Poslovni broj: Usž-1192/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BC, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-866/23-8 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-866/23-8 od 30. siječnja 2025. se odbacuje.
II. Žalba protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-866/23-8 od 30. siječnja 2025. se odbija i potvrđuje presuda u tom dijelu.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke osporene presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-03/01168751218, URBROJ: 341-99-06/2- 22-3306 od 12. srpnja 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/l 141-02/20-03/01168751218, URBROJ: 341-25-06/2-20-133210 od 21. travnja 2022. Točkom II. izreke presude predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom III. izreke naloženo je prvostupanjskom tijelu da predmetnu upravnu stvar riješi polazeći od činjenice da je tužitelj svojstvo ratnoga vojnog invalida u Bosni i Hercegovini stekao na temelju ranjavanja te od pravnog stajališta da za rješavanje ove upravne stvari nije odlučno je li do stradavanja pri sudjelovanju u ratu u Bosni i Hercegovini, u smislu stručno- medicinske terminologije, došlo ranjavanjem ili ozljeđivanjem (povrjeđivanjem). Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.
2. Tuženik žalbom osporava točke III. i IV. izreke presude suda prvoga stupnja. U žalbi u bitnom ističe da točka III. izreke presude nije pravno utemeljena, odnosno da nisu u potpunosti ocijenjene okolnosti stradavanja tužitelja u izvršenju vojne dužnosti te je za utvrđivanje odlučnih činjenica potrebno provesti medicinsko vještačenje od strane institucionalnih tijela vještačenja. Smatra da u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo treba od Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom zatražiti provođenje medicinskog vještačenja i donošenje nalaza i mišljenja u kojem je potrebno dati valjane i obrazložene razloge o tome kako je tužitelj stradao u izvršenju vojne dužnosti te navesti razloge o tome smatraju li se okolnosti njegovog stradavanja u izvršavanju vojne dužnosti na bojištu ranjavanjem ili povredom, odnosno utvrditi je li kod tužitelja nastao djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema hrvatskim propisima te, ako je nastao, objasniti je li uzrokovan ranjavanjem.
2.1. U odnosu na točku IV. izreke presude prvostupanjskog suda koja se odnosi na troškove spora tuženik osporava priznati trošak za sastav podneska od 8. siječnja 2025. tražeći preispitivanje opravdanosti toga podneska (koji ne prileži spisu tuženika, pa tuženik ne može preispitati sadržaj podneska i izjasniti se smatra li taj trošak opravdanim).
3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom navodi da tuženik odugovlači postupak polemizirajući s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe da u daljnjem tijeku postupka treba provesti medicinsko vještačenje te da je prvostupanjski sud dao uputu za postupanje u postupku koji slijedi. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura s PDV-om.
4. Žalba protiv točke III. izreke presude nije dopuštena.
5. Žalba protiv točke IV. izreke presude nije osnovana.
6. Člankom 127. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS), među ostalim je propisano da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. toga članka, žalba je dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak ako je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke (stavak 2.).
7. Osporenom presudom prvostupanjski je sud poništio rešenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vratio prvi put na ponovni postupak.
8. Obrazlažući presudu u tom dijelu, prvostupanjski sud u bitnom navodi da su rješenja javnopravnih tijela utemeljena na pogrešnoj interpretaciji pojma ranjavanja iz Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 2/06.), zbog čega u upravnom postupku nije provedeno medicinsko vještačenje na okolnost postojanja invalidnosti kod tužitelja prema hrvatskim propisima. Prvostupanjski sud navodi da u rješavanju predmetne upravne stvari treba poći od pravnog stajališta da za rješavanje konkretne upravne stvari nije odlučno je li do stradavanja tužitelja pri sudjelovanju u ratu u Bosni i Hercegovini, u smislu stručno-medicinske terminologije, došlo ranjavanjem ili ozljeđivanjem (povrjeđivanjem). U ponovnom postupku javnopravna tijela moraju utvrditi jesu li ispunjene ostale propisane pretpostavke za usvajanje zahtjeva ili postoji zapreka za usvajanje tužiteljeva zahtjeva. Prvostupanjski sud naposljetku ističe da javnopravnim tijelima u konkretnom slučaju nije dopušteno temeljiti odluke na nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja koja bi pri tumačenju pojma ranjavanja odstupila od izreke te presude.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja, pripadnika HVO-a, za priznanje prava na invalidsku mirovinu na temelju članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19.). S obzirom na činjenicu da je prema hrvatskim propisima jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu (djelomični ili potpuni) gubitak radne sposobnosti, nadležna su tijela u postupku nakon osporene prvostupanjske presude dužna, među ostalim, utvrditi tu činjenicu (vještačenjem).
10. Polazeći od navedenoga, ovaj Sud zaključuje da u obrazloženju osporene presude nije naloženo donošenje sadržajno određene odluke, u kojem slučaju bi protiv presude bila dopuštena žalba. U presudi je samo izražen pravni stav da za rješavanje konkretne upravne stvari nije odlučno je li do stradavanja tužitelja došlo ranjavanjem ili ozljeđivanjem (povrjeđivanjem), dok je utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica, uključujući i činjenice gubitka radne sposobnosti prepušteno javnopravnom tijelu u ponovnom postupku, nakon čega će, ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju, biti odlučeno o tužiteljevu zahtjevu.
11. Člankom 133. stavkom 1. ZUS-a među ostalim je propisano da će nedopuštenu žalbu odbaciti Visoki upravni sud.
12. Budući da u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji iz članka 127. stavka 2. ZUS-a, valjalo je na temelju članka 133. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.
13. Ocjenjujući osnovanost žalbe u odnosu na točku IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima spora, valja istaknuti sljedeće: 13.1. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu, prvostupanjski je sud je naložio tuženiku naknaditi tužiteljev trošak za sastav obrazloženog podneska od 8. siječnja 2025. po opunomoćeniku u iznosu od 1.250,00 eura, ocijenivši da je riječ o opravdanom izdatku koji je nastao tužitelju u tijeku i u povodu spora.
13.2. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda glede opravdanosti troška sastava podneska tužitelja od 8. siječnja 2025. jer je riječ o podnesku kojim je tužitelj postupio po rješenju suda, poslovni broj: Us I-866/2023-6 od 10. prosinca 2024. kojim je naloženo tužitelju da se u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja očituje o tome je li suglasan da se spor riješi bez održavanja rasprave i bez provođenja dokaza medicinskim vještačenjem, sukladno članku 98. točki 5. ZUS-a, uz upozorenje na posljedice ne postupanja po tom rješenju.
14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 8. siječnja 2025. sukladno Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23.).
15. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.
16. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije bio od utjecaja na odlučivanje u ovom žalbenom postupku, trošak sastava tog podneska Sud ne smatra opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
