Poslovni broj: Usž-1723/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu u tužiteljice HMĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2105/2024-9 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2105/2024-9 od 12. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II- 363-03/23-04/218, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 14. ožujka 2024. (točka I.) i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/23- 008/885, URBROJ: 251-10-32-1/018-23-3-KSP od 15. ožujka 2023.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 14. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 15. ožujka 2023. kojim je istoj utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za tužiteljičin dio obujma 60,28 m3, u iznosu od 647,98 eur/ 4.882,21 HRK.
2. Zainteresirana osoba je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu prva radnja, u smislu odredbe članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, trenutak donošenja prvostupanjskog rješenja. Pojašnjava da je riječ o postupku koji se provodi po službenoj dužnosti, stoga da je isti započet dostavom pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju sa zahtjevom za obračun troškova komunalnog doprinosa tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa, odnosno 2. srpnja 2015. Pozivajući se na različite odluke ovog Suda tvrdi da je u tom trenutku bio na snazi "stari" Zakon o komunalnom gospodarstvu koji zakon ne propisuje prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obveza ne bi mogla utvrditi. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.
3.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio nastup apsolutne zastare obzirom da su u konkretnom predmetu mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona, a prema kojem zakonu obveza komunalnog doprinosa nastaje u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju. Obzirom da je u konkretnom predmetu rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno i izvršno 28. srpnja 2014., zastara prava na utvrđenje predmetne obveze počela je teći 1. siječnja 2015. te je ista nastupila 1. siječnja 2021. Budući da je tužiteljici obveza utvrđena nakon proteka zastarnog roka, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) i Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., dalje: ZoPNIZ-a), zakonito poništio prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika, obzirom da je utvrdio kako je, u konkretnom predmetu, do dana donošenja osporenih rješenja, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.
7. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
8. Nadalje, odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I 350-05/2013-007/6047, URBROJ: 251-13-22/504-2014-11 od 26. lipnja 2014. postalo pravomoćno (time i izvršno) 28. srpnja 2014. te da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a, u postupcima kojima je prethodilo ozakonjenje, relevantan upravo trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.
9.1. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet proizlazi da je, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava za utvrđenje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika (14. ožujka 2024.), kao i prvostupanjskog rješenja (15. ožujka 2023.), protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđenje te obveze.
10. Ovaj Sud smatra potrebnim ukazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje, na koje zainteresirana osoba ukazuje u žalbi, da Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00,129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje u tekstu: ZKG/95) ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje, da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95- a) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.
11. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed izraženom pravnom shvaćanju tog Suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni ZKG/95, stoga bi, suprotno žalbenim navodima zainteresirane osobe i primjena "starog" ZKG/95, imala za posljedicu jednako utvrđenje da je, u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.
12. Slijedom navedenog, proizlazi da je osporena presuda donesena pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima zainteresirane osobe, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
