REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5060/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SCORPION VAJDA d.o.o., OIB 21770400760, sa sjedištem u Zagrebu, Mandrovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-50/2024-2 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 291/2023-10 od 1. prosinca 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-50/2024-2 od 10. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-291/2023-10 od 1. prosinca 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje tuženik ocjenjuje da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda (Rev-862/2011 od 30. rujna 2014. i Rev-1053/2005 od 14. prosinca 2005.), kao i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova (ukazano je na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-372/2022 od 15. veljače 2024.).
Pitanje naznačeno u prijedlogu glasi:
Je li sud tužitelju kao vjerovniku novčane iznose za koje je u postupku utvrđeno da su stečeni bez osnove i da ih je tuženik kao dužnik dužan vratiti sukladno odredbi članka 1111. ZOO, dužan dosuditi u onom iznosu i u onoj valuti sukladno kojima je tuženik te iznose i stjecao (u kunama) kroz utuženo razdoblje, uvažavajući protuvrijednost tih iznosa po fiksnom tečaju konverzije za EUR (7,345), a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH?
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takvo ne opravdava intervenciju najvišeg suda zato što razlozi važnosti na koje se poziva predlagatelj ne ukazuju na drugačije odluke u činjenično i pravno usporedivim situacijama.
4. Naime, predmetni je postupak vođen po zahtjevu tužitelja utemeljenom na odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) radi povrata/isplate iznosa od 26.431,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a zahtjev je utemeljen tvrdnji da je tužitelj izvršio preplatu u vezi s ispunjenjem obveza iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016061-5103609452 od 29. lipnja 2007. s Aneksom od 17. prosinca 2007. kojeg je sklopio s tuženikom, i to stoga što je tuženik bez osnove povećao fiksni dio ugovorne kamatne stope koja se odnosi na maržu banke u razdoblju od 31. prosinca 2018. do 4. svibnja 2022. Pobijanom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku plaćanje dosuđenog iznosa u valuti EUR. Razloge za to sudovi nalaze ne samo u činjenici što je to sada službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj, već i zbog toga što su stranke u Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 24020061031262160/51016061-5103609452 od 29. lipnja 2007. s Aneksom od 17. prosinca 2007., upravo i ugovorile valutu EUR. Osim toga, u postupku je utvrđeno da utuženi i dosuđeni iznos odgovara stvarno plaćenom iznosu kuna kojeg je tužitelj uplatio tuženiku na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta po ugovorenom srednjem tečaju.
4.1. I u odluci broj Rev-1053/2005-2 od 14. prosinca 2005. ona koju se predlagatelj poziva kao razlog važnosti ocijenjeno je da u okolnostima odlučivanja o zahtjevu po osnovi stjecanja bez osnove, kada je strana valuta (u to vrijeme valuta DEM) zamijenjena EUR-om po tečaju 1 EUR = 1,95583 DEM, tada dužnik duguje vjerovniku glavnicu (u tom predmetu utvrđenu u iznosu od 40.000,00 DEM) u iznosu nove valute (u tom predmetu 20.451,67 EUR). Kod činjenice da je u postupku utvrđeno da utuženi i dosuđeni iznos odgovara stvarno plaćenom iznosu kuna kojeg je tužitelj uplatio tuženiku na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta po ugovorenom srednjem tečaju, razlozi važnosti (ne samo u ovom odlomku navedeni, već i ostali) ne upućuju na potrebu intervencije revizijskog suda dopuštenjem revizije.
5. Kod takvog stanja stvari, za dopuštenje revizije nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavak 1. ZPP, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
