REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3722/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ergotić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB:66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-616/2023-2 od 15. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-333/2018-19 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-616/2023-2 od 15. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-333/2018-19 od 26. svibnja 2023., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije, predlagateljica je navela da prijedlog podnosi zbog pravnog pitanja:
"Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravno pitanje koje je tuženica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije pravno pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To stoga jer pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnog shvaćanja revizijskog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 959/2023-2 od 24. travnja 2024., broj Rev 347/2023-2 od 24. travnja 2024. broj Rev 151/2024-2 od 27. kolovoza 2024., broj Rev-563/2023-2 od 16. srpnja 2024., broj Rev 1080/2024-2 od 10. rujna 2024., i broj Rev 578/2024-2 od 19. ožujka 2025.) prema kojem djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.
4.1. Ovaj sud u revizijskim navodima predlagateljice ne nalazi osnovane razloge za ponovno preispitivanje navedenog pravnog shvaćanja.
5. Stoga pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da isti podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP kojom je propisano de će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Međutim, s obzirom da tuženica država (iako ista može biti stranka u postupcima pred redovnim i specijaliziranim sudovima ustrojenim na temelju Zakona o sudovima) ne može isticati povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, jer po naravi stvari nije moguće da državi budu povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, to tuženica Republika Hrvatska nije ovlaštena na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama broj U-III- 2154/2007 od 5. studenoga 2009., broj U-III-1709/2009 od 5. ožujka 2013. i dr., te ovaj sud u odlukama broj Revd-3945/2023 od 13. prosinca 2023. i broj Revd 1771/2024-2 od 8. svibnja 2024.).
8. Slijedom navedenog je prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
