Poslovni broj: Usž-1869/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Jasmina Vukalović, odvjetnica u Odvjetničkim društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. u Varaždinu, Anina ulica br. 2/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 893/2023-26 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-893/2023-26 od 20. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/22-01/902, urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 24. siječnja 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/22-02/162, urbroj: 338-05-02-22-16 od 4. studenoga 2022., kojim tužiteljici ozljeda nastala 13. listopada 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0 nije priznata ozljedom na radu, te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u upravnom postupku prvostupanjsko javnopravno tijelo počinilo niz nepravilnosti te povrijedilo odredbe članaka 47., 51.,52., 62. do 69. Zakona o općem upravnom postupku, („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), što nije otklonjeno u upravnom sporu, jer su odbijeni njezini dokazni prijedlozi. S tim u vezi navodi da nisu saslušani predloženi svjedoci, dok je PŽ saslušana kao svjedokinja u postupku premda je predstavnik poslodavca. Navodi da joj je trebalo dostaviti zahtjev javnopravnog tijela upućen Općoj bolnici Varaždin te njihov odgovor, kao i zapisnik o internoj istrazi navedene bolnice. Ne osporava da je odmah nakon predmetnog događaja otvorila privremenu nesposobnost za rad zbog njege djeteta radi bolesti, no smatra da to ne umanjuje postojanje stresnog događaja. Mišljenja je da joj je trebalo dijagnosticirati posttraumatski stresni događaj, a ne akutnu reakciju na stres. Drži pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda koji je prihvatio nalaz sudskog vještaka da se kod nje ne radi o ozljedi na radu, te da neosnovano odbijen prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku specijalistu psihijatru. Ističe da se kod nje radi o ozljedi na radu prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te podredno da usvoji tužbeni zahtjev. Ujedno traži da joj se nadoknadi trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s pobijanom presudom, te predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13, 98/19 dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica na radnom mjestu medicinske sestre u Općoj bolnici Varaždin 13. listopada 2021. prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka doživjela stres te joj 1. prosinca 2021. dijagnosticirana Akutna reakcija na stres (F 43.0).
9. Osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni su nakon što je rješenjem tuženika od 4. srpnja 2022. poništeno ranije prvostupanjsko rješenje 1. travnja 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak radi upotpunjavanja dokaznog postupka u vezi predmetnog događaja, u kojem je trebalo održati usmenu raspravu na temelju članka 54. ZUP-a, saslušati tužiteljicu i predstavnika poslodavca i po potrebi ostale svjedoke, te ponovo provesti vještačenje i odlučiti jesu li ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu.
10. U predmetnom postupku održana je usmena rasprava 23. rujna 2022., na kojoj su saslušane tužiteljica i predstavnica poslodavca Opće bolnice Varaždin, PŽ, izvršen je uvid u ostale izjave i očitovanja koje prileže spisu, te su pribavljeni nalazi i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika oba stupnja (Liječničkog povjerenstva, Regionalnog ureda Zagreb od 25. listopada 2022., i Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. siječnja 2021.).
11. Spornu medicinsku činjenicu, može li se akutna reakcija na stres povezati s događajem od 13. listopada 2021., tijela tuženika utvrdila su na temelju nalaza i mišljenja naprijed navedenih tijela vještačenja koja su suglasno ocijenila da se akutna reakcija na stres kod tužiteljice ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem, iz razloga što nema pokazatelja da bi događaj od 13. listopada 2021. i laboralno stresogeni čimbenici mogli izazvati psihičko stanje koji udovoljava kvalifikatornim značajkama akutne reakcije na stres.
12. Na prijedlog tužiteljice provedeno je sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, specijalistu psihijatru Ninoslavu Mimici, koji je nakon detaljne analize medicinske dokumentacije o liječenju tužiteljice, mišljenja da se Akutna reakcija na stres ne može povezati s predmetnim događajem od 13. listopada 2021. Sudski vještak je naveo da je dijagnoza Akutne reakcije na stres (F43) tužiteljici postavljena 1. prosinca 2021., mjesec dana nakon tog događaja, te da je tužiteljica prije postavljene dijagnoze bila odsutna sa posla po drugim osnovama (njega djeteta, infektivna bolest, te 19 dana rada na Covid odjelu neurologije). Konstatirao je da je Akutna reakcija na stres po definiciji dijagnoza koja se javlja kratko nakon stresnog događaja, vrijeme se mjeri satima, rijetko danima, a nikako se ne može postaviti mjesec i pol dana nakon predmetnog događaja. Posebice naglašava da činjenica da tužiteljica nije odmah zatražila liječničku pomoć na dan 13. listopada 2021. upućuje na zaključak da se ne radi o akutnoj reakciji na stres.
13. S obzirom da su stručna tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i sudski vještak suglasni u nalazu, mišljenju i ocjeni da se sporna dijagnoza Akutne reakcije na stres (F 43.0) ne može povezati sa događajem od 13. listopada 2021., pravilno je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona.
14. Prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te nije vezan prijedlozima stranaka kojim dokazom će spornu činjenicu utvrditi. Pritom ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica PŽ mogla postavljati pitanja na održanoj raspravi u upravnom postupku. S obzirom na suglasne nalaze vještačenja, te da je sudski vještak dodatno u podnesku od 18. prosinca 2024. pojasnio svoje mišljenje, nije osnovan prigovor da je u sporu trebalo provesti još jedno vještačenje po drugom sudskom vještaku.
15. Prema ocjeni ovoga Suda u pobijanoj presudi dani su valjani razlozi za odluku, pa budući da nema činjenične ni pravne osnove za donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, prigovori izneseni u žalbi su neosnovani.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, s obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za trošak sastava žalbe.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska