Poslovni broj: Usž-1698/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Andrija Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi šutnje, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1084/2024-6 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1084/2024-6 od 14. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-245-04/23-11/1, URBROJ: 511-03-100-24-22 od 21. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Korčula, KLASA: NK-UP/I-217-02/23-19/4, URBROJ: 511-03-10-24-17 od 22. veljače 2024. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula, KLASA: NK-UP/I-217-02/23-19/4, URBROJ: 511-03-10-24-17 od 22. veljače 2024. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na Zapisnik od 3. lipnja 2022.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je nejasno kako su policijski službenici neposrednim opažanjem utvrdili da buka iz ugostiteljskog objekta La Banya nije preglasna ako sud tvrdi da policijski službenici nisu ovlašteni za utvrđivanje jačine buke. Smatra da bi jedino pravilno postupanje policijskih službenika bilo da su prikupili sve podatke i proslijedili predmet prekršajnom sudu na odlučivanje da li je u konkretnom slučaju iz ugostiteljskog objekta La Banya dopirala nedozvoljena buka. Dodaje da je upitno da li su policijski službenici zbog nekih drugih motiva odlučili da ne postoje osnove za njihovo postupanje, odnosno da ne postoje elementi prekršaja. Ističe da je za ostvarenje prava stranke u prekršajnom postupku bilo nužno da prethodno policijski službenici utvrde identitet osobe koja je počinila prekršaj i sredstvo kojim je počinjen prekršaj. U vezi s tim navodi da je u ugostiteljskom objektu La Banya korišten akustični uređaj drugačiji od onog za koje objekt ima odobrenje. Naposljetku navodi da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik detaljno iznosi kronologiju događanja u ovoj upravnoj stvari, a u bitnom navodi da su policijski službenici PP Korčula postupili po prijavi tužitelja da se reproducira preglasna glazba u ugostiteljskom objektu La Banya i da po izlasku na mjesto intervencije nisu utvrdili obilježja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čime su utvrdili sve činjenice iz svoje nadležnosti. Predlaže stoga da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem su osporavani žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2890/2022-7 donio odluku o žalbi tužitelja izjavljenoj radi propuštanja donošenja odluke o prigovoru na postupanje policijskih službenika povodom prijave tužitelja o preglasnom reproduciranju glazbe iz objekta La Banya, a kojom odlukom je žalba tužitelja odbijena. Prvostupanjski sud ocijenio je takvu odluku tuženika zakonitom s obrazloženjem da postupanjem policijskih službenika u povodu prijave tužitelja nije utvrđeno počinjenje prekršaja, a čime su policijski službenici utvrdili sve činjenice iz svoje nadležnosti.
8. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju policijski službenici postupili u okviru i u skladu sa svojim ovlastima, slijedom čega, protivno navodima tužitelja, postupanjem policijskih službenika nisu povrijeđena njegova prava ili slobode u smislu odredbe članka 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP).
9. Prigovor tužitelja da su policijski službenici trebali utvrditi identitet odgovorne osobe i sredstvo prekršaja je neosnovan jer se identitet osobe i sredstvo prekršaja utvrđuju kada postoje osnove sumnje da je osoba počinila prekršaj odnosno kada postoje osnove sumnje da je tim predmetom počinjen prekršaj sukladno odredbi članka 30. u vezi s odredbom članka 35. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09., 92/14. i 70/19.). Kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno počinjenje prekršaja to policijski službenici nisu bili nadležni za daljnje postupanje. Osim toga policijski službenici su o prijavi tužitelja obavijestili Državni inspektorat, kako bi to tijelo eventualno poduzelo radnje i mjere iz svoje nadležnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, broj: 30/09., 55/13., 153/13., 41/16., 114/18. i 14/21.).
10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
