos od 159,00 kn od 17. listopada 2020.,

-na iznos od 159,08 kn od 17. studenog 2020.,

-na iznos od 159,00 kn od 17. prosinca 2020.,

-na iznos od 159,00 kn od 19. siječnja 2021.,

-na iznos od 1.506,00 kn od 17. ožujka 2021.,

-na iznos od 1.367,52 kn od 7. travnja 2021.,

sve to do isplate, to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, na ime troškova postupka naknadi iznos od 2.262,50 kn (slovima: dvije tisuće dvije stotine šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 8 dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od dana presuđenja tj. od 8. travnja 2022. i to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena; dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 37,50 kn (slovima: trideset sedam kuna i pedeset lipa) tužitelj odbija.“.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv-207/2021- 8 od 8. travnja 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.164,61 kn /287,30 eur sa zatraženom zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 161,01 kn/2137 eur od 17. rujna 2020.,

-na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 17. listopada 2020.,

-na iznos od 159,08 kn/ 21,11 eur od 17. studenog 2020.,

-na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 17. prosinca 2020.,

-na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 19. siječnja 2021.,

-na iznos od 1.367,52 kn/181,50 eur od 7. travnja 2021., pa do isplate, te u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.334,20 kn/177,08 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi za iznos od 1.506,00 kn/199,89 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. pa do isplate,

-pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 928,30 kn/123,21eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate i za navedeno sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.506,00 kn/199,89 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. pa do isplate

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 928,30 kn/123,21 eur sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate kao neosnovan.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-84/2025 od 15. siječnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1983/2022-2 od 27. prosinca 2023. u odnosu na sljedeće pitanje:

„Je li primjena odredbe točke 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma ništetna i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja ukoliko se ista primjenjuje kada do raskida ugovora dođe prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora krivnjom pretplatnika (potrošača), a pretplatnik je prilikom sklapanja ugovornog odnosa ostvario popust na usluge i/ili proizvode (povodom čega mu je kod prijevremenog raskida ugovora naplaćena naknada u vidu mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknada u visini popusta koji je ostvario, ovisno što je za njega povoljnije)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju u odnosu na naznačeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija u ovom predmetu dopuštena.

8.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu neisplaćenih računa za pružene usluge teleoperatera od kolovoza do prosinca 2020., zahtjev za isplatu preostalog dijela cijene mobilnog uređaja i zahtjev za isplatu naknade zbog prijevremenog raskida ugovora sklopljenog između Hrvatskog telekoma d.d. Zagreb (dalje: HT) i tuženika.

8.2. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev da se ocjeni je li ništetna odredba toč. 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. Zagreb.

9. U postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije utvrđeno je:

- da su HT i tuženik sklopili ugovor o mobilnim uslugama 14. listopada 2020. (dalje: Ugovor), i da je ugovor raskinut,

- da je ugovorena usluga po tarifi XS max brzine, kupnja mobilnog uređaja marke Huawei Y6 2019 i trajanje ugovornog odnosa od 24 mjeseca,

- da je čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) određeno da, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije,

- da je svoja preostala potraživanja temeljem ugovornog odnosa HT cedirao na tužitelja ugovorom o cesiji od 20. listopada 2015. s aneksima.

10.1. Prvostupanjski je sud zaključio da odredba čl. 18. Općih uvjeta nije ništetna i da je tuženik dužan platiti tužitelju neplaćene račune za pružene usluge, isplatiti preostali dio potraživanja za isplatu mobilnog uređaja kao i isplatiti naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora.

10.2. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženik dužan naknaditi tužitelju mjesečne račune za pretplatu i neplaćenu glavnicu od 1.367,52 kn na ime neplaćene 22 rate za kupnju predmetnog mobilnog uređaja. Sud je u pobijanoj presudi ocijenio, pozivajući se odredbe čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) da je predmetni Ugovor tipski jer je sačinjen prema unaprijed formuliranom sadržaju (čl. 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 75/15 - dalje: ZOO) stoga se predmnijeva da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da odredba čl. 18. Općih uvjeta predstavlja nepoštenu odredbu jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer prednik tužitelja nije obvezan pružiti protučinidbu tuženiku, i stoga da je ništetna. Međutim, drugostupanjski sud je istaknuo da okolnost da je pretplatnički odnos zasnovan uz određene pogodnosti za tuženika nije od utjecaja na nepoštenost odredbe čl. 18. Općih uvjeta jer da zahtjev za naknadu za prijevremeni raskid ugovora predstavlja zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, da je tužitelj bio dužan dokazati pretrpljenu štetu, kao i njezinu visinu, a to tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, nije učinio, stoga je u tom dijelu platni nalog ukinut.

11. Vijeće revizijskog suda smatra da je nižestupanjski sud pogrešno ocijenio da je pravni temelj zahtjeva tužitelja naknada štete jer iz činjeničnih navoda tužbe i navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj potražuje isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora koja naknada kao i pretpostavke za njenu isplatu je ugovorena čl. 18. Općih uvjeta. Stoga je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi zbog pogrešnog pravnog pristupa, iako je proveo test proporcionalnosti, ali samo djelomično, propustio ocijeniti koje pogodnosti odnosno popuste je ostvario tuženik sklapanjem Ugovora (jer je prihvatio ugovorni uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa) i je li doista prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Prema shvaćanju ovog suda, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, između ostalog, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, što drugostupanjski sud nije smatrao relevantnim. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanje te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju svog prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u Rev- 765/2024-2 od 2. srpnja 2024., Rev-1337/2024-2 od 12. studenog 2024.).

13. Stoga odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošača ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

14. Obzirom da drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije ocijenio naprijed navedene okolnosti, odluka tog suda se, za sada, ne može prihvatiti stoga će taj sud u nastavku postupka postupiti sukladno naprijed iznesenom shvaćanju, i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

15. Slijedom iznesenog na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti odluku drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić