Poslovni broj: Usž-912/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dario Budimir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter d.o.o., Zagreb, Bogovićeva ulica 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1875/2024-5 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1875/2024-5 od 17. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući u cijelosti kronologiju upravnog postupka, navodi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo nakon zaprimanja odgovora na tužbu donijelo rješenje koje je prethodno propustio donijeti u predviđenom roku. Smatra da je shvaćanje prvostupanjskog suda, prema kojem je ponovno trebao izjaviti žalbu zbog šutnje prvostupanjskog javnopravnog tijela u odnosu na rješenje tuženika od 9. rujna 2024., u suprotnosti s mjerodavnim propisima i teleološkim tumačenjem istih, a ujedno predstavlja i prebacivanje odgovornosti s jednog tijela na drugo. Također smatra da bi se na taj način odgađala obveza donošenja rješenja, i to potencijalno unedogled, čime se dovodi u pitanje razlog postojanja i svrhe tužbe radi šutnje uprave. Navodi da je odbacivanjem tužbe počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 2. ZUS-a jer svoja prava nije mogao zaštititi ni na koji drugi način osim podnošenjem tužbe. Smatra da je sud trebao odbaciti tužbu u fazi prethodnog ispitivanja tužbe ako je smatrao da ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Predlaže poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa je razvidno da je, postupajući po žalbi tužitelja od 2. rujna 2024. zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku, rješenjem tuženika od 9. rujna 2024. uvažena žalba tužitelja i naloženo je Područnom uredu u Puli da u roku od 30 dana od primitka drugostupanjskog rješenja donese rješenje u izvršenju točki III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-388/2023-39 od 23. svibnja 2024. Tužitelj je 31. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika zbog šutnje uprave i u tužbi je naveo da su protekli rokovi iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i članka 40. stavka 2. ZUS-a te da pravovremeno tužbom pokreće upravni spor zbog šutnje uprave. Predložio je da sud naloži tuženiku da donese rješenje u izvršenju točki III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-388/2023-39 od 23. svibnja 2024. i zatražio je naknadu troškova upravnog spora.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu. U skladu s člankom 38. stavkom 2. točkom 2. ZUS-a tužbom se može zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Članak 40. stavak 2. ZUS-a propisuje da se kod pokretanja spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.
8. Člankom 46. stavkom 1. točkom 3. ZUS-a propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.
9. Pokretanje upravnog spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, odnosno odluke o žalbi stranke (šutnja uprave), uvjetovano je ispunjavanjem propisanih pravila koja se odnose na slijed radnji stranke i rokove za poduzimanje tih radnji.
10. S obzirom na činjenicu da je tuženik povodom žalbe tužitelja zbog šutnje uprave donio rješenje od 9. rujna 2024. i naložio donošenje rješenja prvostupanjskom javnopravnom tijelu, nakon čega tužitelj nije ponovno podnio žalbu zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da, u od tuženika određenom roku, donese rješenje o njegovom zahtjevu, tužbu je trebalo odbaciti na temelju članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a.
11. Iz navedenog slijedi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu na temelju navedene zakonske odredbe zbog nepostojanja pretpostavki za vođenje spora, a čije neispunjenje je mogao utvrditi tek primitkom spisa predmeta tuženika uz odgovor na tužbu.
12. S obzirom na navedeno, nije osnovan prigovor tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 2. ZUS-a, dok ujedno u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ovog upravnog spora.
13. Budući da je tužba tužitelja odbačena, tužitelj je izgubio spor u cijelosti te je prvostupanjski sud pravilno na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
14. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
