Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7473/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TE, kojeg brani Davor Ćavar, odvjetnik iz Vinkovaca, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog TE, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/940, URBROJ: 513-02-3002/10-22-9 od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TE i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni TE dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni TE proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 35.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv toga rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u bitnome ističe kako izreka rješenja ne odgovara zakonskom opisu prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret te je nejasno zbog kojeg je prekršaja okrivljenik proglašen krivim. Tijekom postupka nije utvrđena ni krivnja okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret jer isto ne proizlazi iz njegove obrane, a niti iz provedenih dokaza. Ističe kako je tijekom provedenog postupka kao nesporno utvrđeno kako je prekršaj počinjen na odmorištu Novska tijekom korištenja nužnog odmora okrivljenika. Nadalje, okrivljenik je sam uočio oštećenje carinskog obilježja i isto je odmah prijavio nadležnim tijelima. Okrivljenik je eventualno mogao izbjeći počinjenje prekršaja na način da ne koristi obavezni odmor, čime bi počinio prekršaj iz područja radnog zakonodavstva i zbog umora tijekom vožnje znatno bi povećao rizik od prometne nesreće. Žalitelj također naglašava da je i novčana kazna previsoka.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu čl.202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da citirano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, navelo je odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, obrane okrivljenika dane na zapisnik o provođenju žurnog postupka 21. travnja 2022. i predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom nadzoru, KLASA: 471-01/22-07/663, URBROJ: 513-02-1982/5-22-2 od 20. travnja 2022. (dalje u tekstu: zapisnik o obavljenom nazdoru), koji predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, jer je prije davanja izjave na zapisnik okrivljenik, tada u svojstvu osumnjičenika, propisno upozoren o pravu na branitelja (članak 158. stavak 6. Prekršajnog zakona) te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013, a za odluku o krivnji dalo valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog Suda, ukazuje nepotrebnim.

9. Kako pravilno zaključuje prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, vozač je odgovoran za stanje carinskih obilježja, kao i za stanje robe koju prevozi. Okrivljenik je, kao vozač teretnog vozila, bio odgovoran za stanje robe i carinskih obilježja od trenutka preuzimanja robe do njezine predaje krajnjem primatelju. Sukladno toj odgovornosti, bio je dužan s potrebnom pažnjom vizualno pregledati carinska obilježja. Da je to učinio, utvrdio bi nepravilnosti na carinskom užetu, konkretno na desnoj bočnoj zadnjoj strani kod zadnjih vrata poluprikolice, na način da je carinsko uže (sajla) prekinuta i naknadno improvizirano spajana pomoću komadića metalne žice (igle), a potom i lijepljena ljepilom, kako bi se stvorio privid da je ista neoštećena, čime je bio omogućen pristup tovarnom prostoru s robom koja je bila pod carinskim nadzorom hrvatskim carinskim obilježjem - plombom br. AA527177. Suprotno tomu, nepravilnosti su prilikom kontrole priključnog vozila uočili ovlašteni carinski službenici, koji su u suradnji s policijskim službenicima PGP – Macelj izvršili pregled i kontrolu predmetnog motornog vozila s vanjske strane, kojim je upravljao okrivljenik, te detaljnim pregledom tovarnog prostora predmetne poluprikolice i u njoj prijavljene robe, pronađeno je šest ilegalnih migranata iz Afganistana, o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom nadzoru.

10. Okrivljenik je prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima bio ili mogao biti svjestan da može počiniti ovu vrstu prekršaja. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač teretnog motornog vozila bio dužan u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije primjereno zaštiti od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe, što je isti propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

11. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerne težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalni preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

12. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

13. Također, žalitelj je pravilno upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

14. U vezi izrečene novčane kazne, ističe se kako iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik 21. travnja 2022. platio dvije trećine novčane kazne u iznosu od 23.333,33 kuna + paušalni trošak u iznosu od 200,00 kuna, o čemu u spisu prileže preslike uplatnice, na kojima je uplata potvrđena, dakle, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je platio dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga okrivljenik po primitku ove presude nije dužan dodatno plaćati izrečenu novčanu kaznu iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

15. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 2.000,00 kuna do 50.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 260,00 eura do 6.630,00 eura), što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama.

16. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.