REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-747/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dini Pivcu, odvjetniku u Splitu, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o tužiteljičinom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1680/2022-3 od 20. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-85/2018 od 7. rujna 2021., na sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

III. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

IV. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1680/2022-3 od 20. ožujka 2024. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-85/2018 od 7. rujna 2021. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (stavak 2. točke II. izreke) te protiv odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za ostvarenje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja pitanja glase:

„1. Primjenjuje li se odgoda povjerenja u zemljišne knjige ako se radi o stjecanju nekretnina na kojoj je 1. siječnja 1997. u zemljišnoj knjizi bilo upisano društveno vlasništvo, a nekretnina je stečena prije 1. siječnja 2007? Uživa li stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri zaštitu glede stjecanja prava vlasništva nekretnine na kojoj je 1. siječnja 1997. bilo upisano društveno vlasništvo ako do stjecanja nekretnine dođe prije 1. siječnja 2007.?

2. Da li stjecatelj, koji je makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, u smislu odredbe članka 124. stavak 2. ZOVIDSP uživa zaštitu povjerenja u potpunost onoga što je upisano u zemljišnoj knjizi u pogledu zajedničkih dijelova zgrade, za koje dijelove ne postoji suglasnost svih suvlasnika dotične zgrade da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo tih zajedničkih dijelova (članak 68. stavak 3. ZOVIDSP)?

3. Da li u slučaju kada drugostupanjski sud rješavajući žalbu u kojoj je žalitelj iznio više različitih žalbenih razloga, na neke od tih razloga odgovori, a na druge uopće ne odgovori, povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu odluku?“.

1.2. Kao razlog važnosti navedenog prvog pitanja tužiteljica ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2320/2019 od 6. lipnja 2023. i Rev-1126/2021 od 5. rujna 2023., za drugo pitanje navodi da nema prakse revizijskog suda, dok za treće pitanje kao razlog važnosti navodi odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cvitković protiv Hrvatske (zahtjev broj 28539/16) od 22. rujna 2022.

1.3. Tužiteljica ujedno, a povezano s trećim pitanjem, ukazuje da joj je osporavanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje pravo je sastavnica prava na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.1. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv iste drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, kao i protiv odluke o troškovima postupka. U prijedlogu je označio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:

„1. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te povrijedio ustavno i konvencijsko pravo tuženika na žalbu, odnosno učinkovito pravno sredstvo, te na pravično suđenje – kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao vlasnice posebnog dijela i suvlasnice zgrade, radi otklanjanja i uspostave prijašnjeg stanja te predaje u suposjed dijela potkrovlja kao zajedničkog dijela zgrade, a da pritom nije utvrđeno niti je u razlozima presude uopće obrazloženo navodno utvrđenje da sporni prostori predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, o čemu ovisi aktivna legitimacija tužiteljice i ostvarenje zakonskih pretpostavki za prihvaćanje vlasničkog zahtjeva?

2. Je li drugostupanjski sud bio dužan očitovati se na žalbene prigovore tuženika kojima je tuženik ukazivao na postojanje pravne osnove stjecanja dijelova predmetne nekretnine u odnosu na koje je prihvaćen tužbeni zahtjev radi uklanjanja, uspostave prijašnjeg stanja i predaje u suposjed, i to baš pravne poslove sklopljene s obitelji O, kao ranijim vlasnicima spornih prostora, imajući u vidu da je na taj način tuženik dokazao jače pravo na posjed u odnosu na tužiteljicu (na kojoj je u ovoj vlasničkoj parnici bio teret dokaza da je ona vlasnica nekretnine koja je predmet njezinog zahtjeva)?

3. Je li tužiteljica, kao jedna od vlasnika posebnog dijela zgrade i time suvlasnica zajedničkih dijelova zgrade, ovlaštena tražiti od drugog suvlasnika i vlasnika posebnog dijela da poduzme radove na (navodno) zajedničkim dijelovima zgrade za koje je inače potrebna suglasnost svih suvlasnika jer se radi o radovima izvanredne uprave (poslovi koji premašuju okvir redovitog upravljanja), sukladno odredbama članka 41. ZVDSP- a?“.

2.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja (1. i 2.) tuženik ukazuje na pravna shvaćanja o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka u odlukama drugostupanjskih i revizijskog suda, dok za treće postavljeno pitanje ukazuje materijalnopravna shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 902/2019 i dr.) te drugih drugostupanjskih sudova.

2.3. Naposljetku, tuženik u prijedlogu ističe i povredu temeljnog prava na žalbu odnosno na učinkovito pravno sredstvo te na pravično suđenje.

3. Na prijedloge za dopuštenje revizije tužiteljica i tuženik nisu odgovorili.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu tužiteljice odnosno tuženika nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da navodima svojih prijedloga niti tužiteljica, a niti tuženik, nisu učinili vjerojatnim da im je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na koje ukazuju.

5. Naime, prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. Što se tiče postavljenih pitanja tužiteljice koja se odnose na povjerenje u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga valja istaknuti da navedena pitanja nisu važna za rješenje konkretnog spora budući da se nižestupanjske odluke temelje na utvrđenju da tužiteljica, dok je trajala odgoda zaštite povjerenja u istinitost zemljišne knjige mogla zahtijevati brisanje upisa prava vlasništva tuženika (odnosno njegovog pravnog prednika) u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama u propisanim rokovima, a što nije učinila. Stoga, u ovoj pravnoj stvari kada tužiteljica traži zaštitu svog prava suvlasništva, a nižestupanjski sudovi utvrdili osnovanost prigovora tuženika tj. da je tuženik upisani vlasnik prijepornih dijelova nekretnine, odgovor na pitanje koje apostrofira tužiteljica ne može u dovesti u povoljniju pravnu situaciju. Stoga odluke ovog suda na koje ukazuje tužiteljica u prijedlogu nisu donesena u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (utvrđenje prava vlasništva, upis vlasništva u zemljišne knjige). Što se pak tiče trećeg pitanja, ono je preopćenito postavljeno, i odgovor na njega ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i sadržaju presude i žalbenih prigovora u svakom pojedinom predmetu, pa tako postavljeno pitanje ne može biti važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, time da se ukazuje da u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, žalbeni sud je dužan odgovoriti na žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a ne na sve navode u žalbi, kako to smatra tužiteljica.

7. U odnosu na pitanja tuženika navedena u prijedlogu ukazuje se da ona ne udovoljavaju kriterijima iz čl. 385.a st. 1. ZPP budući da ista sadrže činjenične navode ovog konkretnog spora kako ih vidi tuženik i potpuno su vezana za okolnosti ovog konkretnog slučaja pa stoga odgovor na tako postavljena pitanja ne može biti važan za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Što se pak tiče trećeg pitanja ono nije važno pitanje za odluku u sporu i stoga što o istom u pobijanoj presudi drugostupanjski sud nije zauzimao pravno shvaćanje jer prigovor koji se sada tim pitanjem sugerira nije istaknut u žalbi tuženika.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. i II.

9. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu tužiteljice i tuženika u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje koji se u bitnom svode na prigovor neobrazložene sudske odluke ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima parničnim strankama bilo omogućeno da iznesu svoje navode, odgovori na navode protivne stranke i iznesu odlučne činjenice te predlažu dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice i tuženika, i one sadrže dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, kao i o istaknutim prigovorima tuženika te se iste ne mogu smatrati neobrazloženima ili arbitrarnima. Zbog navedenog, a i zbog vrlo općenitih navoda u prijedlogu tuženika o povredi temeljnih prava u aspektu „prava na žalbu“, ništa ne upućuje na zaključak da bi parničnim strankama u postupku bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo kako tvrde.

10. Dakle, tužiteljica i tuženik nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pa je njihov prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka III. i IV. izreke).

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa