REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-684/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari I- tužitelja CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelja ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III- tužitelja IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužitelja TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V-tužitelja UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI-tužitelja ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VII-tužitelja ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VIII-tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IX-tužitelja NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], X-tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XI-tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XII-tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XIII-tužitelja FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XIV- tužitelja BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XV- tužitelja JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVI- tužitelja MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVII- tužitelja GZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVIII-tužitelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po punomoćnici Katarini Ćosić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju Zagreb, OIB 83416546499, Folnegovićeva 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovecu, odvjetniku iz OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-1150/2021-5 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7816/2020-14 od 1. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-1150/2021-5 od 18. srpnja 2022., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7816/2020-14 od 1. srpnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točkama I. do XVIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti svakom od tužitelja 600,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom XIX. izreke tuženiku naloženo tužiteljima naknaditi trošak postupka od 8.250,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, te je u točki II. izreke odbačen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2611/2023-2 od 22. studenoga 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1150/2021-5 od 18. srpnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Ima li radnik pravo, umjesto dara u naravi, zahtijevati od poslodavca isplatu novčane tražbine ako je odredbama Kolektivnog ugovora ovlašten isključivo na primitak dara u naravi?“

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje tome sudu ili da ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora pred nižestupanjskim sudovima je zahtjev tužitelja, kao zaposlenika tuženika, za isplatu prigodnice – dara za Uskrs u 2020., koja je propisana čl. 82. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 29. 1. 2020., te temeljem čl. 117. Pravilnika o radu od 18. 4. 2002.

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja neovisno što je Dodatkom KU od 6. 11. 2020. određeno da će se za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 29.11.2020., umjesto uskrsnice za 2020. isplatiti uvećana božićnica, jer po mišljenju tog suda ta činjenica ne utječe na stečena prava radnika (tužitelja I-XVIII) na isplatu uskrsnice za 2020. sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika iz siječnja 2020., s obzirom da je navedeni Dodatak sklopljen 7 mjeseci od dospijeća obveze na isplatu uskrsnice, zbog čega se navedeni Dodatak KU od 6. 11. 2020. za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 29. 1. 2020. ne može primijeniti retroaktivno, odnosno unazad, jer se radi o pravima koja su radnici ranije stekli i na koja imaju i nadalje pravo, pa se navedeni Dodatak KU ne može primijeniti retroaktivno, odnosno ne može ukinuti ranije stečena prava tužitelja, pa je ocijenjen osnovan zahtjev svakog od tužitelja za isplatu uskrsnice za 2020. godinu u neto (neoporezivom) iznosu od 600,00 kn. Isplatom iznosa od 1.750,00 kuna 17.12.2020. tuženik tužiteljima nije isplatio uskrsnicu za 2020. jer je na isplatnim listama navedeno da se isplaćuje božićnica, a ne uskrsnica za 2020.

10. 1. Drugostupanjski sud također smatra da je prvostupanjski sud osnovano, odredbe citiranog Dodatka KU kojima su ukinuta opisana stečena prava tužitelja (pravo na prigodan dar za Uskrs), izuzeo iz primjene, a kako tuženik nije dokazao da je ispunio predmetnu obvezu koja glasi na obvezu isplate uskrsnice, a "izvršena isplata božićnice, ma u kojem iznosu, ne može se, kako to pogrešno drži tuženik, smatrati ispunjenjem predmetne obveze, s obzirom da je očigledno riječ o sasvim drugom davanju.“

10. 2. I taj sud smatra da je pravo na potraživanje dara u naravi za Uskrs dospjelo najkasnije na dan Uskrsa, a dodatno, uvećanu isplatu iz prosinca 2020. ocijenio je samo kao isplatu božićnice, a ne kao isplatu božićnice i uskrsnice, i to zbog opisa plaćanja gdje se navodi da se radi samo o isplati božićnice.

11. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, pa ostale navode revidenta i postavljena pitanja ovaj sud nije ni razmatrao.

12. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženik u reviziji navodi da radnicima tuženika nikakva prava nisu ukinuta već im je uskrsnica isplaćena zajedno s božićnicom, te pojašnjava da tužitelji nisu zakinuti za dar u naravi (čiji iznos ne smije prelaziti 600,00 kn) jer im je božićnica upravo iz tog razloga isplaćena u iznosu uvećanom za 500,00 kn, a da je upravo neisplata uskrsnice za vrijeme Uskrsa 2020. razlog sklapanja Dodatka KU i povećanja božićnice u odgovarajućem iznosu, zbog čega niti jedno od prava radnika u konkretnom slučaju nije ukinuto. Pritom, navodi da iako oba suda smatraju da se Dodatkom KU nije smjelo zadirati u već stečena prava radnika, tvrdi da je činjenica da se božićnica isplatila u uvećanom iznosu bila razlog da se radnike namiri u odnosu na njihovo pravo na uskrsnicu, i da ona nije smjela ostati zanemarena.

13. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

14. Prije svega je potrebno istaknuti da se o navedenom pitanju, u odnosu na koje je dopuštena revizija, u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji revizijski sud se izjasnio u više odluka (Rev-838/2023-2 od 10. siječnja 2024. Rev-469/2024-2 od 3. travnja 2024., pa je odgovarajući na identično postavljeno pravno pitanje ovaj sud zaključio da u slučaju kad je obveza poslodavca iz Kolektivnog ugovora predati radniku dar u naravi u vrijednosti od 600,00 kuna i Kolektivnim ugovorom nije određena mogućnost isplate protuvrijednosti dara u novcu te kad je poslodavac pozvao na ispunjenje ugovora na koje se radnik nije odazvao, tada radnik, u smislu čl. 166. st. 1. ZOO, nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu. Navedeno shvaćanje obrazloženo je na način da se ne radi o fakultativnim obvezama, pa sud može tuženika obvezati samo na izvršenje činidbe na koju je obvezan prema sadržaju građanskopravnog odnosa iz kojega je proizašla predmetna obveza, a to je predaja dara u naravi (čl. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 97. Kolektivnog ugovora.

15. Stoga ostajući pri navedenom pravnom shvaćanju, odgovor na predmetno pitanje glasi:

Radnik nema pravo, umjesto dara u naravi, zahtijevati od poslodavca isplatu novčane tražbine ako je odredbama Kolektivnog ugovora ovlašten isključivo na primitak dara u naravi.

16. U konkretnom slučaju je, međutim, odredbom čl. 82. Kolektivnog ugovora propisano da će se radniku za Uskrs dati dar u naravi, čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima, ne plaća porez. Pri odabiru ponuda sudjeluju sindikalni povjerenici, a čl. 80. istog KU je propisano da radniku pripada jednokratni dodatak - božićnica u iznosu od 1.250,00 kuna neto, a mora biti isplaćen najkasnije do 20. prosinca tekuće godine. Odredbama čl. 117. Pravilnika o radu propisano je da „Radnik ima pravo na prigodni dar u naravi za Uskrs, čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima, ne plaća porez. Pri odabiru prigodnog dara sudjeluju i sindikalni povjerenici, a konačnu odluku o izboru i vrsti prigodnog dara donosi direktor Društva.“

17. Između tuženika i Pregovaračkog odbora sindikata, 6. studenoga 2020., sklopljen je Dodatak Kolektivnom ugovoru, a kojim Dodatkom je uređeno pitanje isplate uskrsnice za 2020. svim radnicima tuženika, i to na način da su u čl. 2. navedenog Dodatka ugovorne strane suglasno odredile „Poslodavac i sindikati suglasni su da se iznimno za 2020. godinu članak 82. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. ne primjenjuje.“ Umjesto prethodno uređenog načina darivanja u naravi, ugovorne strane su u odnosu na uskrsnicu za 2020. godinu odredile iznimku te su u čl. 3. Dodatka navele „Poslodavac će umjesto dara u naravi za Uskrs u 2020. godini isplatiti radnicima jednokratni dodatak – božićnicu u iznosu od 1.750,00 kn.“

18. S obzirom da je navedenim Dodatkom KU više nego jasno navedeno da će se umjesto dara u naravi za Uskrs 2020. isplatiti jednokratni dodatak-božićnica u iznosu od 1.750,00 kn, a da se prema KU božićnica radnicima isplaćuje u iznosu od 1.250,00 kn neto, a da je iznos od 1.750,00 kn veći nego što je predviđeno za božićnicu prema KU, pa imajući u vidu da je navedenim Dodatkom KU jasno navedeno da se umjesto dara u naravi radnicima isplaćuje jednokratni dodatak- božićnica, time je tužiteljima (I-XVII), uskrsnica za 2020. godinu isplaćena upravo uzimajući u obzir sadržaj čl. 3. navedenog Dodatka KU.

19. Slijedom navedenog, radnicima tuženika nikakva prava nisu ukinuta, niti je citirani Dodatak KU primijenjen retroaktivno, nego im je uskrsnica isplaćena zajedno s božićnicom. Stoga su u ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešno stajalište da se Dodatkom KU zadiralo u prava radnika koja su stečena prije sklapanja Dodatka KU, odnosno da Dodatak KU ne može imati retroaktivno djelovanje na način da ukida prava koja su radnici stekli prije njegova sklapanja, već da samo vjerovnik tražbine ima pravo na otpust duga. Pritom, niti jedan sud nije pojasnio na koji su način radnici zakinuti za dar u naravi (čiji iznos ne smije prelaziti 600,00 kn) kada im je božićnica upravo iz tog razloga isplaćena u iznosu uvećanom za 500,00 kn. Dakle, upravo je neisplata uskrsnice za vrijeme Uskrsa 2020. razlog sklapanja Dodatka KU i povećanja božićnice u odgovarajućem iznosu. Stoga, niti jedno od prava radnika u konkretnom slučaju nije ukinuto, a kako oba suda pogrešno navode i na toj pogrešnoj pretpostavci temelje svoje odluke.

20. Činjenica da je navedeni Dodatak KU sklopljen 7 mjeseci od dospijeća obveze na isplatu uskrsnice ne znači retroaktivnu primjenu tog Dodatka KU, odnosno unazad, jer se radi o pravima s kojima su radnici mogli slobodno raspolagati, a oni su i učinili sklapanjem navedenog Dodatka KU.

21. Kako je odredbama čl. 82. KU i 117. Pravilnika o radu utvrđena obveza tuženika da radniku za Uskrs da dar u naravi, čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, ta obveza tuženika ne predstavlja novčanu obvezu u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a, odnosno ne sastoji se od davanja određenog iznosa novca, već predstavlja nenovčanu obvezu u smislu odredbe čl. 269. st. 1. ZOO-a koja se sastoji od davanja određene stvari (dara u naravi). Odredbom čl. 166. st. 1. ZOO-a propisano je da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze. Stoga tužitelji, kao vjerovnici, prema tuženiku, kao dužniku, nisu temeljem odredaba čl. 82. KU i čl. 117. Pravilnika o radu imali novčanu tražbinu, već nenovčanu, ali su unatoč tome oba suda tuženiku naložila ispunjenje novčane obveze i to na način da im se isplati iznos od po 600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamata, dok se o prigovoru tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava niti jedan sud nije očitovao.

22. Postupajući na navedeni način oba suda su počinila bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a, a sve iz razloga što presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, što izreka presuda proturječi razlozima navedenim u obrazloženju presuda, što u njima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, što su razlozi na koje se oba suda pozivaju u presudama nejasni i u suprotnosti s odlučnim činjenicama između kojih postoji znatno protuslovlje, te iz razloga jer postoji znatno protuslovlje između utvrđenja suda o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i raspravnih zapisnika i isprava u predmetu. Ujedno su pogrešno primijenili i odredbe materijalnog prava (odredbe čl. 21., čl. 29., čl. 166. te čl. 269. ZOO, kao i odredbe čl. 82. KU i 117. Pravilnika o radu te odredbe Dodatka KU), kada su tuženiku naložili isplatu iznosa od 600,00 kn, s obzirom da u konkretnom slučaju tužitelji nisu prema tuženiku imali novčanu, već nenovčanu tražbinu.

23. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić