REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5273/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja AG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva ANDREIS & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, ulica Jurja Žerjavića 16, protiv ovršenika CLUB ADRIATIC d.o.o., OIB 44661735229, sa sjedištem u Baškoj Vodi, Kralja Petra Krešimira IV broj 11, kojeg zastupa zakonski zastupnik EG, a zakonskog zastupnika zastupaju punomoćnici Iva Mišković, Pavo Mišković, Maja Šeat, Hana Fiala, Vanda Frčko i Mislav Lončar, odvjetnici MIŠKOVIĆ & MIŠKOVIĆ odvjetničkog društva d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Mesnička 15a, radi vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 707/2024-2 od 7. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskomu, poslovni broj Ovr-550/2023-11 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-707/2024-2 od 7. listopada 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskomu poslovni broj Ovr-550/2023-11 od 18. srpnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja ovrhovoditelj nalazi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Razlog važnosti predlagatelj nalazi u neujednačenoj praksi drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-137/04 od 24. veljače 2004. i Gž-1798/199 od 18. siječnja 2000. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje pri čemu je ukazano na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dubinskaya protiv Rusije (zahtjev broj 4856/03) od 13. listopada 2006.

2.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

1) Je li radniku onemogućen pristup sudu u slučaju da uslijed štrajka sudskih službenika i namještenika nije u mogućnosti ishoditi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu u zakonskom roku predviđenom za pokretanje ovrhe radi vraćanja radnika na rad;

2) Računa li se rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi vraćanja radnika na rad od trenutka kada je sud utvrdio da je presuda temeljem koje podnosi prijedlog za ovrhu stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te o tome obavijestio ovrhovoditelja ili od datuma koji je na presudi utvrđen kao datum pravomoćnosti i ovršnosti imajući na umu odredbu članka 268. Ovršnog zakona?

3. Ovršenik je odgovorio na prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije te ga predložio odbaciti, podredno odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Pobijanim je rješenjem odbačen kao nepravovremen prijedlog za ovrhu radi vraćanja ovrhovoditelja na rad podnesen 11. prosinca 2002. nakon što su sudovi utvrdili da je odluka na temelju koje je zatraženo vraćanje na rad stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 3. svibnja 2023., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 11. prosinca 2023., odnosno protekom prekluzivnog roka od šezdeset dana propisanog odredbom članka 268. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ). Pritom je ocijenjeno da zakonski rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi vraćanja na rad počinje teći od ovršnosti odluke, a ne od dana izdavanja ili dana dostavljanja potvrde ovršnosti.

7. Prvo naznačeno pitanje, prema ocjeni revizijskog suda, nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer polazi od netočne tvrdnje da je tužitelju onemogućen pristup sudu uslijed štrajka sudskih službenika i namještenika zbog čega „nije bio u mogućnosti ishoditi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu u zakonskom roku predviđenom za pokretanje ovrhe radi vraćanja radnika na rad“. Naime, pobijanom je odlukom utvrđeno da ovrhovoditelj nije dokazao da je bio spriječen izvršiti uvid u spis zbog tzv. „mjera upozorenja“ koje su provodili suci u razdoblju od 19. svibnja 2023., odnosno zbog štrajka službenika i namještenika na sudovima u razdoblju od 5. lipnja do 27. srpnja 2023. u kojem su sudovi, bez obzira na to jesu li pojedini od sudaca ili službenika provodili mjere upozorenja odnosno štrajka, bili dužni poduzimati radnje u kojima bi strankama mogla nastati nenadoknadiva šteta jer su sudovi na taj način u to vrijeme bili organizirani. Iz navedenog proizlazi da prvo naznačeno pitanje ne prati činjenice utvrđene u postupku, a takvo pitanje nema potrebno obilježje važnosti niti o njemu ovisi odluka u sporu jer se odnosi na nešto drugo u odnosu na ono na što se odnosi odluka u vezi s kojom se traži dopuštenje revizije.

8. U vezi s drugim naznačenim pitanjem, pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova na koja ukazuje predlagatelj (odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-137/04 od 4. veljače 2004. i Gž-1798/99 od 18. siječnja 2000.) nisu suprotna pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana odluka zato što ni jedno od tih pravnih shvaćanja nije utemeljeno na zaključku da rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi vraćanja na rad počinje teći od dana izdavanja ili dana dostavljanja potvrde ovršnosti, kako to sugerira predlagatelj. Odluka broj Gžovr-137/04 od 4. veljače 2004. utemeljena je na pravnom shvaćanju da rok za podnošenje ovršnog prijedloga za radnikovo vraćanje na rad treba računati od dana kada je radnik bio u mogućnosti utvrditi datum ovršnosti, a ta mogućnost radnika nije nužno vezana za dan izdavanja ili dostavljanja potvrde o ovršnosti jer tu potvrdu radnik kao stranka ne mora zatražiti odmah nakon što je stekao mogućnost da je zatraži, pa kasnijim traženjem potvrde ne može produljiti rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi vraćanja na rad. Utoliko pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije suprotno pravnim shvaćanjima na koja predlagatelj ukazuje kao razloge važnosti.

9. U takvim okolnostima, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti te se ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je prijedlog u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Jednako tako, prema ocjeni ovog suda, ovrhovoditelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) te člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava).

11. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih odluka je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode ovrhovoditelja i posebno izložili razloge zbog kojih smatraju zašto nije bilo moguće prihvatiti njegov prijedlog. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim, razboritim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima. U odnosu na naprijed citiranu presudu, primjećuje se da činjenične okolnosti na kojima je utemeljena ta odluka nisu podudarne s okolnostima ovog predmeta jer se ne odnose na gubitak prava na vraćanje na rad zbog nepravovremeno zatraženog vraćanja. Stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da ovrhovoditelj nije imao pravično suđenje.

12. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ, radi čega je zahtjev za naknadom tog troška valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil