REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-142/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu 6. MUĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. NUĆ iz [adresa]; 9. M (ABC) ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 10. RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja: 1. ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-44/24-2 od 1. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-67/23-81 od 15. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužiteljice pod 5. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-44/24-2 od 1. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-67/23-81 od 15. studenoga 2023.
2. Tužiteljica pod 5. je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije osporavajući istaknute navode tuženice. Predlaže odbaciti odnosno odbiti prijedlog tuženice.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, sudovi su u bitnom utvrdili da tuženica nije izvršavala svoje obveze, odnosno da nije skrbila o pok. LU na način kako se predmetnim ugovorom obvezala, a u potpunosti je to prestala činiti napuštanjem zajedničkog domaćinstva u kolovozu 2003. te da to nije uzrokovano skrivljenim ponašanjem pok. LU, a niti trećih osoba, dok je prednik tužitelja ispunio svoju obvezu i prenio vlasništvo stana na tuženicu. Slijedom takvih utvrđenja sudovi zaključuju da su se ostvarile pretpostavke za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Shvaćanje sudova o pravu tužitelja zahtijevati od suda da odluči o njihovom zahtjevu za raskid spornog Ugovora proizlazi iz odredbe čl. 125. ZN-a, koja se primjenjuje i na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i podudarno je shvaćanju ovog suda koje je izraženo primjerice u odlukama broj Rev-85/14-2 od 28. svibnja 2014. i Rev-878/2002- 2 od 20. listopada 2004. Stoga prva dva pravna pitanja tuženice kojima se problematizira jesu li tužitelji ovlašteni od suda tražiti donošenje presude kojom se raskida predmetni Ugovor, odnosno polaze od pretpostavke da bi bili ovlašteni tražiti samo donošenje deklaratorne presude za utvrđenje da je takav ugovor raskinut nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U tom smislu niti odluke ovog suda na koje se poziva tuženica ne daju odgovarajuće razloge važnosti postavljenim pitanjima jer nije riječ o podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama. Treće pitanje tuženice iscrpljuje se u isticanju bitnih povredi odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, a prema ocjeni ovog suda, važnost četvrtog pitanja (kojim se problematizira pravo tužitelja zahtijevati uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja tog ugovora) tuženica nije opravdala dostatnim i odgovarajućim razlozima, sijedom čega niti navedeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Nadalje, tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
5. Zahtjev tužiteljice pod 5. za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
