- 1 -              Revd 3694/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3694/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š., OIB ..., iz O., zastupanog po punomoćnicima K. L. i V. J. P., odvjetnicima u R., protiv tuženice Općine M., OIB ..., iz M., koju zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u Odvjetničkom uredu O. i s. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-900/2023-2 od 31. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-289/2021-35 od 3. siječnja 2023., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-900/2023-2 od 31. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-289/2021-35 od 3. siječnja 2023.

 

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga jer smatra da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u pobijanoj presudi u skladu s shvaćanjima revizijskog suda kao npr. u Rev-1209/2016-3 od 11. veljače 2020., te predlaže istu odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

 

 

3. Prijedlog je neosnovan.

 

4.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja koja glase:

 

„1. Predstavlja li saznanje tužitelja (koji tvrdi da je pošteni posjednik) iz sudskog postupka u kojem je sudjelovao kao stranka da vlasnik nekretnine nije on već treća osoba, razlog za utvrđenje kako je njegov posjed od tada nepošten?

 

2. Predstavlja li činjenica da je stranka u ostavinskom postupku određene nekretnine navela kao ostavinsku imovinu ostavitelja priznanje vlasništva ostavitelja na toj imovini te da li se ta stranka može smatrati poštenim posjednikom tih nekretnina?

 

3. Predstavlja li pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku u kojem je sudjelovao prednik tužitelja presuđenu stvar i za tužitelja?

 

4. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju preinačavajuće odluke dužan navesti razloge zbog kojih nespornu činjenicu na kojoj prvostupanjski sud temelji svoju odluku, smatra nebitnom za rješenje spora? Posljedično, je li drugostupanjski sud u obrazloženju preinačavjuće odluke obvezan navesti razloge zbog kojih ne prihvaća svaki od više istovremeno egzistirajućih, jednako važnih razloga koje je prvostupnjaski sud naveo kao odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu?“.

 

5.1. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer od tih pitanja zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, s tim da shvaćanje drugostupanjskog suda, izneseno u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja Županijskog suda u Zagrebu izraženog u odlukama Gž-181/21 od 29. lipnja 2021., Gž-4581/17 od 19. srpnja 2020., Gž-2864/20 od 1. lipnja 2021. i Gž-1194/22 od 10. svibnja 2022., ali i ostalih viših sudova, primjerice Županijskog suda u Splitu izraženoj u odluci Gž-106/2016 od 5. svibnja 2016., a prema kojima „činjenica da su za vrijeme posjedovanja nekretnine tužitelj ili njegovi prednici neprijeporno saznali da im ne pripada pravo na posjed predstavlja zapreku za stjecanje vlasništva dosjelošću jer od trenutka saznanja za tu činjenicu prestaje njihovo poštenje kao posjednika, dakle nisu zadovoljeni uvjeti iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.“

 

5.2. Ujedno smatra da je  stajalište iz gore citiranih odluka drugostupanjskog suda podudarno stajalištu revizijskog suda izraženom u odlukama Rev 1519/09 od 23. ožujka 2011., Rev 830/14 od 16. 7. 2014., Rev-2437/99 od 18. 2. 2002. u kojima je izneseno shvaćanje po kojem sudjelovanje tužitelja ili njegovih prednika u postupcima u kojima je utvrđeno da prijepor predstavlja vlasništvo tuženika za sobom povlači utvrđenje posjeda tužitelja ili njegovih prednika nepoštenim.

 

6. Drugostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja jer je utvrdio da "iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., jer je F. K., koji je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina od 1906. godine, a umro je ... bez nasljednika, prilikom preseljenja u J. prepustio posjed spornih nekretnina djedu i baki tužitelja, da je nakon njihove smrti nekretnine naslijedio njihov sin J. S., koji je od formiranja katastarskog ureda 1952. do svoje smrti ... bio upisan kao posjednik spornih nekretnina, a naslijedila ga je majka tužitelja M. Š. kao njegova jedina zakonska nasljednica, a nju je 2012. naslijedio tužitelj. Majka tužitelja M. Š. u izjavi danoj 24.2.1986. u ostavinskom postupku iza pok. F. K. kod Općinskog suda u Opatiji navela je da ostavitelj nije imao nasljednika i da je ona 50 godina u posjedu ostaviteljevih nekretnina grč. 48., z.č. 882 i 789/4 upisane u zk.ul. 94 k.o. K. i da od 1946. plaća porez na njih. Kraj tako utvrđenih činjenica potpuno je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pošten posjed svojih prednika i da za ovaj postupak nije relevantna činjenica što nitko tužitelju i njegovim prednicima nije branio posjed."

 

7. Prema obrazloženju postavljenih pitanja tuženica tvrdi da je tužitelj kao i njegovi prednici bili nepošteni posjednici i postavljenim pitanjima zapravo osporavaju po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje.

 

8. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020. sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.

 

9. U konkretnom slučaju je prednike tužitelja u posjed uveo tada upisani zemljišnoknjižni vlasnik F. K., koji im je predmetne nekretnine ustupio početkom prošlog stoljeća, te je stric tužitelja J. S., kao zakonski nasljednik svojih roditelja od formiranja katastarskog ureda 1952. do svoje smrti ..., bio upisan kao posjednik spornih nekretnina, a kontinuirani, nesmetani i pošteni posjed je nastavila majka tužitelja kao njegova jedina zakonska nasljednica, što proizlazi iz njezine izjave koju je 24. veljače 1986. u ostavinskom postupku iza pok. F. K. da je 50 godina u posjedu ostaviteljevih nekretnina (koji je umro bez nasljednika), misleći pri tome na posjed njezinih prednika (roditelja i brata čija je jedina zakonska nasljednica), te su čitavo vrijeme posjedovanja imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici, dok je tuženica sve vrijeme bio pasivna u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na spornim nekretninama, to su prednici tužitelja kao pošteni posjednici već do 1986. imali potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

 

10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

11. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.