REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-997/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-707/2020-2 od 19. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3146/2017-101 od 30. ožujka 2020., na sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-707/2020-2 od 19. siječnja 2021. i sudi:
"Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3146/2017-101 od 30. ožujka 2020. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 3.200,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama i pod točkom II. izreke te sudi:
1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju OR iznos od 3.200,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. studenoga 2012. pa do isplate, obračunatima po stopi koja se određuje za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3146/2017-101 od 30. ožujka 2020. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 7.976,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama.
3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".
II. U ostalom dijelu revizija tužitelja se odbija.
III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 187,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica plati na ime naknade štete 84.200,00 kuna (sada 11.176 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2012. pa do isplate (toč. I izreke). Naloženo je tužitelju da tuženici plati parnične troškove od 12.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2020. do isplate (toč. II izreke). Drugostupanjskom presudom potvrđena je toč. I izreke, dok je preinačena odluka o parničnom trošku na način da se tuženiku dosuđeni iznos naknade parničnih troškova od 12.000,00 kuna zamjenjuje iznosom od 10.500,00 kuna, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova od 1.500,00 kuna tuženica je odbijena.
2. Protiv te presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-2415/2021-2 od 12. rujna 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
"Je li pobijana drugostupanjska presuda harmonizirana sa dosadašnjom sudskom praksom domaćih sudova, praksom Vrhovnog suda RH, ali i Ustavnog suda RH i ESLJP budući da nije u skladu s praksom sudova, odnosno presudom donesenom u istovrsnoj stvari u odnosu na osobu s kojom je tužitelj određeno vrijeme i dijelio smještaj u zatvorskoj ćeliji?".
3. U reviziji tužitelj ističe da je pobijana drugostupanjska presuda u suprotnosti sa sudskom odlukom koja se odnosi na iste uvjete u istoj zatvorskoj ćeliji (pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, broj Pn-44/15 od 31. ožujka 2017.). Navodi da ako je jednom od zatvorenika dosuđena odšteta, nije razumno da za boravak drugog zatvorenika u isto vrijeme na istom mjestu, dakle, u istim uvjetima, drugom zatvoreniku bude uskraćeno pravo na odštetu. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači.
4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije sporno je je li osigurana jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, obzirom da je predmet spora zahtjev za naknadom štete koju tužitelj potražuje zbog nečovječnih uvjeta tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu, s kojim zahtjevom je tužitelj odbijen, dok je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-678/2017 od 15. srpnja 2019. prihvaćen zahtjev u odnosu na osobu koja je s tužiteljem dijelila u predmetno vrijeme ćeliju, dakle boravila u istim uvjetima tijekom izdržavanja kazne.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo zbog neodgovarajućeg smještaja u Zatvoru u Zagrebu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u razdoblju od 5. lipnja 2010. do 26. rujna 2012.
9. Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev s obrazloženjem da, bez obzira na nespornu činjenicu da je tužitelj bio smješten u neprikladnim zatvorskim prostorijama obzirom na broj zatvorenika i površinu prostorija, te koja je objektivno dovela do kršenja njegovog prava osobnosti na integritet i dostojanstvo, nema temelja za isplatu pravične novčane naknade jer je tužitelj trebao dokazati da mu je neprikladni smještaj uzrokovao neimovinsku štetu te jakost i trajanje duševnih bolova, a što tužitelj nije učinio. Kao bitna činjenica se u odlukama ponavlja da tužitelju i drugim osobama lišenim slobode odnosno na izdržavanju kazne zatvora nije u zatvorskim ćelijama bilo osigurano dovoljno prostora prema odredbama Pravilnika o kućnom redu u zatvorima, ali samo u određenim periodima kada je zbog prenapučenosti svih zatvorskih kapaciteta u Republici Hrvatskoj dolazilo do povećavanja broja ležaja u zatvorskim ćelijama preko propisane granice, te da tužitelj zbog tih uvjeta života u zatvoru nije imao posljedica na svoje psihofizičko zdravlje u smislu pogoršanja istog. Također je bitno da niti ostale okolnosti života u ćeliji nisu okolnosti i uvjeti kojima bi bio izvrgnut samo tužitelj ili uži krug osoba kojima je on pripadao, već su ti uvjeti, ma koliko bili neugodni, bili identični za sve zatvorenike i uvjetovani objektivnim okolnostima tadašnjeg ekonomskog stanja u državi i uvjetima povećanog broja osuđenika u zatvorima, tako da se ne može tvrditi da je tužitelj postupanjem države ponižavan ili živio u neljudskim uvjetima koji bi mu opravdavali dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti. Zaključuje se da se vjerojatno djelomično radilo i o preosjetljivosti nekih zatvorenika, uključujući i tužitelja, na uvjete života u zatvoru.
10. Uvodno treba navesti da se o pitanju prava pritvorenika (zatvorenika) na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) ovaj sud izjasnio u većem broju odluka, primjerice Rev 692/14 od 20. lipnja 2018., Rev 344/14 od 4. srpnja 2018., Rev 6/21 od 5. siječnja 2022., Rev-192/2024-2 od 24. travnja 2024. i dr. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da načelno to pravo pripada oštećenicima u ovisnosti o činjeničnim utvrđenjima u svakom pojedinom slučaju. Pritom ovaj sud slijedi praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), posebno izraženu u predmetu Muršić protiv Hrvatske (broj 7334/13 presuda od 20. listopada 2016. - dalje: Muršić protiv RH) prema kojoj se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s EKLJP, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene, a ocjena o tome je li došlo do povrede članka 3. EKLJP ne može se svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju. Međutim, u slučajevima kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m² osobnog prostora, postoji vrlo snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede članka 3. EKLJP, pa je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoje li olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora. Ti čimbenici su da je smanjenje potrebnog minimalnog prostora 3 m² popraćeno dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, te da se ustanova u kojoj boravi zatvorenik, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. Kada se, pak, radi o prostoru od 3-4 m², prostorni čimbenik ipak ostaje i nadalje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti boravka u zatvoru, prema shvaćanju ESLJP. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. EKLJP utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se posebice odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, mogućnosti privatnog korištenja nužnika, te usklađenim s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, odnosno samo ako je prostorni čimbenik bio povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru.
11. U vezi s tim, za istaknuti je da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, imajući u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava, izrazio načelna stajališta o pravima zatvorenika u vezi s ponižavajućim postupanjem u zatvorima, pa tako i u odluci broj U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017. ističe da: "Trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan kako bi moglo doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije. Međutim, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru. Postupanje protivno dobrobiti zatvorenika nedopušteno je i dostatno je da ono doseže minimalni stupanj težine. Ocjena o tom stupnju ovisi o svim okolnostima slučaja, kao što su, primjerice, trajanje takvog postupanja ili okolnost da je cilj takvog postupanja bio (odnosno nije bio) poniziti i omalovažiti žrtvu (pored kriterija dobi, spola, zdravstvenog stanja, utjecaja na psihofizičko zdravlje zatvorenika i drugih okolnosti svakog pojedinog slučaja); stajalište Ustavnog suda iz odluke broj U- IIIBi-890/2012 od 4. svibnja 2016. objavljene u "Narodnim novinama", broj 54/16.".
12. Kako je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda u činjeničnim okolnostima utvrđenim u ovom postupku, te navedenim konvencijskim standardima, to nije moguće prihvatiti iznesene zaključke nižestupanjskih sudova.
13. Sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao na temelju čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 112/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Prema odredbi čl. 23. Ustava Republike Hrvatske nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, a prema odredbi čl. 25. Ustava sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, dok prema odredbi čl. 3. Konvencije nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
15. Odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 12/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08 i 83/09 - dalje: ZIKZ) propisano je da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljenih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9. ZIKZ-a), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive i rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dana bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtjeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoću rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućit će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78.), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, omogućiti se samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnost i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96.), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirat će posudbu knjiga iz mjesne knjižnice i osigurat će zatvoreniku u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97., čl. 99.), odnosno organizirat praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101.), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.), te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.).
16. Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", broj 92/02 - dalje: Pravilnik o standardima smještaja) i Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora ("Narodne novine", broj 135/99, 145/09 - dalje: Pravilnik o kućnom redu) detaljnije uređuju gore navedene zakonske odredbe u odnosu na opremljenost, uređenost i namještenost prostorija u kojima borave zatvorenici, te zdravstvene, prehrambene i higijenske uvjete.
17. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev polazeći od činjeničnih utvrđenja da:
- da tužitelj je bio smješten u Zatvoru u Zagrebu u vremenskom razdoblju od 9. lipnja 2010. godine do 29. srpnja 2011. godine na VI. Zatvoreničkom odjelu u sobi broj 108 sa šest pritvorenika; od 29. srpnja 2011. godine do 24. kolovoza 2012. godine na III. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 45 i 46 s još pet do šest zatvorenika, a u razdoblju od 24. kolovoza 2012. do 26. rujna 2012. boravio je u Centru za dijagnostiku, na V. zatvorskom odjelu u sobi broj 74, te na II zatvorskom odjelu u sobi broj 21 sa još pet do sedam zatvorenika,
- da je u sobama s tužiteljem boravio prekomjerni broj pritvorenika na način da nije bilo uvijek moguće istodobno sjedenje ili konzumacija hrane za sve osobe, a u sobi je postojao WC tzv. čučavac sa umivaonikom, odvojen od ostatka sobe samo zidom visine 180 cm i tzv. „leptir vratima“, pa obavljane nužde nije bilo moguće obaviti u intimnosti i diskreciji, a pritom se nije moglo izbjeći niti širenje neugodnih mirisa i zvukova po cijeloj sobi,
- da je tužitelju sukladno Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora i odredbama ZIKZ bio omogućen boravak na otvorenom prostoru u trajanju od najmanje dva sata dnevno, telefoniranje i posjete prema odobrenju suda koji je odredio pritvor, prijem paketa, cjelodnevna mogućnost praćenja TV programa putem prijemnika u zatvoreničkim sobama, korištenje knjižnog fonda iz knjižnice Zatvora, nabava potrepština iz prodavaonice u sklopu Zatvora i naručivanja hrane iz zatvoreničke kuhinje,
- da se tužitelj nalazio u Centru za dijagnostiku u vremenskom razdoblju od 24. kolovoza do 26. rujna 2012. (V. odjel Zatvora) u sobi broj 74 i na II. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 21 s pet do šest osoba, a ponekad i sedam osoba. Utvrđeno je da su sve sobe u kojima je tužitelj bio smješten tijekom boravka u Zatvoru Zagreb i Centru za dijagnostiku u Zagrebu iste površine, volumena i opremljenosti, odnosno imaju površinu od 21,10 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2) i volumen od 49,80 m2 i imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, a umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sata, dok je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Dnevni obroci konzumiraju se u ćelijama, tri puta dnevno, obroci kalorijske vrijednosti su 3000 kalorija, hranu prije posluživanju probaju službenici i zapisnički konstatiraju kvalitetu hrane, a hranidbenu vrijednost nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, sobe su opremljene sanitarnim čvorom, umivaonikom, policom i ogledalom te priključcima na toplu i hladnu vodu, dezinfekcija prostora obavlja se najmanje šest puta godišnje, a deratizacija dva puta godišnje samo za objekt zatvora,
- da svaka osoba po prijemu u zatvor dobiva krevet, posteljinu i druge potrepštine prema potrebi, sobe se opremaju osim s krevetima i sa ormarićima za pohranjivanje osobnih stvari, sa stolovima i klupama za sjedanje, kao i odgovarajućim brojem stolica. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici svakih petnaest dana, pokrivači se peru najmanje jednom godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni, a svaki zatvorenik može podnijeti molbu za zamjenu posteljnog rublja kada je to potrebno,
- da zatvorenici mogu držati svoje potrepštine za održavanje higijene, a dobivaju i potrepštine za održavanje čistoće u ćeliji i sanitarnim čvorovima,
- da objekt zatvora nije klimatiziran, zimi se temperatura regulira centralnim grijanjem sa automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućuje korištenje ventilatora,
- da je zatvorenicima omogućen odlazak zatvorskom liječniku,
- da su suci nadležnih sudova dolazili u nadzor nad izvršavanjem pritvora svakog utorka te su pritvorenici mogli usmeno iznijeti primjedbe na boravak u Zatvoru,
- da tužitelj nije podnosio nikakav prigovor za vrijeme izdržavanja kazne zatvora
- da se tužitelj 20. studenoga 2012. obratio tuženici za zahtjevom sa mirno rješenje spora.
18. Zaključak je nižestupanjskih sudova da za vrijeme odsluženja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu tužitelj nije boravio u sobama prema propisanom standardu jer su doista postojala odstupanja u površini i kubikaži soba u kojima je tužitelj boravio od one koja su propisana sukladno ZIKZ, međutim da je taj nedostatak bio kompenziran mogućnošću boravka izvan sobe i drugim aktivnostima te stoga činjenica skučenog prostora ne opravdava sama po sebi dosudu tražene naknade štete.
19. Međutim, na temelju iznesenih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji ovaj sud je ocijenio da prilikom donošenja pobijane presude materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, budući da je za odluku o tužbenom zahtjevu prije svega odlučna činjenica utvrđene skučenosti prostora sobe u kojoj je tužitelj boravio (duže vremena i ispod 3m2), pri čemu tužitelj nije imao mogućnost dovoljne slobode kretanja i prikladnih aktivnosti izvan sobe koje bi ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar sobe (dva sata dnevno) što upućuje na povredu njegova dostojanstva i predstavlja osnovu za dosuđenje primjerenog oblika popravljanja neimovinske štete.
20. Naime, u sobama u kojima je bio smješten i tužitelj boravio je prekomjerni broj pritvorenika na način da nije bilo moguće istodobno sjedenje ili konzumacija hrane za sve osobe, a u sobi je postojao WC tzv. čučavac sa umivaonikom, odvojen od ostatka sobe samo zidom visine 180 cm i tzv. „leptir vratima“, pa je obavljane nužde bilo nemoguće obaviti u intimnosti i diskreciji, a pritom se nije moglo izbjeći niti širenje neugodnih mirisa i zvukova po cijeloj sobi. Obzirom na utvrđenu površinu soba od 21,10 m2 u kojima je tužitelj bio smješten te broj zatvorenika koji se kretao od šest do osam osoba zajedno s tužiteljem, proizlazi da je svakom zatvoreniku bilo na raspolaganju od 2,40 m2 do 3,25 m2, obzirom da je od utvrđene površine potrebno oduzeti prostor sanitarnog čvora od 1,57 m2, te da su se u sobi nalazili kreveti i namještaj, što dalje vodi do zaključka da je svakom zatvoreniku bilo na raspolaganju i manje slobodnog prostora. Posebno se ističe da je tužitelj u kontinuiranom razdoblju od godinu dana i dva mjeseca (od 9. lipnja 2010. do 29. srpnja 2011.) bio u sobi gdje mu je na raspolaganju bilo 2,79 m2.
21. Kako se u ovom slučaju radi o odštetnoj odgovornosti tuženice po općim propisima obveznog prava, prema ocjeni ovog suda ispunjene sve opće pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročnoposljedična veza).
22. Boravak u zatvoru neosporno je tegoban i uznemirujuć, posebice kada je osoba smještena u oskudnom prostoru. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da je, s obzirom na količinu vremena koju je tužitelj tijekom cijelog trajanja dana provodio u sobi, odnosno imajući u vidu da nije imao mogućnost baviti se bilo kakvim aktivnostima (što bi uključivalo mogućnost rada, mogućnost bavljenja sportom, duljeg boravka na svježem zraku od dva sata), tužitelj bio podvrgnut trpljenju i poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.
23. Zbog sveg iznesenog, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da je za ujednačavanje sudske prakse u predmetima koji se tiču povrede prava osobnosti zatvorenika prilikom neadekvatnih uvjeta u zatvoru u svakom konkretnom slučaju potrebno uzeti u obzir dostignute standarde iz odluka Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu za procjenu povrede prava osobnosti nije potrebno duljinu boravka u neodgovarajućoj prostornosti i volumenu spavaonice odrediti tek matematički (numerički) zbrajanjem dana boravka u takvom prostoru već se za primjenu tih standarda i procjenu povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, a polazeći od stvarno efektivno provedenog vremena konkretnog zatvorenika u spavaonici tijekom dana, uzevši u obzir i vrijeme kada je imao mogućnost koristiti prostore i sadržaje izvan spavaonice gdje su veća sloboda kretanja i prikladne aktivnosti ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar spavaonice, kao i higijenske i sanitarne uvjete prilikom izdržavanja kazne zatvora.
24. Zaključno, kako u konkretnom slučaju, u razdoblju od sveukupno 839 dana koliko je tužitelj u kontinuitetu bio u zatvoru, smještajni uvjeti u Zatvoru u Zagrebu nisu odgovarali opisanim standardima, tužitelju prema čl. 1100. st. 1. ZOO, a imajući na umu sve opisane okolnosti, pripada zbog povrede prava osobnosti pravična novčana naknadu u visini od 3.200,00 EUR, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan.
25. Na taj iznos tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici 20. studenoga 2012., na temelju čl. 1103. ZOO, u visini određenoj čl. 29. ZOO.
26. Imajući u vidu izmijenjen uspjeh stranaka u sporu te shvaćanja iz presuda Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora u pogledu prihvaćene visine tužbenog zahtjeva može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1.
Protokola br. 1. uz Konvenciju.
26.1. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano, a ovom je presudom tužbeni zahtjev u konačnici djelomično i prihvaćen. Stoga, cijeneći kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
27. Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti djelomično drugostupanjsku presudu u toč. I. izreke, a u preostalom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu.
28. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u revizijskom stupnju postupka priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a odnose se na zatražene troškove sastava revizije (150 bodova prema Tbr. 10./5.) što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% pa mu je razmjerno uspjehu u ovom stupnju postupka dosuđen iznos od 187,50 EUR. Zahtjev s naslova sastava prijedloga za dopuštenje revizije nije osnovan jer taj trošak tužitelj nije potraživao samim prijedlogom za dopuštenje revizije.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
