REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-352/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica FE, mag. iur. (Su-719/2024) protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. OIB 75665455333 Zagreb, Planinska 13a, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5315/2022-2 od 20. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-349/2022 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5315/2022-2 od 20. svibnja 2024. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-349/2022 od 28. listopada 2022. predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnom stvari.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 5315/2022-2 od 20. svibnja 2024. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-349/2022 od 28. listopada 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 32.631,21 € sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 829,52 € sa zateznim kamatama obračunatima od 28. listopada 2022. do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu (točka III. izreke).
2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-3562/2024-2 od 3. prosinca 2024. godine, a koje glasi:
„Ima li pravo dužnik koji je ispunio obvezu zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obveze koji pada na njega temeljem čl. 423. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO) u situaciji kada je vjerovnik jednog od sudužnika oslobodio dijela duga ali ne onog dijela duga kojeg potražuje ovdje tužitelj kao solidarni sudužnik?“
2.2. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu, kao i presudu suda prvog stupnja, te predmet vrati na ponovno suđenje.
Zahtjeva i naknadu troškova revizijskog postupka.
3. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, uz naknadu tuženiku troškova revizijskog postupka.
4. Revizija je osnovana.
5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 246.859,88 kn na ime naknade štete koju je isplatio trećoj osobi DE koja je ozlijeđena u prometnoj nezgodi 4. svibnja 1998., a koju su prouzročili osiguranici stranaka u ovom sporu i to tužiteljev osiguranik u omjeru od 25%, a tuženikov u omjeru od 75%. Riječ je o naknadni štete na ime tuđe pomoći i njege koju je tužitelj isplatio DE za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. siječnja 2022. po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-2743/12 od 30. srpnja 2013. Utvrđeno je da su oštećena DE i Osiguranje Zagreb d.d. (pravni prednik tuženika) sklopili Nagodbu 30. svibnja 2005. (dalje: Nagodba) kojom je tuženik priznao oštećenoj rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 87.820 CHF, a ŽE je prihvatila da nema daljnjih potraživanja po polici osiguranja izdanoj od društva Osiguranje Zagreb d.d. (pravni prednik tuženika) te je povukla tužbu protiv ovog osiguravatelja u predmetu Pn-1726//01. U obrazloženju presuda sudova nižeg stupnja navedeno je da su sklopljenom Nagodbom stranke suglasno utvrdile kako će isplatom navedenog iznosa biti podmireni svi zahtjevi DE iz predmetnog štetnog događaja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti Osiguranja Zagreb d.d., kao da ista neće imati daljnjih potraživanja, ali samo prema Osiguranju Zagreb d.d..
7. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi propise materijalnog prava koje je primijenio i to čl. 416., 418., 423. i 1089. ZOO (a na te odredbe se pozvao i prvostupanjski sud).
8. Iz sadržaja obrazloženja nižestupanjskih presuda međutim nije jasno zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen, odnosno nije jasno je li odbijen zbog toga što on obuhvaća tražbinu koja je bila predmet Nagodbe između tuženika i DE (87.820 CHF) i koja je prestala postojati isplatom od strane tuženika u ovoj parnici na temelju Nagodbe (pa je tužitelj kao tuženik u parnici Pn-1726//01. propustio prigovoriti da tražbina više ne postoji jer je prestala isplatom) ili zbog nekih drugih razloga. Zaista bi mogao biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva ako bi se utvrdila činjenica da je predmetna tražbina bila obuhvaćena Nagodbom, jer ne bi bilo prihvatljivo da DE isti iznos (87.820 CHF) naplati dva puta (jednom od tuženika po Nagodbi, a drugi put od tužitelja po presudi), ako je tužitelj (koji je platio po presudi) znao za postojanje Nagodbe i izvršenu isplatu prije okončanja parnice.
9. Međutim, nižestupanjski sudovi se nisu izjasnili na navode tužitelja (koji su navedeni i u prvoj točki obrazloženja prvostupanjske presude) da je tuženik posljednju uplatu tužitelju izvršio 14. svibnja 2019. u iznosu od 167.380,81 kn u omjeru odgovornosti svog osiguranika od 75% te da tužitelj postavlja regresni zahtjev za isplate rente izvršene u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. siječnja 2022. Imajući na umu da je Nagodba sklopljena 30. svibnja 2005., nameće se logičan zaključak da u iznosu od 87.820 CHF nisu obuhvaćeni obroci rente koji dospijevaju u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. siječnja 2022.
10. Ispunjenje obveze od strane jednog solidarnog dužnika ima za posljedicu oslobađanje obveze svih solidarnih dužnika (čl. 414. st. 1. ZOO). U ovom slučaju obveza prema DE u iznosu od 87.820 CHF na temelju Nagodbe isplatom od strane tuženika prestala je i prema tužitelju. Tuženik bi prema čl. 423. st. 1. ZOO od tog isplaćenog iznosa imao pravo potraživati od tužitelja dio koji na njega otpada (25%). Međutim, i tužitelj ima pravo potraživati od tuženika dio koji otpada na njega (75%) od isplata rente za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. siječnja 2022., pod uvjetom da ta renta nije već bila plaćena od strane tuženika po Nagodbi (ako jeste, onda je tužitelj platio nešto što nije bio dužan platiti).
11. Drugostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 1089. st. 1. ZOO koja definira pojam ugovora o nagodbi, a njegova bitna karakteristika je „uzajamno popuštanje“ ugovornih strana, pa je logično da se je DE Nagodbom nečega odrekla (popustila), tj. konkretno, ugovorivši da neće imati daljnjih potraživanja prema tuženiku u ovom sporu po njegovoj polici obveznog osiguranja. Stoga se to čega se odrekla ne bi moglo smatrati otpustom duga u smislu odredbi čl. 416. ZOO. Osim toga, u Nagodbi je navedeno da se ne radi o odricanju od daljnjih potraživanja prema svim solidarni dužnicima već samo prema društvu Osiguranje Zagreb d.d. (pravnom predniku tuženika) pa primjenom odredbe čl. 416. st. 2. ZOO tužitelj bi odgovarao za ostatak obveze. Pri tom treba reći da Nagodba ne utječe na međusobni odnos između solidarnih dužnika pa činjenica da je Nagodbom utanačeno da DE nema daljnjih potraživanja prema tuženiku ne utječe na odnos stranaka u ovom sporu kao solidarnih dužnika, osim ako je tužitelj platio nešto što nije bio dužan (svotu koja je sadržana u iznosu od 87.820 CHF koju je već bio platio tuženik), a što u nastavku postupka treba raspraviti. Na navedeni način je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.
12. Zbog iznesenih razloga revizijski sud smatra reviziju osnovanom, pa je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
13. U ponovljenom postupku sudovi će raspraviti i utvrditi sporne okolnosti na koje im je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu odluku u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.
14. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
