REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-602/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin i Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB:82031999604, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju MN, diplomirana pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-959/2022-2 od 28. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6513/2020-13 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju RN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neplaćene uskrsnice u obliku dara u naravi iznos od 600,00 kuna neto uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 14. travnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB:82031999604 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, uvećane za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.".
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3839/2023-2 od 28. studenoga 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-959/2022-2 od 28. kolovoza 2023. zbog pravnih pitanja:
"1. U slučaju kada poslodavac, suprotno ugovorenoj obvezi iz kolektivnog ugovora, ne ispuni svoju ugovornu obvezu na odabir i predaju dara u naravi utvrđene vrijednosti, ima li radnik pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti toga dara u novcu?
2. Je li rok dospijeća obveze koja glasi "radniku će se za Uskrs dati dar u naravi…" po naravi posla bitan sastojak ugovorne obveze?
3. Ako je određivanje sadržaja nenovčane obveze prepušteno naknadnom dogovoru dužnika i vjerovnika, dužnika i treće osobe ili samo dužniku pa dužnik u takvim slučajevima ne odredi sadržaj obveze ima li vjerovnik pravo na naknadu štete zbog neispunjenja obveze?".
3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je isplata 600,00 kuna neto na ime neisplaćene uskrsnice za 2020. na temelju odredbe čl. 97. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (dalje: KU/19). Tužitelj tvrdi da tuženik nije ispunio dospjelu ugovornu obvezu – predao mu dar u naravi, pa zahtjeva isplatu utuženog iznosa koji po visini postavlja sukladno odredbi čl. 21. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20 – dalje: ZPD).
8. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da se u predmetnom slučaju ne radi o novčanoj obvezi tuženika u smislu čl. 21. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05) u svezi sa čl. 21. ZPD, već o nenovčanoj obvezi u smislu čl. 269. st. 1. ZOO koja se sastoji od davanja određene stvari (dara u naravi). Okolnost da se vrijednost toga dara definirana na način da se isti daje u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, ne znači da tuženik prema tužitelju ima novčanu obvezu. To i stoga što je odredbom čl. 166. st. 1. ZOO propisano da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, pa ga dužnik ne može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Zaključak sudova je da s obzirom da tužitelj prema tuženiku ima nenovčanu obvezu, sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZOO, nije bilo osnove da se pobijanom presudom naloži tuženiku da tražbinu iz čl. 97. KU/19 ispuni isplatom novčanog iznosa od 600,00 kuna. Navode tužitelja da mu je postupanjem tuženika nastala šteta, koje je tužitelj istaknuo nakon davanja odgovora na tužbu, sud je otklonio primjenom čl. 461.a ZPP jer je predmetni spor, spor male vrijednosti.
9. Prema ocjeni vijeća, sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 97. KU/19 u vezi s čl. 166. st. 1. ZOO, kad su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužitelj ovlašten tužbom zahtijevati ispunjenje one obveze koja je ugovorene odredbom čl. 97. KU/19, a to je predaja dara u naravi.
10. Naime, čl. 97. KU/19 određeno je da će se radniku za Uskrs dati dar u naravi u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez. U postupku nije bilo sporno da vrijednost dara iznosi 600,00 kuna. Odredbom čl. 166. st. 1. ZOO propisano je da se ispunjenje obveze sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.
10.1. Pritom treba navesti da iz spisa proizlazi da je tuženik pozvao na ispunjenje, na način da je na svojim mrežnim stranicama istaknuo obavijest o podjeli vrijednosnih bonova, dara u naravi za Uskrs 2020., te je naveo da će se bonovi dijeliti tijekom kolovoza 2020. na određenim isplatnim mjestima, u određene dane, do kada se bonovi mogu iskoristiti, da se ne mogu zamijeniti za novac, te da služe kao sredstvo plaćanja za jednokratnu kupnju, dok je tužitelj ne odazivanjem na poziv poslodavca, ispunjenje odbio.
11. Slijedom navedenog, u slučaju kad je obveza poslodavca iz Kolektivnog ugovora predati radniku dar u naravi u vrijednosti od 600,00 kuna i Kolektivnim ugovorom nije određena mogućnost isplate protuvrijednosti dara u novcu, te kad je poslodavac pozvao na ispunjenje ugovora na koje se radnik nije odazvao, tada radnik, u smislu čl. 166. st. 1. ZOO, nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu, što je ujedno odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje.
12. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, je li rok dospijeća tuženikove obveze, koji proizlazi iz čl. 97. Kolektivnog ugovora i određen je danom Uskrsa 2020. bitan sastojak ugovora, treba navesti da je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora samo ako su stranke tako ugovorile ili ako to proizlazi iz prirode posla. Ugovorne strane, ako žele da rok bude bitan sastojak ugovora moraju to izričito ugovoriti i nije dovoljno samo odrediti datum ili neki drugi događaj na temelju kojega se može utvrditi kada dospijeva tuženikova obveza već moraju jasno i izričito izraziti volju da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u tom roku. U odredbama Kolektivnog ugovora to nigdje nije navedeno, niti isto proizlazi iz prirode posla. Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi da rok dospijeća obveze u ovom slučaju, niti po odredbama ugovora niti po naravi posla, nije bitan sastojak odredbe čl. 97. Kolektivnog ugovora.
13. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu jer je poslodavac sadržaj predmetne obveze odredio davanjem dara u naravi u vrijednosnim bonovima u iznosu od 600,00 kuna, dok odredbama Kolektivnog ugovora nije u cijelosti definiran način određivanja sadržaja odnosno izbora dara, niti su određene posljedice za slučaj ne postupanja poslodavca po onim odredbama koje su vezano za način izbora dara sadržane u Kolektivnom ugovoru. Stoga se niti ne može zaključiti o pravu tužitelja na naknadu štete zbog neispunjenja obveze od strane poslodavca posebno u situaciji kad je poslodavac objavom poziva na mrežnim stranicama pozvao na ispunjenje, dok je tužitelj to odbio i podnio tužbu u ovom predmetu.
14. Nadalje, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova na koje se revident poziva u reviziji, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime u presudi ovog suda broj Revr 1646/2016-2 od 14. ožujka 2018. i presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž R 259/2019 od 16. srpnja 2019. odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćene uskrsnice zasnovane su na drugačijim činjeničnim utvrđenjima (odredbama kolektivnih ugovora tuženika u tim predmetima koji su različiti od kolektivnog ugovora u ovom predmetu), pa posljedično i drugačijim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, te u njima nije zauzeto pravno shvaćanje glede postavljenih pitanja. Nadalje, u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R 894/2019 od 4. ožujka 2020. predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika u stečaju za utvrđenje da je njegova tražbina osnovana, priznata i utvrđena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te nije zauzeto pravno shvaćanje glede postavljenih pitanja.
15. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
