Poslovni broj: Usž-1925/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Državnog zavoda za statistiku, Zagreb, Ilica 3, OIB: 49337502853, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2003/2024-5 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2003/2024-5 od 5. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je tužiteljica podnijela radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), kao i zbog povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U razlozima žalbe navodi da je tužbu podnijela protiv tuženika radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja čelnice tijela da u zakonskom roku donese odluku o prigovoru, a koji prigovor je podnijela protiv obavijesti službenika za informiranje tuženika, KLASA: 008-01/24-01/10, URBROJ: 555-01-08-05-24-2 od 18. srpnja 2024. Mišljenja je da je tuženik bio dužan donijeti odluku o prigovoru i u slučaju da je smatrao kako prigovor nije dopušten. Smatra da protiv obavijesti službenika za informiranje tuženika od 18. srpnja 2024. nije imala na raspolaganju nekakav drugi pravni lijek, osim podnesenog prigovora, s obzirom na to da službenik za informiranje tuženika predmetnu obavijest nije donio u formi rješenja ili zaključka protiv kojeg bi eventualno mogla pokrenuti upravni spor. Iz tog razloga tvrdi da je bila ovlaštena na temelju odredbe članka 12. stavka 3. i članka 156. Zakona o općem upravnom postupku podnijeti prigovor čelniku tijela. K tome nadodaje da joj je tuženik, nakon pokretanja upravnog spora, dostavio pismeno od 19. kolovoza 2024. kojim se čelnica tijela očitovala na njezin prigovor od 1. kolovoza 2024. Navodi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Zaključno, smatra da joj je odbacivanjem tužbe povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u aspektu prava na pristup sudu, jer njezin zahtjev nije meritorno razmotren i jer je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio bez održavanja rasprave. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti rješenje prvostupanjskog suda i riješiti upravnu stvar. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS, u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu zbog propuštanja odlučivanja tuženika o prigovoru tužiteljice na obavijest službenika za informiranje tuženika povodom upita obrađuje li tuženik njezine osobe podatke te, ako obrađuje, da joj omogući pristup njezinim osobnim podacima. Ovo uz obrazloženje da se ne radi o postupanju u smislu odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) zbog čega je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a odbačena.
7. I prema mišljenju ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi se o postupanju tuženika kakvog ima u vidu odredba članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), s obzirom na to da se prigovor može izjaviti zbog zaštite od postupanja javnopravnog tijela u slučajevima u kojima se ne donosi rješenje kao upravni akt. U konkretnom slučaju tužiteljica je imala mogućnost, a u pogledu sumnje o povredi njezinih osobnih podataka, podnijeti zahtjev Agenciji za zaštitu osobnih podataka (članak 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podatka, „Narodne novine“ broj: 42/18.), a povodom kojeg zahtjeva Agencija odlučuje rješenjem/upravnim aktom.
7.1. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu jer je predmetna tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. U okolnostima konkretnog slučaja kada je tužba odbačena kao nedopuštena jer je podnesena u stvari koja može biti predmet upravnog spora (članak 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a) tužiteljici nije onemogućeno pravo na pristup sudu, a što bi imalo za posljedicu povredu prava na pošteno suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek. Naime, pravo na pristup sudu nije apsolutno. Ono može biti zakonom ograničeno (članak 16. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe.
8.1. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka time što nije održao glavnu raspravu. Naime, prvostupanjski sud je pravilno prvenstveno ispitao postoje li procesne pretpostave za vođenje spora te pozivom na odredbu članka 47. stavak 1. točka 7. ZUS-a odbacio tužbu. U okolnostima kada nema procesnih uvjeta za vođenje spora nema ni razloga za održavanje glavne rasprave na kojoj bi se provodili dokazi te raspravljalo o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge, odnosno pobijaju prijedloge protustranke, odnosno iznose pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora.
9. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a (u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a) riješiti kao u izreci (točka I. izreke).
10. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe jer ista nije uspjela sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
