REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4780/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Flagito d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu Osijek, Bosutska 60, OIB:21304627228, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Stanić& Zrno u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi isplate naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1272/2024-3 od 6. svibnja 2024., kojima su potvrđene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj P- 260/2022-6 od 12. siječnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1272/2024-3 od 6. svibnja 2024. kojima su potvrđene presuda i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj P-260/2022-6 od 12. siječnja 2024., pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravno pitanje:
„Je li prvostupanjski sud bio ovlašten donijeti presudu bez održavanja ročišta kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja, iako je propustio izvesti tužiteljev dokaz pribavom prometa po bankovnom računu treće osobe, a koji podatak tužitelj ne može samostalno pribaviti, na koji način je tužitelja onemogućio u raspravljanju pred sudom?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odbijen zbog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova da pogreška u pisanju tuženikovog OIB [osobni identifikacijski broj]a u sudskoj odluci ne predstavlja nezakonit i nepravilan rad suda jer je prema odredbi čl. 342. ZPP pogrešku u pisanju moguće ispraviti u svako doba. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su sudovi su tek podredno tužbeni zahtjev odbili pozivajući se na primjenu pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP.
3.1. Osim toga, tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio žalbu niti druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao, a to je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom i postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/2014 – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) treba navesti da je donošenje presude bez održavanja ročišta uređeno odredbom čl. 332.a ZPP pa donošenje takve presude samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju, a tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio odgovarajuće dijelove spisa na temelju kojih bi vijeće moglo ocijeniti postojanje vjerojatnosti da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima počinjena povreda temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom RH i EKLJP zbog koje je prijedlog podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Zbog navedenog nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
