Poslovni broj: Usž-1952/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MC iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1., Zagreb, kojega zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi statusa hrvatskog ratnog invalida, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-450/2023-14 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-450/2023-14 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-450/2023-14 od 22. veljače 2024. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/22-01/8066, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-6 od 7. ožujka 2023.(točka I. izreke presude), rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Klasa: UP/I-562-02/22-01/02, Urbroj: 2163/1-06/14-22-14 od 21. rujna 2022. (točka II. izreke presude), tužitelju je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata III. skupine sa 90% oštećenja organizma trajno, na temelju ozljede koljena, bolesti PTSP i pogoršanja šećerne bolesti, nastalih kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 55% osobne invalidnine hrvatskog ratnog vojnog invalida I. skupine počevši od 1. veljače 2022. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka III. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/22-01/8066, Urbroj: 522- 4/1-1-2-23-6 od 7. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Klasa: UP/I-562- 02/22-01/02, Urbroj: 2163/1-06/14-22-14 od 21. rujna 2022., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI po osnovi bolesti šifra dijagnoza K60, I84, M51, G12, G95.2, F43.1 (utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma), I79, M65, G56, M54, I69.4, M23, I21, I25, E10, K29 i F62, uz utvrđenje da se i dalje priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) VIII. skupine s 40% oštećenja organizma za stalno (po osnovi bolesti PTSP-a i ozljede koljena).

3. Tuženik podnosi žalbu na presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno članku 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). Ističe da u upravnom postupku šećerna bolest nije dovedena u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, već je utvrđeno da ukupno oštećenje organizma i dalje iznosi 40% za stalno, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. veljače 2023. koji je donesen bez pregleda tužitelja s obzirom da je tužitelj na to pristao. Poziva se na članak 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23 dalje ZHBDR), formalnu dokaznu maksimu u upravnim stvarima priznavanja statusa HRVI te Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ 118/21 dalje Pravilnik). Ističe da je tim odredbama propisan standard neposredne posljedice (odnosno veze) između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ne puka mogućnost da pogoršanje nekog od postojećih zdravstvenih stanja bude u vezi sa ratnim angažmanom, te je potrebna nedvojbena uzročno-posljedična veza između ratnog angažmana i konkretne bolesti, uz kontinuitet liječenja. Tek kada je to ispunjeno, utvrđuje se oštećenje organizma od 20%. Ne spori da se u sudskom sporu mogu utvrđivati činjenice te preispitivati zaključci o medicinskim činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, no ističe da se pri tome sudskim vještacima moraju dati zadaće u skladu sa posebnim propisima kojima je upravno područje regulirano. Nastavno, navodi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru sudskoj vještakinji prim.dr.sc. Jeleni Macan, spec. medicine rada, koja vještakinja, posebno u odnosu na šećernu bolest, nije vodila računa o odredbama ZHBDR-a te Pravilnika i koja potvrđuje nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja iz 2019. godine sačinjenog za potrebe ranijeg upravnog postupka u kojem je pravomoćno utvrđeno da šećerna bolest nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu (presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-911/2020-11 od 22. prosinca 2020. potvrđena presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-865/21-2 od 13. travnja 2021.). Tuženik, nadalje, smatra da se radi o presuđenoj stvari jer su iste činjenice bile predmet sudskog spora u kojem su donesene spomenute presude. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 181. ZHBDR i članka 33.stavka 3. ZUS-a.

4. Tužitelj se u odgovoru na žalbu istoj protivi, opisuje svoje zdravstveno stanje te kronologiju ranije vođenih upravnih postupaka. Ističe da je 1990. u Specijalnu policiju primljen potpuno zdrav te da u obitelji nije zabilježena šećerna bolest, ni kod roditelja niti kod njegove djece. Predlaže odbiti žalbu.

5. Odluke javnopravnih tijela temelje se na odredbama ZHBDR-a sa bitnim činjeničnim utvrđenjima da kod tužitelja i nadalje postoji oštećenje organizma temeljem ozljede i bolesti PTSP, 40% za stalno, dok u odnosu na šećernu bolest te druge dijagnoze nije utvrđena uzročno-posljedična povezanost sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tuženik pobija presudu.

8. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovno utvrđivati drugim dokaznim sredstvima. U sudskom sporu proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po ustanovi vještačenja Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu (u nastavku teksta: Institut). Institut je pregledao cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu te kod tužitelja utvrdio zdravstvene poremećaje (oštećenje hrskavice zgloba koljena nakon ozljeđivanja, kronični PTSP i šećernu bolest tipa 2) nastanak kojih je uzročno- posljedično vezan uz sudjelovanje u Domovinskom ratu (posljedica ozljede zadobivene tijekom ratnih aktivnosti 1991.godine, početak razvoja PTSP-a 1995. godine, a šećerne bolesti 1998. godine u ranoj dobi bez herediteta te kontinuitet ovih poremećaja do danas). Institut je utvrdio i ostale zdravstvene poremećaje tužitelja (ishemična bolest srca s preboljelim srčanim infarktom, stanje iza preboljelog moždanog udara, hemeroidi, hipertenzija, bolest vratne i slabinske kralježnice, gastritis, mononeuropatija ruke), koji su se razvili sa odmakom od 20 godina od Domovinskog rata te su na njihov nastanak i tijek utjecali i čimbenici kao što su način života i starenje pa se ne mogu ocijeniti uzročno povezanim sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Zaključno, Institut smatra opravdanom ocjenu nadležnog prvostupanjskog tijela vještačenja iz kolovoza 2019. godine prema kojoj je tužitelj ocijenjen sa 90% trajnog oštećenja organizma povezanog sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu temeljem oštećenja hrskavice koljena iza ozljede (30%), šećerne bolesti tipa 2 s komplikacijama (polineuropatija, retinopatija, angiopatija, 70%) i kroničnog PTSP-a (20%)

9. Prvostupanjski sud nalaz i mišljenje Instituta prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, nije u protivnosti sa odredbama, ZHBDR-a i Pravilnika, ocjenjuje ga koherentnim, razložnim, cjelovitim i preciznim. Prvostupanjski sud na tom nalazu i mišljenju temelji svoju odluku uzimajući u obzir to što je uzročno-posljedična veza između ratnog angažmana tužitelja i pogoršanja šećerne bolesti utvrđena i u prijašnjem postupku stručnom procjenom koju je provelo troje neovisnih specijalista, kao i to što je Institut prilikom provedbe vještačenja očito raspolagao tužiteljevom medicinskom dokumentacijom koja je potpunija od one korištene u upravnom postupku, pri čemu prvostupanjski sud smatra da ta razlika u sadržaju i opsegu medicinske dokumentacije ne može ići na štetu tužitelja.

10. Odredbom članka 33. stavka 5. ZUS-a propisano je da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku, a prvostupanjski je sud pravilno, primjenjujući odredbu članka 260. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), odredio da vještakinja Instituta iznese svoj nalaz i mišljenje i usmeno na raspravi te odgovori na pitanja i primjedbe stranaka.

11. Iz spisa prvostupanjskog suda proizlazi da na dani nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe, dok je u odnosu na primjedbe tuženika (koje primjedbe tuženik suštinski ponavlja u žalbi) predstavnica Instituta prim. dr. sc. Jelena Macan, dr. med., specijalistica medicine rada i sporta, stalna sudska vještakinja medicine rada odgovorila na raspravnom ročištu, ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja da je šećerna bolest tužitelja uzročno posljedično vezana uz njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da osporeno i prvostupanjsko rješenje nisu doneseni na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja što je dovelo do nepravilne primjene materijalnog prava slijedom čega su rješenja javnopravnih tijela poništena, i sud sam riješio upravnu stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, sud naveo zašto je tako postupio odgovorivši pritom na navode tuženika. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a.

12. Imajući na umu netom izneseno, kao i činjenicu da tuženik nije predložio drugo vještačenje po stalnom sudskom vještaku, neosnovano je pozivanje tuženika na nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. veljače 2023. sačinjenog u upravnom postupku. Prema stavu ovoga Suda, zadaća vještačenja i nalaz i mišljenje u skladu su sa odredbama zakona i Pravilnika, samo je zaključak o uzročno posljedičnoj vezi šećerne bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu drugačiji. Nalaz i mišljenje Instituta potpun je i uvjerljiv, dan je u skladu sa zadaćom vještačenja i pravilima medicinske znanosti. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje upravne stvari.

13. Iako javnopravno tijelo u upravnom postupku ima obvezu utvrditi materijalnu istinu, u upravnom sporu vrijede pravila o teretu dokazivanja (članak 34. stavak 1. ZUS- a). U tom smislu tuženik je bio u obvezi predložiti provođenje dokaza koji dokazuju suprotno od utvrđenog (uključujući i vještačenje po drugom vještaku medicinske struke). Tuženik tako nije postupio, te stoga ne može s uspjehom u žalbi osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog spora.

14. Nije osnovan prigovor tuženika da se radi o presuđenoj stvari u odnosu na postotak tjelesnog oštećenja zbog šećerne bolesti. Naime, iako tuženik osnovano ističe da je u odnosu na ranije vođeni upravni postupak pravomoćnom presudom tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja kojim je istovjetni zahtjev tužitelja odbijen, ne radi se o presuđenoj stvari koja bi spriječila ponovni zahtjev i mogućnost stranke da pred nadležnim upravnim sudom preispituje činjenično stanje utvrđeno u ponovnom upravnom postupku. Ovo stoga što u upravnim postupcima u kojima stranka traži ostvarenje nekog prava koje joj po zakonu pripada, ukoliko ispunjava zakonom predviđene uvjete, ne postoji materijalna pravomoćnost koja bi stranku priječila da podnese novi zahtjev. Na ovakav stav ne utječe ni činjenica neuspješnih upravnih sporova, a s obzirom i na to da u ranije vođenom upravnom sporu (u kojem je tužbeni zahtjev odbijen presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-911/2020-11 od 22. prosinca 2020., a ona potvrđena presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-865/21- 2 od 13. travnja 2021.). tužitelj nije predložio medicinsko vještačenje pa sam sud nije utvrđivao činjenice.

15. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

16. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić