REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4983/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Glogović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-469/2024-3 od 4. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog sud u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-151/2022-169 od 16. veljače 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije se odbijaju.
Obrazloženje
1. Tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-469/2024-3 od 4. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-151/2022-169 od 16. veljače 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, i to zbog toga što o njima „revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova“ (ukazano je na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-74/22 od 25. siječnja 2022. i Gž-1815/2023 od 16. svibnja 2023.), a kad je riječ o pitanjima primjene i tumačenja odredbe članka 23. stavaka 1. točke 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, navedeno je da je riječ je o pitanjima o kojima je „revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem“ (Rev-2401/2015 i Rev- 461/2014).
2. Pitanja koja su tuženik i umješač na strani tuženika u prijedlogu naznačili glase:
"1) Ima li pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja automobilske odgovornosti, oštećenik suputnik, ako oštećeniku suputniku koji je dragovoljno ušao u neosigurano i neregistrirano priključno vozilo kojim je uzrokovana šteta, i istim vozilom se prevozio, takva okolnost nije mogla biti nepoznata, odnosno je li odgovornost Ureda za osiguranje isključena prema odredbi članka 23. stavka 1. točaka 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u slučaju kada na motornom vozilu nije istaknuta registarska pločica a što upućuje na neosiguranost vozila ;
2) Treba li se odredba članka 23. stavka 1. točaka 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu interpretirati na način da se i putnici u vozilu moraju savjesno ponašati, odnosno mora li sam putnik poduzeti ono što je uobičajeno i od vozača zatražiti informaciju o osiguranosti i registriranosti vozila;
3) U slučaju kada putnik od vozača nije zatražio informaciju o osiguranosti i registriranosti vozila, treba li njegovu nesavjesnost tumačiti na način da mu je bila poznata činjenica da vozilo u kojem se vozi, nije osigurano i nije registrirano; 4) Postoji li odgovornost osobe koja se prevozi na priključnom vozilu na mjestu na kojem se nije dozvoljeno prevoziti, odnosno postoji li odgovornost osobe koja se prevozi stojeći na prikolici koju vuče vučno vozilo, i na kojoj prikolici nema uvjeta za prijevoz osoba putnika?".
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika i umješača na njegovoj strani na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naime, predmetni je postupak vođen radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći od 4. kolovoza 2014. u svojstvu putnika na neregistriranoj i neosiguranoj samoutovarnoj prikolici (kao priključnim vozilom) priključenoj na traktor registarskih [registarska oznaka] osiguranim kod umješača kojim je upravljao vozač JC na način da je, uslijed neprilagođene brzine vozača traktora uvjetima i stanju na kolniku, došlo do prevrtanja samoutovarne prikolice i time posljedično do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja. Kako spomenuta samoutovarna prikolica, koja je inače podlijegala obvezi registracije, nije imala samostalni pogon za upravljanje, već je bila priključena na kod tuženika osigurani traktor, nižestupanjski su sudovi, u okolnostima konkretnog slučaja ocijenili da se radilo o skupu vozila koja čine funkcionalnu cjelinu, pa su zaključili da oba osiguratelja odgovaraju solidarno za štetu nastalu tužitelju kao trećoj osobi na temelju odredbe članka 1069. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18 - dalje: ZOO). To stoga što činjenica da vučno i priključno vozilo predstavljaju povezanu cjelinu znači i mogućnost oštećenika tražiti naknadu štete solidarno od oba osiguratelja. Pritom su se sudovi pozvali na praksu revizijskog suda izraženu u brojnim odluka (Revx-860/2017 od 9. listopada 2019., Rev-2050/2011 od 3. lipnja 2006., Gzz-442/2005 od 31 siječnja 2006). Pored toga, sudovi su zaključili da tuženik tijekom postupka nije dokazao pretpostavke za isključenje odgovornosti propisane odredbe članka 23. stavka 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP). To zbog toga što tužitelj iz okolnosti da sporna prikolica nije imala registarsku oznaku pažnjom prosječnog čovjeka nije mogao zaključiti je li registrirana ili nije, a niti se može tumačiti da je obveza registracije prikolice tipa predmetne općepoznata činjenica budući da je i u ovom postupku činjenica podliježe li predmetna samoutovarna prikolica obvezi registracije ili ne utvrđena na kompleksan način i nije bila poznata ni tuženiku ni umješaču na njegovoj strani, iako se radi o društvima za osiguranje čija je djelatnost obavljanje poslova obveznih osiguranja u prometu.
6. Prvim, drugim i trećim naznačenim pitanjem tuženik i umješač na njegovoj strani u osnovi osporavaju u postupku utvrđenu činjenicu da tužitelj iz okolnosti da sporna prikolica nije imala registarsku oznaku pažnjom prosječnog čovjeka nije mogao zaključiti je li registrirana ili nije, kao i zaključak da se ne može tumačiti da je obveza registracije prikolice tipa predmetne općepoznata činjenica budući da je i u ovom postupku činjenica podliježe li predmetna samoutovarna prikolica obvezi registracije ili ne utvrđena na kompleksan način i nije bila poznata ni tuženiku ni umješaču kao visoko kvalificiranim pravnim osobama. To znači da se prva tri naznačena pitanja činjenično ne naslanjaju na činjenični supstrat pobijane presude, pa se takva pitanja ne mogu smatrati važnima jer valja uzeti da se njima osporavaju činjenice. Stoga ih valja uzeti kao činjenična, a ne pravna (revizija se, pak, može predložiti samo zbog pravnih, a ne zbog činjeničnih pitanja, arg. iz članka 385.a stavka 1. ZPP).
7. Što se, pak, tiče četvrtog naznačenog pitanja, uočava se da je na to pitanje odgovoreno pobijanom presudom, dok je pitanje sročeno na način koji upućuje da pobijana presuda nije dala odgovor na njega. Naime, u konkretnom je slučaju utvrđeno da je tužitelj suodgovoran u predmetnom štetnom događaju za 25% zato što je pri prevoženju u predmetnoj prikolici stajao čime je postupio protivno odredbi članka 173. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, i 64/15). U odnosu na dostavljene razloge važnosti, valja odgovoriti da navedene odluke nisu donesene u istim činjeničnim okolnostima jer se u tim slučajevima nije radilo o neosiguranom vozilu u odnosu na koje je obvezu registracije bilo jednostavno poznavati prosječnom čovjeku. U tom smislu pobijana presuda nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjima revizijskog suda na koja ukazuje predlagatelj.
7. Što se, pak, tiče potreba razvoja prava kao razloga važnosti za dopuštenje revizije, uočava se da predlagatelji ni u odnosu na ovaj razlog važnosti ne obrazlažu koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale dopuštenje revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a niti takve potrebe nalazi ovaj sud.
8. Stoga je u opisanim je okolnostima prijedlog tuženika i umješača na njegovoj strani za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
