REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1223/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zagoršćak i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3155/2021-2 od 19. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-54/2020-9 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da isplati tužitelju ŠZ iz [adresa], na ime naknade štete prouzročene od strane nadležnog sudačkog vijeća nezakonitim i nepravilnim nedosuđivanjem troška sastava revizije po punomoćniku u parničnom postupku koji se u drugom stupnju vodio pred Županijskim sudom u Osijeku posl. br. Gž-676/2019 iznos od 19.856,25 kn (devetnaesttisućaosamstopedesetšestkuna i dvadesetpetlipa) skupa sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2019. godine kao prvog dana nakon dana donošenja odluke kojom je šteta nastala pa do konačne isplate, a koja zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da isplati tužitelju ŠZ iz [adresa], na ime naknade štete prouzročene od strane nadležnog sudačkog vijeća nezakonitim i nepravilnim nedosuđivanjem troška plaćanja sudske pristojbe na reviziju, u parničnom postupku koji se u drugom stupnju vodio pred Županijskim sudom u Osijeku posl. br. Gž-676/2019 iznos od 10.000,00 kn (desettisućakuna) skupa sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2019. godine kao prvog dana nakon dana donošenja odluke kojom je šteta nastala pa do konačne isplate, a koja zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da isplati tužitelju ŠZ iz [adresa], troškove parničnog postupka skupa sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju ŠZ iz [adresa], da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn.“.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1006/2022-2 od 30. ožujka 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3155/2021-2 od 19. listopada 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„U situaciji kada je u parničnom postupku prvostupanjska presuda po žalbi tužitelja preinačena, a po reviziji tuženika je ta presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu time da se o troškovima revizije odluči konačnom odlukom, je li tuženik - podnositelj revizije ovlašten u tom ponovljenom drugostupanjskom postupku (u kojem se ponovno rješava samo po tužiteljevoj žalbi) podnijeti zahtjev za dopunom novodonesene drugostupanjske odluke, u smislu čl. 377.a Zakona o parničnom postupku ako nije odlučeno o naknadi troškova revizije ili se radi o nezakonitom radu suda koji je propustio odlučiti o zatraženim troškovima revizije?“.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da tuženica naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete na temelju čl. 105. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19, dalje: ZS) zbog propusta suda da odluči o troškovima revizije.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je pred Općinskim sudom u Đakovu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-354/2012, u pravnoj stvari, tužitelja Hypo Alpe-Adria Bank d.d., pravnog prednika sadašnje Addiko Bank d.d., protiv tuženika, ovdje tužitelja, radi isplate, u kojem postupku je prvostupanjskom presudom tužitelj Hypo Alpe-Adria Bank odbijen s tužbenim zahtjevom i naloženo mu je naknaditi tuženiku, ovdje tužitelju, nastali parnični trošak u iznosu od 93.325,00 kn/12.386,36 eura, pa je po žalbi, tamo tužitelja Hypo Alpe-Adria Bank d.d., odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3925/2014 presuda u parničnom predmetu posl. br. P-354/2012 u cijelosti preinačena te je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja Hypo Alpe-Adria Bank d.d.. Međutim, po reviziji ovdje tužitelja, a tamo tuženika, revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1546/2015 od 26. rujna 2018. ukinuta je navedena drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i postupak je vraćen na ponovno postupanje drugostupanjskom Županijskom sudu u Osijeku i istom revizijskom odlukom je riješeno da će o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka – revizije, odlučiti drugostupanjski sud u konačnoj odluci. Nakon toga je Županijski sud u Osijeku u presudi i rješenju poslovni broj Gž-676/2019-5 od 30. svibnja 2019. odbio žalbu tužitelja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao neosnovanu i potvrdio presudu i rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-354/2012-32 od 10. srpnja 2014. te je propustio odlučiti i o troškovima nastalim u postupku povodom pravnog lijeka – revizije, kako je to Vrhovni sud riješio u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1546/2015-2 od 26. rujna 2018.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su da u konkretnom slučaju ne postoji osnova za naknadu štete od tuženice prema odredbi čl. 105. ZS s obzirom na to da tužitelj nije iskoristio sva pravna sredstva koja mu je omogućavao ZPP te nije tražio donošenje dopunske odluke, tj. nije iscrpio pravni put zaštite svojih prava pa zbog svojeg propusta ne može potraživati naknadu štete od tuženice.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno može li se propust drugostupanjskog suda da odluči o troškovima revizije smatrati nezakonitim radom suda, odnosno je li tužitelj bio ovlašten podnijeti prijedlog za donošenje dopunske odluke, u kojem slučaju bi se mogao izbjeći nastanak bilo kakve štete.

12. Tužitelj je u reviziji naveo da je prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske odluke ovlaštena podnijeti samo ona stranka povodom čije žalbe je drugostupanjski sud odlučivao o zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude, ali također smatra „da je postupanje/nepostupanje sudačkog vijeća Županijskog suda u Osijeku samo po sebi bilo nezakonito (jer se njime krše kogentne procesne odredbe o dosuđivanju troškova.“.

13.1. Odredbom čl. 377.a ZPP propisano je: „Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.“ Člankom 339. st. 1. i 2. ZPP propisano je:“ Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.“

13.2. Prema shvaćanju ovoga suda, u predmetnom slučaju tužitelj je bio ovlašten podnijeti prijedlog za donošenje dopunske odluke na temelju odredbe čl. 339. ZPP. Naime, odluka o troškovima revizije koju je trebao donijeti drugostupanjski sud ne može se smatrati „drugostupanjskom odlukom“ u smislu odredbe čl. 377.a ZPP s obzirom na to da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja u predmetu Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-354/2012 trebao po prvi puta odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom troška revizije. Zato je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba čl. 339. ZPP, koja za razliku od odredbe čl. 377.a ZPP, ne ograničava krug ovlaštenika na podnošenje prijedloga za donošenje dopunske odluke, tj. navedeni prijedlog mogao je podnijeti i tužitelj. Slijedom navedenog, neosnovan je revizijski navod tužitelja kako on nije bio ovlašten podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude u odnosu na troškove revizije s obzirom na to da mu je navedena mogućnost bila predviđena odredbom čl. 339. ZPP te je samim time pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova, iako iz drugih razloga, kako tužitelj ne može potraživati naknadu štete od tuženice. Rad drugostupanjskog suda nije nezakonit s obzirom na to da se u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP smatra da je tužba povučena u dijelu odluke o troškovima revizije jer tužitelj u roku 15 dana od primitka drugostupanjske presude nije podnio prijedlog za donošenje dopunske odluke.

13.3. Slijedom navedenog, odgovor na naznačeno pitanje tužitelja glasi kako u pogledu odluke o troškovima revizije tužitelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev za dopunom novodonesene drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 377.a ZPP, ali je to bio ovlašten na temelju odredbe čl. 339. S obzirom na to da tužitelj u zakonskom roku od 15 dana nije podnio navedeni prijedlog, u predmetnom slučaju ne radi se o nezakonitom radu suda koji je propustio odlučiti o zatraženim troškovima revizije.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek