REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-16/2023-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja AM, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva branitelja), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa ratnog vojnog invalida, odlučujući zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: GZ-DO-52/23-5 od 7. rujna 2023. protiv pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4/23-6 od 15. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Usl-1439/13-29 od 31. svibnja 2019., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti se usvaja, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4/23-6 od 15. ožujka 2023. te se predmet vraća Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje.

II. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na zahtjev ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4/23-6 od 15. ožujka 2023. potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Usl-1439/13-29 od 31. svibnja 2019. kojom je poništeno rješenje tuženika od 29. srpnja 2013. i upravni postupak obustavljen.

2. Rješenjem tuženika KLASA:UP/II 562-02/13-0015/10, URBROJ:522-04/1-2- 13-2 od 29. srpnja 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb, Ureda za obranu Centar, KLASA: UP/I 562-02/97-26/126, URBROJ:512-62-97-2 od 1. travnja 1997. i suglasnost Ministarstva obrane, KLASA:562-02/97-01/4872, URBROJ:512-21-05-97-2 od 23. svibnja 1997. Navedenim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb od 1. travnja 1997. tužitelju je priznat status ratnog vojnog invalida I. grupe sa 100% oštećenja organizma za stalno, s osnove ranjavanja dana 17. kolovoza 1993., na Južnom bojištu, s pravom na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć I. grupe, ortopedski dodatak I. stupnja i posebni dodatak, počevši od 1. rujna 1993. na dalje.

2.1. Rješenje tuženika od 29. srpnja 2013. doneseno je na temelju čl. 128. st. 1. t. 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 - ZUP) te čl. 42. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 140/12 - ZID ZoPHBDR/12), uz obrazloženje da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i da prijava stradavanja od 26. veljače 1997. nije izdana prema službenoj evidenciji Ministarstva obrane i nije potpisana od ovlaštene osobe.

3. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u pobijanoj odluci navodi da je 14. prosinca 2017. na snagu stupio (novi) Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji - ZoHBDR/17, čijim stupanjem na snagu je prestao važiti i čl. 42. st. 1. ZID ZoPHBDR-a/12. Pritom ukazuje na odredbu čl. 139. ZoHBDR/17 te zaključuje kako zbog proteka roka iz čl. 42. st. 2. ZID ZoPHBDR-a/12 (godina dana od dana stupanja na snagu ZID ZoPHBDR), kao i prestanka važenja toga članka na dan stupanja na snagu ZoHBDR/17, nema mogućnosti za ponovno donošenje rješenja pa stoga na snazi ostaje rješenje Ministarstva obrane od 01. travnja 1997. kojim je tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom I. grupe sa 100% oštećenja organizma za stalno, s osnove ranjavanja dana 17. kolovoza 1993. na „Južnom bojištu“, kao i suglasnost Ministarstva obrane, od 23. svibnja 1997. dana na navedeno rješenje.

4. Protiv presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona i predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti pobijanu odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelj je odgovorio na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti osporavajući istaknute navode Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, s prijedlogom da se zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.

7. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

8. Državno odvjetništvo u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti u bitnom ističe da tužitelj ne spada u krug osoba iz čl. 139. ZoHBDR/17 jer nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i nikada nije bio na redovitoj mjesečnoj isplati osobne invalidnine u Republici Hrvatskoj po rješenju Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb, Ureda za obranu Centar od 1. travnja 1997. pa tako ni 14. prosinca 2017., na dan stupanja na snagu ZoHBDR/17. Nadalje ukazuje kako je sporna odredba čl. 42. ZID ZoPHBDR/12, koja je predstavljala izvanredno pravno sredstvo temeljem kojega se provodio postupak radi provjere jesu li statusi i prava stečena prema ranijim ZoPHBDR stečeni na zakonit način, bila na snazi u vrijeme donošenja osporavanog rješenja tuženika od 29. srpnja 2013. ZID ZoPHBDR/12 stupio je na snagu 17. prosinca 2012., a tuženik je sporno rješenje donio unutar roka od godine dana, kako to i propisuje odredba čl. 42. st. 2. ZoPHBDR/12. Konačno, naglašava kako u postupku pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske nije ocijenjeno da je odredba u nesuglasju s Ustavom (postupak je obustavljen, jer u međuvremenu donesen novi zakon), kao i da ju je tuženik ispravno primijenio utvrdivši da je nesudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske razlog za ništavost.

9. Odredbom članka 42. stavka 1. ZID ZoPHBDR/12, koji je stupio na snagu dana

17. prosinca 2012., propisano je:

„(1) Ništavo je rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma, odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: - osoba kojoj se priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 108/96 i 23/01).

(2) O oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. “

9.1. Nadalje, odredbom čl. 139. ZoHBDR/17, koji je stupio na snagu 14. prosinca 2017., je propisano:

„Pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan stupanja na snagu ovog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate odnosno korištenje priznatog prava na osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.“

10. Citiranom odredbom čl. 139. ZHBDR/17 nisu obuhvaćeni svi pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, već je zaštita ograničena na samo one pripadnike HVO- a koji su prije stupanja na snagu ZHBDR/17 ostvarili određena prava, a koja se mogu smatrati stečenim pravima. Riječ je o pripadnicima HVO-a koji su ostvarili status ratnog vojnog invalida odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, iako u tom trenutku nisu imali status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali pod uvjetom da su se u trenutku stupanja na snagu ZHBDR/17 nalazili na redovitoj isplati osobne invalidnine.

11. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske međutim osporava da je tužitelj bio na redovnoj isplati osobne invalidnine po rješenju od 1. travnja 1997. pa tako ni na dan stupanja na snagu ZHBDR/17. Kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske propustio dati jasne razloge o tome ulazi li tužitelj u kategoriju osoba, pripadnika HVO- a, čija je stečena prava odnosno legitimna očekivanja zakonodavac zaštitio čl. 139. ZHBDR/17, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a, ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje.

12. U ponovnom postupku Visoki upravni sud Republike Hrvatske će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnoj žalbi tuženika.

13. Odluka o troškovima postupka, sadržana u toč. II. izreke, donesena je temeljem odredbe čl. 79. st. 6. ZUS-a.

Zagreb 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, odvjetniku Mati Knezoviću, Zagreb, Vrbanićeva 20

- Tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel,

[adresa] A 5

- Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske

- Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na poslovni broj Usž-4/23