Poslovni broj: Usž-215/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vladimiru Vujčiću, odvjetniku u Visu, Ivana Farolija 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-431/2024-43 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju se točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-431/2024-43 od 11. travnja 2024.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-431/2024-43 od 11. travnja 2024. i tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 9. listopada 2018. do 9. travnja 2020., zbog bolesti PTSP, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-04/21- 01/62, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 4. svibnja 2021. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I- 502-03/21-02/29, URBROJ: 338-17-02-01-21-06 od 15. veljače 2021. (ispravljeno rješenjem tog tijela KLASA: UP/I-502-04/20-02/29, URBROJ: 338-17-02-01-21-10 od 3. svibnja 2021. (točka II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. zbog bolesti PTSP (F43.1) koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Točkom IV. izreke odlučeno je da će se o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. veljače 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. uzrokovane bolešću dijagnoze PTSP (F43.1).

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, smatra da je isti u cijelosti pravilno proveden. Ističe da je u prvostupanjskom upravnom sporu pogrešno utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze bolesti dijagnoze F43.1 i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Prvostupanjski sud je navedenu povezanost utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. med. Dolores Britvić, spec. psih., koji nije izrađen u skladu s pravilima struke. Navodi da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje izrađen na temelju tvrdnji tužitelja, a ne na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji te istim nisu na jasan i nedvojben način otklonjeni njegovi prigovori koje je istaknuo u postupku. Također su u nalazu i mišljenju izostala obilježja dijagnoze PTSP-a, gdje se ta obilježja nalaze u medicinskoj dokumentaciji i razloge zašto se ista, s obzirom na prethodno navedene okolnosti, može izravno uzročno- posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Ističe da tužitelj prije 2018. nije liječen zbog bolesti PTSP te da kod tužitelja postoje druge tegobe tjelesne i psihičke naravi stoga ne postoji osnova za zaključak da je predmetna privremena nesposobnost za rad izravna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Dalje navodi da je ocjena vještakinje, a time i suda, da je predmetna privremena nesposobnost za rad tužitelja posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu utemeljena na izjavama tužitelja o sudjelovanju u Domovinskom ratu dana samoj vještakinji, pri čemu iskazivanje tužitelja nije nigdje zabilježeno, odnosno vještakinja ne prilaže zapisnik o sadržaju ispitivanja. Smatra da je iskaz tužitelja suprotan sadržaju priložene dokumentacije iz kojeg ne proizlazi da je tužitelj bio izložen traumama prilikom sudjelovanja u Domovinskom ratu, već samo da je za vrijeme Domovinskog rata obavljao vojnopolicijske, odnosno policijske poslove, a koji poslovi po svojoj prirodi nisu zahtijevali neposredno borbeno djelovanje stoga iskaz tužitelja ne može biti osnova za donošenje nalaza i mišljenja sudske vještakinje.

3.2. Ističe da je izreke presude suprotna članku 52. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da je tužitelju, kao osiguraniku, moglo biti priznato pravo na naknadu plaće u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti.

3.3. Osporava buduću odluku o troškovima upravnog spora.

3.4. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija točku III. izreke presude, dok u odnosu na ostale točke izreke presude ovaj Sud nije utvrdio razloge zbog kojih se iste pobijaju.

7. U upravnom postupku pokrenutim zahtjevom tužitelja od 18. prosinca 2020. za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti PTSP-a od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020., pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split od 11. veljače 2021. Nalazom, mišljenjem i ocjenom od 11. veljače 2021. utvrđeno je da se dijagnoza tužitelja PTSP-a i privremena nesposobnost za rad od 9. listopada 2018. ne mogu priznati neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu jer je tužitelju PTSP dijagnosticiran 2018., s odmakom od 23 godine od sudjelovanja Domovinskom ratu te zbog vremenskog odmaka nije moguće bolest povezati isključivo sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. travnja 2021., kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 11. veljače 2021. tijelo vještačenja je mišljenja da dijagnoze bolesti PTSP-a i trajne promjene ličnosti nisu utvrđene u skladu s pravilima medicinske struke jer nije uobičajeno niti stručno- medicinski prihvatljivo postaviti dijagnozu PTSP-a odmah nakon prvog kontakta s psihijatrom, bez kraće opservacije, praćenja i liječenja. Psihijatar je postavio dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a u situaciji kada nisu detaljnije opisani konkretni stresogeni čimbenici koji bi uzrokovali takav poremećaj te nisu opisane tegobe na način da bi u vrsti, intenzitetu i pojavnosti zadovoljavale kriterije za postavljanje navedene dijagnoze. Dijagnoza trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja nije postavljena niti korištena sukladno pravilima medicinske struke. Istu je moguće postaviti nakon minimalno dvogodišnjeg kliničkog praćenja, dok je u konkretnom slučaju postavljena nakon manje od godinu dana ambulantnog liječenja. Uvidom u medicinsku i ostalu dokumentaciju utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju neposredno prije predmetne nesposobnosti za rad koristio bolovanje zbog tegoba lijevog koljenskog zgloba uzrokovanih degenerativnim promjenama, a u vezi s čim na psihičkom planu razvija blažu tjeskobu. Dodatno se napominje da tužitelj, kao policijski službenik prolazi redovite provjere psihofizičkog statusa i da je do tada bio psihofizički sposoban za poslove policajaca. Tuženik je svoju odluku donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. travnja 2021.

8. U upravnom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. prim. Dolores Britvić, dr. med. spec. psih., na okolnost je li bolest koja je uzrokovala privremenu nesposobnost za rad tužitelja neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9. Sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2022. zaključuje da tužitelj boluje od PTSP- a i trajnih promjena osobnosti nakon traumatskih događaja, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tijekom psihijatrijskog pregleda je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen životno ugrožavajućim situacijama (granatiranje, bombardiranje i pješačke borbe) na prvoj liniji bojišnice na južnom bojištu i u vojno redarstvenoj akciji Oluja. Tužitelj je tijekom pregleda naveo da je već tada osjetio tjeskobu sa srčanim aritmijama (ekstrasistole) i imao smetnje sa spavanjem. Po završetku ratnih zbivanja nastavio je raditi kao policajac te unatoč povremenim smetnjama spavanja, tjeskobi, izbjegavanju svega što ga podsjeća na ratne traume nije tražio psihijatrijsku pomoć zbog straha od gubitka posla. Sa suprugom ima poteškoće u komunikaciji i ne žive zajedno već sedam godina zbog njegove agresivnosti i impulzivnog reagiranja prema njoj. Tijekom 2018. je smatrao da ima uvjete i da će se umiroviti te time otkloniti dodatno opterećenje policijskog posla koje je sve teže nosio i kompenzirao se, međutim, kada mu je to uskraćeno dolazi do izrazitog pogoršanja psihičkog stanja, sa smetnjama spavanja, sanjanjem traumatskih događaja, izbjegavanja svega što ga podsjeća na rat, napetosti, razdražljivosti, sklonosti impulzivnom reagiranju, poteškoćama u interpersonalnim odnosima te depresivnim raspoloženjem. Javlja se psihijatru koji mu dijagnosticira PTSP i od listopada 2018. je u redovitom ambulantnom tretmanu te mu je u kolovozu 2019. postavljena dijagnoza trajnih promjena osobnosti nakon traumatskih događaja F 62.0. Navedeno proizlazi iz nalaza psihologa od 6. prosinca 2018. u kojem se navodi da psihologijsko testiranje upućuje na PTSP i prosječne intelektualne sposobnosti te obimnu anksioznu problematiku.

10. Tuženik nije bio suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Podneskom od 1. ožujka 2022. dostavio je očitovanje Liječničkog povjerenstva, Direkcije na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se iznosi niz prigovora na potpunost i točnost nalaza i mišljenja. Navodi da je sudska vještakinja utvrdila da je tužitelj započeo psihijatrijsko liječenje kao rentno očekivanje nakon što mu poslodavac ne dozvoljava otići u mirovinu. Postojanje ratnih stresora koji je kod tužitelja uzrokovao odgođeni ratni PTSP utvrđen je na temelju općenitih navoda iz potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i ratnog puta. Smatra da je, sukladno dobroj kliničkoj praksi, psihijatar ispitivač dužan od ispitanika pribaviti stvarne podatke o ratnom stresogenom čimbeniku koji bi kod ispitanika eventualno mogao biti uzrok odgođenog ratnog PTSP-a, a to ne mogu biti ponavljajući i uvijek isti navodi iz potvrda i ratnih puteva, niti to mogu biti općeniti navodi ispitanika. Dalje se navodi da bi sudskoj vještakinji, kao iskusnom psihijatru vještaku, trebalo biti poznato da je za postaviti dijagnozu PTSP-a (osobito odgođenog ratnog PTSP-a) nužna pojava određenih vrsta simptoma, tegoba, da je pri tome od ključne važnosti dinamika, pojavnost, trajanje i intenzitet tih tegoba kroz neko promatrano vremensko razdoblje. Takvu evaluaciju tegoba tužitelja niti vještakinja niti psihijatar koji liječi tužitelja cijelo vrijeme nisu proveli, već paušalno, na temelju par iskazanih simptoma, zaključuju o odgođenom ratnom PTSP-u. Ističe da se dijagnoza trajnih promjena ličnosti zbog katastrofalnih događaja može postaviti i koristiti tek nakon najmanje dvogodišnjeg kliničkog praćenja promjena ličnosti kod ispitanika, dok je kod tužitelja postavljena nakon godine dana liječenja koje se niti ne može smatrati kliničkim praćenjem. Navedeno pravilo psihijatrijske struke je sudska vještakinja ignorirala prilikom zaključivanja da je i ova dijagnoza posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

11. Sudska vještakinja je na prigovore tuženika odgovorila u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja 24. siječnja 2023. na način da je u cijelosti ostala kod utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2022. Istaknula je da nije uobičajeno ispitivati koji su to stresogeni čimbenici na način kako to navodi tuženik, no unatoč tome je ispitala tužitelja na navedene okolnosti. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je bio izložen pješačkim borbama na Južnom bojištu na udaljenosti od 150 metara, a vodile su se streljačkim oružjem, da je u dva navrata bio u neposrednoj blizini kad su poginuli suborci, a u 15 navrata je svjedočio ranjavanjima suboraca, da je bio izložen topničkom granatiranju od strane neprijatelja minobacačima, u nekoliko navrata je bio izložen i raketiranju i bombardiranju iz aviona MIG 21 u Pločama. Dalje navodi da je u mišljenju detaljno obrazložila i opisala kriterije na temelju kojih je postavila navedene dijagnoze.

12. Tuženik se na dopunu nalaza i mišljenja očitovao podneskom od 8. veljače 2023. te je prigovorio da je dopuna nalaza i mišljenja izrađena suprotno pravilima struke jer je sudska vještakinja, da bi otklonila prigovore, pozvala tužitelja i neposredno mu postavljala pitanja o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu. Tužiteljev iskaz ne može se prihvatiti kao vjerodostojan jer iskazivanje tužitelja nije nigdje zabilježeno, sadržaj iskaza nije potkrijepljen medicinskom dokumentacijom te tuženik, kao stranka, nije sudjelovao u davanju navedenog iskaza. Nalaz i mišljenje se može dati jedino i isključivo na temelju priložene dokumentacije iz koje bi proizlazilo je li i na koji način te kojim intenzitetom tužitelj sudjelovao u borbenim djelovanjima u Domovinskom ratu, a koje bi mogle prouzrokovati bolest dijagnoze PTSP-a, a posljedično tome i bolest dijagnoze trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja. U konkretnom slučaju tužitelj prije 2018. nije liječen zbog dijagnoze PTSP-a, dijagnoza trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnog događaja nije utvrđena najmanje dvogodišnjim promatranjem te kod tužitelja postoje druge tegobe, tjelesne i psihičke naravi, kao i ponavljajući depresivni poremećaj pa stoga ne postoji osnova da je predmetna privremena nesposobnost za rad izravna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Ističe da predmetni nalaz i mišljenje ne sadrži jasne i dostatne razloge u odnosu na pravno relevantne okolnosti te nije izrađen sukladno pravilima struke.

12.1. Uz očitovanje tuženik je dostavio i očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 31. siječnja 2023. koje ističe da je u nadopuni vještakinja odbacila njihov prigovor da bi tužitelj liječenje po psihijatru započeo kao rentno očekivanje. Ukazuje da je obrazloženje vještakinje kontradiktorno s obzirom na navode kako se ne radi o rentnim razlozima, već o dekompenzaciji psihičkog stanja uslijed opterećenja policijskim poslom. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj započeo liječenje po psihijatru zbog tada (2018. godine) aktualnih laborarnih stresogenih čimbenika te navedeno nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Ističe da je sudska vještakinja ponovno propustila opisati konkretne ratne stresogene čimbenike koji su kod tužitelja mogli uzrokovati PTSP te da je izostalo argumentirano obrazloženje vrste, intenziteta i dinamike psihičkih tegoba na temelju kojih je postavljena dijagnoza odgođenog ratnog PTSP-a kod tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž- 3185/2023 od 29. studenog 2023., kojom je poništena prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, održao ročište za raspravu 3. travnja 2024. na kojoj je saslušao stalnu sudsku vještakinju prof.dr.sc. Dolores Britvić, spec. psih., u odnosu na istaknute primjedbe tuženika u podnesku od 8. veljače 2023., te nastavno i na prigovore na nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2022.

14. Sudska vještakinja je navela da se ne može složiti s navodom tuženika da je liječenje po psihijatru rezultat rentnog očekivanja. Isto je rezultat dekompenzacije psihičkog stanja uslijed iscrpljenja adaptacijskih ili prilagodbenih mehanizama s kojima se tužitelj cijelo vrijeme pokušavao nositi sa simptomima PTSP-a. Ističe da nije rijetkost da se ovaj poremećaj javi s odgođenim početkom, ali i da osobe relativno zadovoljavajuće funkcioniraju usprkos simptomima. Nakon proteka vremena može doći do iscrpljenja mogućnosti prilagodbe i naglih pogoršanja psihičkih stanja, pogotovo u situacijama kada izostaje socijalna podrška, koja je važni faktor prevencije u pojavi i razvoju PTSP-a i predstavlja faktor otpornosti, a njen izostanak faktor ranjivosti. Također, činjenica da se osoba liječi kod istog psihijatra nije sporna te ističe da je psihijatrijskom bolesniku čak potrebno da ide kod istog psihijatra jer upravo terapijski odnos može pomoći u savladavanju simptoma poremećaja. Zaključak o izloženosti traumi nije temeljila samo na dokumentima koji je za sve branitelje isti te je u nalazu i mišljenju istaknula sudjelovanje tužitelja u zahtjevnim akcijama tijekom Domovinskog rata kao i okolnosti tih akcija. Tužitelj je tijekom boravka na južnom bojištu kao i tijekom akcije Oluja bio na prvoj liniji bojišnice izložen granatiranjima kao i blizini neprijatelja. Na poseban upit opunomoćenice tuženika istaknula je da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj u razdoblju od 8. listopada 2018. do 30. rujna 2020. bio privremeno nesposoban za rad zbog dijagnoze F43.1 te da nema podataka o postojanju traumatskih događaja osim izloženosti ratnim traumama koji su doveli do razvoja ovog poremećaja i zato je mišljenja da je navedena dijagnoza posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Na dodatni upit opunomoćenice tužitelja vještakinja navodi da je iz razgovora s tužiteljem doznala da od rata do odlaska na pregled kod psihijatra dok nije otišao u mirovinu, nikada nije bio na liječničkom pregledu pa tako ni kod psihijatra. Načelno, postoje slučajevi pojave odgođenog PTSP-a koji se mogu javiti godinama nakon izloženosti traumi jer se osoba uspijeva kompenzirati, no na neki stresni događaj se simptomi tog poremećaja znaju naglo javiti i izazvati disfunkcionalnost.

15. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 55. stavak 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19.; dalje Zakon) i utvrdio da je privremena nesposobnost za rad tužitelja od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. uzrokovana PTSP-om, a koja bolest jest posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i priznao mu pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice.

16. Člankom 55. stavkom 1. Zakona propisano je da naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 25% proračunske osnovice. Stavkom 2. točkom 1. istog članka propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

17. Člankom 52. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. toga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Nakon isteka roka iz stavka 1. istog članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija (stavak 2.). Odredba stavka 2. toga članka ne odnosi se na osiguranika kojem je utvrđena privremena nesposobnost zbog liječenja zloćudnih bolesti, osiguranika kojem je odobrena njega člana obitelji – djeteta oboljelog od zloćudne bolesti, osiguranika čija je privremena nesposobnost u vezi s provođenjem hemodijalize ili peritonejske dijalize te čija je privremena nesposobnost u vezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela.

18. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

19. Sudska vještakinja je izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tuženika vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz i mišljenje, čime je otklonila dvojbe na koje ukazuju tuženik.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sudska vještakinja je utvrdila postojanje simptoma PTSP-a i to iz kruga ponovnog proživljavanja traume, pojačane pobuđenosti, smanjenog afektivnog odgovora te izbjegavanja prisjećanja na traumatske događaje, čiji je temeljni uzrok sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, kada je tužitelj bio izložen ratnim traumatskim životno ugrožavajući događajima. Ujedno, u medicinskoj dokumentaciji, osim izloženosti ratnim traumama, nema podataka o postojanju nekih drugih traumatskih događaja Također, pojasnila je da nakon proteka vremena može doći do iscrpljenja mogućnosti prilagodbe i do naglih pogoršanja psihičkih stanja pogotovo u situacijama kada izostaje socijalna podrška, a što je slučaj i kod tužitelja ( konflikt u obitelji i na radnom mjestu).

21. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje pravilno utvrdio da je privremena nesposobnost za rad tužitelja od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. uzrokovana bolešću koja je posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te poništio upravna rješenja.

22. Sud stoga žalbene navode tuženika koji se odnose na točke I. i II. izreke prvostupanjske presude smatra neosnovanima.

23. Ispitujući zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude koja se odnosi na trajanje razdoblja u kojem je priznato pravo tužitelja, ovaj Sud nalazi da je u odnosu na istu žalba tuženika osnovana.

24. Citiranim člankom 52. stavkom 3. Zakona taksativno su navedeni slučajevi privremene nesposobnosti kada se ne primjenjuje članak 52. stavak 2. Zakona, odnosno kada se osiguranicima kod kojih je nastupila privremena nesposobnost iznos naknade plaće neće umanjiti za 50% protekom 18 mjeseci od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti po istoj dijagnozi bolesti. S obzirom na to da je u upravnom sporu pravilno utvrđeno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020. uzrokovana PTSP-om, bolešću koja je posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a koja privremena nesposobnost za rad nije jedan od taksativno navedenih slučajeva iz članka 52. stavka 3. Zakona, tužitelj ima pravo na naknadu plaće koja će se izračunati u 100% iznosu od osnovice, ali samo u prvih 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad. Protekom 18 mjeseci tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti. Budući da je točkom III. izreke prvostupanjske presude tužitelju priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za cijelo vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, od 9. listopada 2018. do 30. rujna 2020., a koje razdoblje je dulje od zakonom propisanih 18. mjeseci, ne može se otkloniti prigovor tuženika da je ista donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava. Stoga je valjalo poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude i tužitelju priznati pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti, odnosno od 9. listopada 2018. do 9. travnja 2020.

25. Prvostupanjski sud je odlučio da će o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem, a na što je ovlašten po članku 79. stavku 6. ZUS-a kojim je propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem. Zbog navedenog razloga žalbene navode tuženika koji se odnose na točku IV. izreke prvostupanjske presude smatra neosnovanima.

26. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić