Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PREHRAMBENO INDUSTRIJSKI KOMBINAT d. o. o. Rijeka, kao pravne osobe i HV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnik Dean Režić u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/29 i 64/23.), rješavajući o žalbi okrivljenika PREHRAMBENO INDUSTRIJSKI KOMBINAT d. o. o. Rijeka, kao pravne osobe i HV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, Prekršajnog odjela, od 4. travnja 2025., posl. broj: Pp-4866/2024-22, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenika PREHRAMBENO INDUSTRIJSKI KOMBINAT d. o. o. Rijeka, kao pravne osobe i HV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici PREHRAMBENO INDUSTRIJSKI KOMBINAT d. o. o. Rijeka, kao pravna osoba i ČV, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 1.040,00 eura pravna osoba i 300,00 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje kazni plate dvije trećine izrečenih kazni, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni.
2.2. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je činjenično stanje u provedenom postupku za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako se to u žalbi i ističe.
5. Naime, okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o radu, da kao poslodavac i odgovorna osoba poslodavca radniku nisu omogućili korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanim tim Zakonom (članak 73.), u bitnom opisanog time da radnicima poimence navedenima u izreci prvostupanjske presude koji rade najmanje 6 sati dnevno, u dane naznačene u izreci, ne bi omogućili svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta.
5.1. Materijalnopravnom odredbom članka 73. Zakon o radu propisuje da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), s time da će se prema stavku 5. istog članka, ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. tog članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu urediti vrijeme i način korištenje stanke (stavak 5.).
6. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da su okrivljenici u postupku aktivno sudjelovali iznoseći obranu u kojoj osporavaju krivnju za terećeni prekršaj, ističući da su radnici poimence navedeni u optužnom prijedlogu koristili pauzu kad god je to bilo moguće, te da zbog prirode posla i samog procesa rada nisu mogli fiksirati vrijeme stanke, jer se proizvodna linija ne može zaustavljati, nakon čega je proveden dokazni postupak ispitivanjem svjedoka te uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, nakon čega je po provedenoj ocjeni dokaza prvostupanjski sud zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja terećenog prekršaja.
6.1. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da na ročištu glavne rasprave održanom 4. travnja 2025., osim ispitivanja svjedokinje HVA, inspektorice rada i uvida u materijalne dokaze koji prileže spisu (zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru i prekršajnu evidencija za okrivljenike), nisu provedeni drugi dokazi, pa tako nisu ispitani radnici navedeni u obrazloženju pobijane presude, niti je napravljen uvid u Pravilnik o radu na odredbe kojega se okrivljenici pozivaju, smatrajući da isti uređuje pitanje korištenja dnevnog odmora sukladno Zakonu o radu.
7. S obzirom na obranu okrivljenika koji su mišljenja da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret zbog posebne naravi posla, kao i s obzirom na provedeni dokazni postupak i odredbu članka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona prema kojoj se presuda temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenici počinili terećeni prekršaj, a nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja dovodi u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava.
7.1. Kako je sukladno članku 88. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, razloga, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja, prije donošenja pobijane presude bio dužan provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak, a već izvedene dokaze pravilno cijeniti u pogledu procjene postojanja relevantnih činjenica, uzimajući u obzir činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, s dostatnim i relevantnim razlozima kojima se vodio prilikom donošenja odluke.
8. Žalbu okrivljenika valjalo je stoga prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak u kojem će provesti sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo, pa zatim pravilnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
